Bivši američki hrvač Hulk Hogan dobio je sudski spor težak 140 milijuna dolara protiv nestašnog bloga zbog objavljivanja njegove snimke seksa 2012., što i ne bi bilo toliko zanimljivo da Hoganov spor nije financirao investitor iz Silicijske doline Peter Thiel želeći se osobno osvetiti Gawkeru. U priču se naknadno na Gawkerovoj strani umiješao drugi bogataš Pierre Omidyar i tako dodatno začinio skandal.
Sa svoje strane, Denton nije previše moralno uzdrman i srčano brani svoj proizvod kao vrhunac novinarstva: ‘Samo zato što je Peter Thiel milijarder iz Silicijske doline, njegovo mišljenje ne poništava milijune naših čitatelja koji nas znaju po objavljivanju velikih vijesti poput tajnih e-mailova Hillary Clinton, Bill Cosbyjevog odnosa prema ženama, drogiranja gradonačelnika Toronto, uloge Toma Cruisea u scijentološkoj zajednici, skrivanja kućnog nasilja među igračima NFL-a i, samo ovaj mjesec, moći Facebooka da utvrdi koje vijesti možete vidjeti.’ Iako dobar dio javnosti sasvim sigurno ne strepi previše nad sudbinom tračerskog bloga upitne uređivačke politike, otkriće tajnog financiranja ipak je povuklo neka šira pitanja o funkcioniranju ionako dubioznog pravosudnog sustava u Americi. U sve širem trendu financiranja tudiš parnica slučaj Petera Thiela, koji je pomogao s deset milijuna dolara Hoganu, nije usamljen i zabrinjava neovisno o moralnosti angažmana. Pitanje financiranja tudiš tužbi izazvalo je veliku raspravu u Americi, u kojoj se jedni brinu o granicama involuiranosti novca u pravosudni sustav, a drugi podsjećaju da to još uvijek ne znači i zajamčeno pozitivan ishod sudskog procesa za onog tko je novac uložio. Bez obzira na eventualnu kapricioznost ili frivolnost tužbe, sud i porota u konačnici utvrđuju njezinu utečenost, zbog čega ovo uplitanje velikih novčanika ne smatra automatski lošom stvar.
Jednostavnije, involuiranost novca ne mijenja pravni meritum slučaja, vjeruju oni koji brane trenutačnu situaciju. Veći je problem, vjeruje komentator Washington Posta Eugene Kontorovich, moć porote da neograničeno određuje iznos naknade za utvrđenu štetu. U ovom konkretnom slučaju, 140 milijuna dolara na ime duševnih boli bivšeg hrvača koji je snimljen s tuđom ženom čini se i više nego velikodušnom naknadom, pogotovo imajući u vidu konkretno brojke. Poroti od šestero nasumično odabranih ad hoc stručnjaka za pravo i pravdu, kakvi već u porotnom sustavu i budu, objašnjeno je da kompanija vrijedi 83 milijuna dolara, Denton 121 milijun, da je prošlogodišnji prihod bio 48,7 milijuna dolara te da je 2014. Gawker zaradio 6,5 milijuna dolara na prihod od 44,3 milijuna. Sve te brojke ili su bile previše za porotu ili ih naprosto nije bilo briga kada je usprkos tome nekom svojom matematičkom došla do astronomskih iznosa (55 milijuna za ekonomsku štetu, 60 milijuna za emotivnu i još 25 milijuna kazne).
Još jedna činjenica koju valja razmotriti je i vrlo aktivan pristup Thiela, čiji tim odvjetnika ima zadatak tražiti potencijalne slučajeve protiv Gawkera i ponuditi svoju intervenciju. Danas takvo što zvuči kao rad za javno dobro, ali sutra, upozoravaju komentatori s druge strane te rasprave, može biti riječ o nečem daleko malicioznijem i savremenom javnom interesu. Bloger Financial Timesa David Allen Green smatra Thielovo sudjelovanje u parnici nečim što se ne bi trebalo shvaćati kao filantropski ili plemenit potez, s obzirom na to da je riječ o namjernom uništavanju medija i očitom napadu na slobodu govora. Ciljano uništavanje nekog medija upitno je kao takvo, ali i suprotno osnovnoj ideji dopuštanja trećim stranama sudjelovanja u nečijem sudskom procesu kako bi pristup pravdi bio omogućen onima koji za to nemaju financijskih mogućnosti. Kako bi izravno narušeno ravnotežu, i usput se borio za slobodu govora, u igru se prije nekoliko dana uključio i drugi milijarder, Pierre Omidyar, koji će pomoći Gawkeru obraniti se od napada rivalskog milijardera. Nije sasvim neutemeljeno pretpostaviti da slučajevi s velikim angažmanom odvjetnika i novca imaju znatno veće šanse uspjeti uspoređeno s onima drugima, na kojima rade odvjetnici nižeg ranga i s daleko manjim resursima. ‘Nije kao da je ovdje riječ o govorenju istine moćnicima u lice ili nečem takvom. Kako ja to vidim, Gawker je jedan izraziti nasilnik. Na neki način, da ne mislim kako je taj slučaj jedinstven, ne bih učinio ništa od ovoga. Da su svi mediji takvi, to bi onda bila samo kap u moru’, branio je Thiel svoju odluku o rušenju omraženog bloga. Thiel je, pak, zanimljiva osoba, iza sebe ima zvjezdani karijeru u osnivanju i financiranju uspješnih tehnoloških startupova, bogatu arhivu filantropskih pothvata, ali i otvoreno obećanje glasanja za Donald Trumpa kao i proklamirano obožavanje libertarijanske heroine Ayn Rand.
