Bez upisa vlasništva u gruntovnicu stvari se mogu zakomplicirati

Čovjek je davno kupio zemljište, platio na njega porez, ali nije previše mario za upis vlasništva u zemljišnu knjigu. U međuvremenu je stari vlasnik umro i tu prodanu zemlju dobili su nasljednici.

Aš kad smo pripremali temu o zemljišnim knjigama, saznah za priču u kojoj kupac zemljišta umalo nije dva puta platio porez. Riječ je o gospodinu iz zagrebačke okolice koji porez ipak neće platiti, ali bojim se da će biti dodatnih sudskih troškova.

Priča seže unatrag dvadesetak godina kad je naš Zagrepčanin kupio komad zemlje od tadašnjeg vlasnika, platio je i porez, ali, što zbog vjerojatnog nemara, što zbog tipično našega, općenito gledajući, ignoriranja potrebe da se sve to zabilježi u zemljišnoj knjizi, nije to učinio pa mu je sve to došlo na naplatu. Doduše, naplatu više u obliku sektiracije i gubljenja vremena na papirologiju, a možda uskoro i novčanu.

Naime, zemlja je i dalje bila upisana na starog vlasnika iako je novi uredno radio na njoj. U međuvremenu je stari vlasnik umro pa se pojavio problem. Održana je ostavinska rasprava i nasljednici su u nasljeđe dobili i tu prodanu zemlju jer nije izvršena promjena u gruntovnici.

Kako bi preduhitrlo administrativne komplikacije, kupac je otišao u gruntovnicu da prevede zemlju na sebe, ponio je i ugovor, no s obzirom na to da je ostavinska rasprava bila završena i u zemljišnu knjigu već su bili upisani nasljednici, prijenos vlasništva nije se mogao obaviti. U gruntovnici su mu rekli da je jedino rješenje da se dogovori s nasljednicima i sklopi darovni ugovor u kojem će stajati da oni njemu daruju tu zemlju. Na njegovu sreću, nasljednici su bili korektni pa su mu rekli da neće praviti probleme; sklopljen je darovni ugovor koji je odnio u gruntovnicu, no tu je njegovoj sreći bio kraj jer su mu ondje rekli da će, prema propisima, morati obavijestiti Poreznu upravu o darovanju zemlje i PU će donijeti rješenje o visini poreza koji će morati platiti.

Kad im je novi vlasnik rekao da je porez platio prije dvadesetak godina, rečeno mu je da je to, nažalost, tako jer je darovni ugovor dokument koji poreznici jednostavno ne mogu ignorirati i ako ne ode k njima, kad-tad će to saznati pa će porez platiti možda i sa zateznim kamatama.

I nemaju ovdje poreznici krivo, nisu ni loši momci, kako to netko možda želi protumačiti, jednostavno moraju raditi po zakonu i oporezovati darovni ugovor. Krivci su u ovoj priči, osim nemarnoga Zagrepčanina, zaposleni u gruntovnici koji su ga pogrešno uputili, što je dobro primijetio i naš pravni stručnjak dr. sc. Hrvoje Kačer koji kaže da je uputa iz gruntovnice bila katastrofalna.

Nasljednici su samo trebali priznati, primjerice aneksom ugovora, da je zemlja davno prodana, što se može i sad učiniti. Darovni ugovor svakako treba raskinuti vodeći računa o poreznim rokovima koji se bave raskidom. Ako su prekoračeni, rješenje je u poništenju darovnog ugovora, no u tom slučaju novi će vlasnik morati platiti ne baš male sudske troškove – kaže profesor Kačer.

Rok za prijavu darovnog ugovora u Poreznu upravu jest trideset dana. Dakle, kad već nije uspio sebe upisati u gruntovnicu, novi je vlasnik trebao samo zamoliti nasljednike da potpišu suglasnost kako bi se on upisao kao vlasnik tog zemljišta. Ovako, novi će vlasnik sada ‘gajnjati’ dodatnu papirologiju, imati dodatne troškove. Zato je ova priča poučna jer pokazuje kako se stvari mogu zakomplicirati kad se papiri ne srede na vrijeme.

Pitali smo Zemljišnoknjižni odjel Općinskoga građanskog suda u Zagrebu da nam protumači kako se izvuči iz situacije opisane u ovom tekstu, no ondje su nam korektno rekli da ne mogu komentirati konkretan predmet jer je ipak riječ o sudu koji ne daje pravne savjete. Imaju pravo. Ipak, druga nam je ustanova pomogla da nađemo rješenje. Ni nju ne smijemo spomenuti zato što također nije registrirana za pravne savjete. Iz nje poručuju da se darovni ugovor uvijek može raskinuti voljom stranaka, može se poništiti ili pak tužbom ako postoje pretpostavke za to. Vlasnik to može riješiti i tužbom na utvrđenje prava vlasništva protiv osobe koja je upisana u zemljišnu knjigu ili, kako mi laički kažemo, može ‘tužiti mrtve’.