Agencijsko bilo

Svatko nešto prodaje. Netko obiteljsko srebro, netko medijski prostor, netko maglu, netko pamet. Kažu da svaka roba nađe svoga kupca. Kad-tad navodno novoga korisnika nađe i garsonijera trulih prozora i automobil s propuhom u limariji i zarasli pano uz autocestu. Pitanje je samo koliko će ga dugo tražiti i kada će ga novi sretnik opet ponuditi tržištu. I hoće li u kupoprodaji uopće trebati posrednika.

Oglasna industrija već se uvjerila da posredništvo više nije baš tako jako isplativo sad kad redakcije stvaraju priloge sadržajnog marketinga (označene, naravno, prikladnim etiketama ‘promo’ ili ‘sponzorirani sadržaj’ ili nešto slično), kada konzultanti savjetuju kako posložiti marketinške proračune, a tehnološke tvrtke omogućavaju svakome da se pozicionira gdje god poželi i pronade svoju ciljanu publiku. Zato u reklamnoj industriji moraju biti specijalisti i integratori i aktivni i kreativni ili kakve su im već parole trenutačno na vrhu jezika dok opisuju svoj posao. Takvi mogli nastaviti trend rasta hrvatske reklamne industrije o kojem, među ostalim, govore i Finini agregirani podaci o tome da je ukupno 1297 poduzetnika registriranih kao agencija za promidžbu lani ostvarilo prihod od 3,09 milijardi kuna (što je rast veći od 240 milijuna kuna nego u 2014.). Doduše, u te agregirane podatke ubrojani su i oni koji prodaju lijekove, parkirališna mjesta, ulaznice za koncerte, majice… i još mnogi drugi registrirani za obavljanje promidžbenih djelatnosti u Hrvata. Ali glavno da ne prodaju obraz.

Baš i da hoće, to bi im bilo teško jer ni kupci više nisu što su nekoć bili. Ako i ne znaju što hoće, potrošači znaju što neće pa se treba s njima zbližiti i uvjeriti ih da su magla, Sunce, Mjesec i poruka koje prodajete bolji od onih koje nudi konkurencija. I stvarno treba biti kreativan da bi se u tom prodajnom lancu, u kojem nije jasno tko je prodavač, tko kupac i prekupac, došlo do prave publike i prenij kvalitetan sadržaj svima koji hvataju podatke na, u prosjeku, pet ekrana. Marketinški profesionalci zato dobro znaju da nije sve tako jednostavno kao što su mislili tvorci krilatice kako seks (ili golotinja, s glavom ili bez) prodaje sve. Na svašta se mora paziti da se ne bi povrijedili pojedinac i zajednica. Mogu vas prozvati zbog raspiravanja seksizma, šovinizma, populizma i tko zna kakvih još ‘izama’ samo zato što ste htjeli prenijeti poruku, podatak, koristili sadržaj u svojim kampanjama i odabrali krivi ton, kadar, miris. I dok se igrate svim osjetilima potrošača, mogli biste lako umjesto benefita požeti kontraproduktivnost. Ako niste profesionalac. Doduše, događalo se da i takvi – neki blijeđih, neki prerumenih obraza – nestanu s rang-lista najuspješnijih.