Odluku da se skrase negdje u prirodi Lenčevi nisu donijeli naprečac. O svemu su promislili i odlučili se za Gorski kotar i farmu ovaca, koju su nazvali Queensheep. Njihove su ovce sorte romanovski, izvrsnog mesa, posebno zbog ispaše na livadama Gorskoga kotara. No da bi ostvarili planove o širenju i izvozu, trebaju pomoć države i fondova EU.
S tres je neprijatelj broj jedan svakoga tko se u Hrvatskoj želi baviti poduzetništvom, a ni Damir i Ivanka Lenac nisu bili cijepljeni od njegovoga lošeg utjecaja na njihov život. Nisu htjeli mirovinu dočekati u grču, njihova obiteljska tvrtka već je funkcionirala dovoljno dobro pa su mogli razmišljati o nekom drugom načinu života i to u prirodi Gorskoga kotara. No što raditi u prirodi da ipak stvara neku dobit, bilo je pitanje s kojim su krenuli. I ideja je pala – proizvodnja hrane odnosno uzgoj ovaca za proizvodnju mesa. Uložili su oko 160.000 eura, pola tog iznosa kreditirala je banka, a drugu su polovicu osigurali sami i danas nakon godinu dana znaju da nisu požalili unatoč turbulencijama.
– Uzgoj goveda, zbog svih problema s otkupom mlijeka, nije se učinio kao dobar izbor. Sinulo nam je da su ovce jedine životinje koje su se nekad uzgajale na ovom prostoru i to je bilo to – prisjeća se Ivanka Lenac.
Odlučili su odabrati romanovski, carsku rusku ovcu, koja prije svega može podnijeti zahtjevne klimatske uvjete na obroncima Gorskoga kotara, ovcu koja je najproduktivnija na svijetu u proizvodnji mesa, zbog čega je i zovu kraljicom među svojom vrstom. Janji se dvaput na godinu, a po okotu daje dvoje do pet janjadi i gotovo je nezahtjevna. Ovčice obitelji Lenac pasu travu i ljekovito bilje na nadmorskoj razini od 850 metara, zbog čega je njihovo meso iznimno kvalitetno. Gorski kotar ima pašnjake u zaštićenom projektu Europa 2000, travnjake s više od 120 vrsta trava i ljekovitih biljaka, koji su, nažalost, praktički potpuno neiskorišteni.
– U prvim smo godinu dana obišli farme s ovcama u Hrvatskoj, ispitali tržište, napravili sve što je potrebno za odluku o ulasku u takav projekt. S obzirom na to da ne nemamo dovoljno vlastite zemlje, krenuli smo u traženje državnoga poljoprivrednog zemljišta koje se toliko nudi, a to je bila prava agonija od cijelih deset mjeseci – napominje Lenac.
A i to je bilo brzo za Hrvatske uvjete, jer im je rečeno da se inače čeka i do dvije godine. Ono što im je ostavilo gorak okus u ustima bila je činjenica da se ugovor o zakupu pašnjaka u Gorskom kotaru mogao isključivo i samo potpisati u Zagrebu te da se za gradnju bilo kakvoga poljoprivrednog objekta trebala tražiti suglasnost Hrvatski šuma, Hrvatskih voda i svih jedinica lokalne samouprave, što su na kraju i dobili. Istovremeno su dali izraditi studiju isplativosti projekta i financijski okvir. Njihova poslovna banka trebala im je odobriti poduzetnički kredit u iznosu od 100.000 eura uz prihvatljivu kamatu te dvije godine moratorija. Pokušaj suradnje s HBOR-om pokazao se nemoguć, kažu, na odobrenje se čeka predugo, uz mogućnost odbijenice bez obrazloženja, s čime se nisu htjeli igrati.
Banka im je na kraju odobrila kredit od 80.000 eura s kamatom od 6,9 posto i tek 11 mjeseci moratorija i to uz sva moguća osiguranja, hipoteke, ka i jamstva postojeće tvrtke. – Na to smo uložili isto toliko privatnoga kapitala i krenuli u realizaciju projekta s dvije štale i početnim matičnim stadom od 80 ovaca. Za mjesec dana bit će prva obljetnica postojanja farme – ponosno ističe Ivanka Lenčevi te dodaje da je u njihovom ludom poljoprivredno-poduzetničkom potvratu najpozitivnija podrška lokalne samouprave.
Otvaranje obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva (OPG) išlo je najlakše i najbrže, ali onda je trebalo taj isti OPG staviti u sustav PDV-a da bi, nakon plaćanja svih objekata i opreme, dobili barem povrat PDV-a. No tu je nastao problem jer ih je država na taj način ustvari primorala da OPG vode kao obrt, što je još teže i izazovnije jer se za vođenje obrta traže potvrde od Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda da njihove ovčice ne predstavljaju opasnost za livade, što je ponovno trajalo nekoliko mjeseci.