Claudio Magris, jedan od najvažnijih svjetskih eseista i romanopisaca, u knjizi ‘Al’ povijesti nije kraj’ iznova nas i sebe sama suočava sa svijetom u kojem živimo. Preispitujući granice dijaloga, pišući o svjetovnosti i Crkvi, o školovanju i vojsci, o zločinima i kaznama, o laicizmu i politici, svemu što zaokuplja svakoga od nas, na sebi svojstven način upotrebljava i razum i srce.
Polazeći od iskustva multikulturnog Trsta, odašilje poruke kako biti otvoren, spreman na dijalog, i kako shvatiti svijet koji se mijenja najočigled, a u biti ostaje isti. Sočna, precizna, beskompromisna i svevremenska, ovo je upozoravajuća proza u svakome svom detalju i u cjelini, možda nit koju bismo mogli slijediti pokušavajući izaći iz labirinta svakodnevnih dvojbi i problema.
