Njemački farmaceutski div Bayer želi ozloglašeni američki Monsanto. Vijest je odjeknula poput bombe i odmah su počele kalkulacije iako su iz Monsanta demantirali vijest o ponudi. Nakon što je Bayer potvrdio ponudu, njegove su dionice potonule za osam posto, a Monsantove su porasle za šest posto i dignule tržišnu vrijednost američke tvrtke na 44 milijarde dolara.
Iako je vijest odjeknula kao bomba ima li se na umu globalna snaga obaju brendova, gledano kroz prizmu kretanja u agrokemijskom sektoru koji se već neko vrijeme konsolidira (spajanje DuPonta i Dow Chemicala u prosincu ‘teško’ 130 milijardi dolara), vijest ne začuđuje toliko. No Bayerovi ulagači nisu pretjerano zagrijani za ovu priču, koliko god velika i dalekosežna bila, što analitičari tumače njegovim fokusom na zdravstveni sektor, a ne na poljoprivredne kemikalije. Osim toga pretpostavlja je da bi za financiranje takve velike kupnje Bayer morao izdati nove dionice (prema procjenama, vrijedne oko 27 milijardi eura), što bi razvodnilo trenutačne udjele. Kao i u svakoj mogućoj akviziciji u koju su upleteni veliki i relativno zdravi igrači, realizacija dogovora vrlo je teška i neizvjesna, što vrijedi i u ovom slučaju. U Monsantu, po svemu suđeći, nisu spremni tek tako pristati na tuđe preuzimanje, pa se čini da dogovor nema potporu ni jedne strane, barem kad su stvarni vlasnici u pitanju, pogotovo s obzirom na to da i Monsanto pokušava proširiti poslovanje akvizicijama (tri je puta pokušavao preuzeti švicarsku Syngentu, na kraju je izgubio od ChemChina) i o sebi ne razmišlja kao o tuđoj meti. ‘Monsanto nije zainteresiran za to da ga proguta njemačka grupa, želi ostati američki’, izjavio je neimenovani izvor blizak tvrtkinoj upravi Financial Timesu.
Politička osjetljivost priče jednako je naglašena, možda i naglašenija: Monsanto ima vrlo loš ugled gotovo u cijelom svijetu, a posebice u Europi. Može se stoga očekivati i širi pritisak raznih krugova protiv spajanja Bayera s tvrtkom najpoznatijom po neželjenome GM sjemenju. Tu je i vječno pitanje političkih okolnosti u Americi; davanje velikih domaćih tvrtki u ruke mrskim strancima nerijetko poprimi elemente nacionalno važnoga pitanja na kojem lokalni političari skupljaju bodove. Često jedan od najvećih problema u takvim preuzimanjima, regulatorna pitanja, ovdje bi možda bio i najmanja zapreka jer se poslovi dviju tvrtki ne preklapaju previše. Naravno, papirologija i kontrola svakako bi bili ekstenzivni i dugotrajni, ali na kraju bi vjerojatno bili najmanji problem za provedbu akvizicije u usporedbi s drugim činiteljima. Ni financiranje…
