Hrvatska i ne zna da je u predvorju novoga globalnog ratnog polja

Europa je u dvostrukom ratu: s Putinovom Rusijom i islamičkim projektima. Hrvatska ima i problematično zaleđe, Srbiju i BiH kao ekspoziture protivnika Zapada.

Informacijska zatvorenost, nedovršena demokratska tranzicija i izvanserijska korupcija glavni su razlozi zbog kojih u javnom prostoru nema percepcije o tome što se zapravo događa. Zato je lako manipulirati prastarim paradigama tipa antifašizam – fašizam.

Samo naizgled nema ništa zajedničkog između poruka koje je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izgovorio ovih dana u Poljskoj i političkih turbulencija koje se događaju u Hrvatskoj. Posjet koji je bio svojevrsna prethodnica NATO-ovu srpanjskom sastanku na vrhu u Varšavi glavni tajnik Stoltenberg iskoristio je da bi najavio fokus i važnost samita označivši ga kao ‘kamen međaš’ i ‘izazov generacije’, upozorivši pritom na dramatične sigurnosne izazove Europi koji ‘dolaze i s istoka i s juga’. Istočni je izazov, dakako, Rusija. Stoltenberg podsjeća na to da nakon ilegalne aneksije Krima Rusija nastavlja aktivnosti protiv Ukrajine i ‘znatno jača vojne snage od Barentsova mora do Baltika, Crnog mora i istočnog Sredozemlja’. Južni su izazov ratovi i krizna žarišta s islamičkim predznakom na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi te posljedični egzodus migranata prema Europi. Prema Stoltenbergovu mišljenju, cilj je sljedećeg samita donijeti odluke o daljnjem povećavanju NATO-ove prisutnosti ‘u istočnim područjima Saveza i projektirati sigurnost izvan granica NATO-a’.

Samo koji dan prije parlamentarci država članica NATO-a sa svoje su skupštine u Tirani malo izravnijim rječnikom pozvali NATO da zaštiti svoje istočne članice od ruske prijetnje i pozvali države članice na intenzivniju razmjenu obavještajnih podataka kako bi se spriječili novi (planirani) islamički napadi diljem Europe, uključujući napade kemijskim oružjem. Prema sigurnosnim procjenama, osobito je rizično skorašnje Europsko nogometno prvenstvo. Nekako istodobno Zapad dobiva i novu medijsku herojinu u borbi protiv Putinova informacijskog rata kojim nastoji destabilizirati Europu, ponajprije susjede. Riječ je o finskoj novinarki Jessikki Aro koja je počela istraživati aktivnosti proruskih aktivista na finskim društvenim mrežama i internetskim portalima. No istražujući priču o proruskim internetskim trolovima, sama je postala medijska priča kao meta agresivne difamacijske kampanje u kojoj su joj, uz izravno zastrašivanje, imputirali i da je dilerica droge te glupava droljica. Ukratko, Europa je u dvostrukom ratu: s Putinovom Rusijom i islamičkim projektima. Hrvatska je doslovce u predvorju toga novog globalnog ratnog polja, sa sigurnosno problematičnim zaleđem – Srbijom i Republikom Srpskom kao Putinovom ekspozitom te Federacijom BiH kao kolijevkom suvremenoga džihadizma. NATO, savez čiji je Hrvatska članica, najavljuje ozbiljne korake za jačanje europske sigurnosti, no do hrvatske političke arene to kao da ne dopire, kao da se naše žabice samo međusobno igraju i nadglasavaju u našoj barici, preslagujući Sabor, Vlada, Ustavni sud, stranke, funkcije. Vjerujem da su većinom čak ne-svjesne konteksta i da nisu svjesne da netko drugi ili neki drugi upravljaju barom.

Učinci Putinova informacijskog rata ne moraju se kod nas istraživati na internetskim trolovima, nego na udarnim mjestima glavnih medija, zbog stvaranja nestabilnosti i kaosa. Informacijska zatvorenost, nedovršena demokratska tranzicija i izvanserijska korupcija glavni su razlozi zbog kojih u našemu javnom prostoru uopće nema percepcije o tome što se zapravo događa. Zato je u nas vrlo lako manipulirati prastarim paradigama poput relacija antifašizam – fašizam, progresivna ljevica – ekstremna desnica, koje (i) Putin obilno upotrebljava u svojem informacijskom ratu. Našoj je javnosti uglavnom nepoznato da njegovi propagandisti vrlo uspješno otkrivaju porast fašizma u svim državama koje su meta njegove ekspanzije, uključujući Poljsku. A upravo za tu Poljsku glavni je tajnik NATO-a Jens Stoltenberg za posjeta Varšavi rekao kako više nije ‘nova NATO-ova saveznica, nego glavna saveznica’. Još je manje u nas poznato da je Jens Stoltenberg bio možda i veći jugofil i jugonostalgičar čak i od naših pripadnika SAB-a, još iz vremena kad mu je otac Thorvald bio norveški veleposlanik u Titovoj Jugoslaviji. A danas je glavni tajnik NATO-a i za razliku od naših nostalgičara nema nikakvih dvojbi o Putinovim namjerama. Velik dio hrvatske političke elite ostao je mentalno, a i drugim vezama, zabetoniran u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Oni se i ovih dana i tjedana igraju preslagivanja u svojoj bari i kao da ne vide da sve manje upravljaju i barom i preslagivanjem, a i samima sobom. A kamo ide Hrvatska? Ovisi o tome iza kojih poteza stoji Vlado, a koje će povući Barack. A možda i o sreći.