Home / Tvrtke i tržišta / EDI BUDIMILIĆ

EDI BUDIMILIĆ

Poslovno je stasao i stekao iskustvo poslovanja u međunarodnom okružju na globalnoj startup-sceni, no njegov Exevio, tvrtka za razvoj inovativnih tehnoloških projekata, prerastao je startup-okvire. Narastao je na šestero zaposlenih i od Kvarnerskoga zaljeva cilja napraviti hrvatsku Silicijsku dolinu.

Tvrtka Exevio, koja u Znanstveno-tehnološkom parku Sveučilišta u Rijeci razvija mobilne aplikacije, web-rijesenja i računalne igre, razvila je nedavno Switch Fi, pametni prekidač za pametno grlo žarulje, koji bilo tko, bez dodatnih uputa i električarskih znanja, može za par sekundi postaviti bilo gdje na zidu. Uz pomoć 3D pisača u Exeviju su za sada napravili funkcionalni prototip pametnoga bežičnog prekidača, ali Switch Fi planiraju još estetski doraditi odnosno u finalnoj verziji proizvoda, prema uzoru na veliki Apple, posvetiti više pozornosti dizajnu.

“Zalijepi se na bilo koji zid u kući i pomakne kad god to poželite, ne treba raskapati zidove i spajati strujni krug da bi mogao raditi. Ima svoju internu bateriju koja prikuplja solarno svjetlo i koja se konstantno puni, a pritiskom na prekidač šalje RF signal u pametno grlo koje se stavi na bilo koje postojeće grlo i svaka žarulja postaje pametna žarulja. Switch Fi može biti koristan starijim osobama kao prekidač blizu kreveta, a sigurno ga mogu upotrebljavati i djeca, čak i mokrim rukama jer u našem prekidaču nema struje. Uz pomoć njega možete, recimo, paliti i gasiti svjetlo putem mobitela, što je osobito korisno ako ste na putu pa iz sigurnosnih razloga možete podesiti da se svjetlo nekad samo pali i gasi. Želimo da naš proizvod u konačnici lijepo izgleda, da bude ‘seksi’, onako kako to radi Apple,” objašnjava Budimilić dok u svom uredu pokazuje kako je Switch Fi doista jednostavno zalijepiti na zid kao i u svega nekoliko potreza staviti pametno grlo žarulje na ono obično.

Switch Fi pametni prekidač Budimilić ne želi proizvoditi u Kini, čijoj je jeftinjoj radnoj snazi u utrci za što većim profitom okrenula većina tehnoloških tvrtki. Ideja je da što više komponenti bude proizvedeno u Hrvatskoj i da se konačni proizvod sklapa u Rijeci. U Exeviju imaju već i potencijalne partnere kao i zainteresiranog investitora.

“Dosta smo do sada sami uložili u razvoj proizvoda, a prijavili smo se za poticajne mjere od države i ako se to realizira imat ćemo proračun veći od milijun kuna za proizvodnju nulte serije. Cilj nam je ostvariti proizvodnju u Rijeci, a pronašli smo i nekoliko potencijalnih partnera za tiskanje elektroničkih pločica, proizvodnju plastike, aluminija, ambalaže, i to sve unutar granica Hrvatske. Žao mi je da nešto moramo raditi na drugom kraju svijeta samo da bi bilo jeftinije. Naravno, nešto ćemo možda i raditi vani ako shvatimo da je deset puta jeftinije, ali cilj nam je raditi ovdje. Ovdje živim, volim Rijeku i volio bih da se natrag vrati industrija koju smo nekoć ovdje imali,” kaže Budimilić, kojeg iz Rijeke nisu uspjele odvuci ni financijski izdašne ponude iz inozemstva.

Ostao je, kaže, u Rijeci s jasnom vizijom i namjerom da pridonese ambicioznom cilju – od idealno pozicioniranog i proaktivno povezanoga Kvarnerskoga zaljeva stvoriti hrvatsku Silicijsku dolinu. U onoj kalifornijskoj, u kojoj su smještene najvažnije tehnološke tvrtke na svijetu, Budimilić je proveo četiri mjeseca, dovoljno da se zaljubi u tamošnju specifičnu poduzetničku klimu i opušteni stil poslovanja. Bilo je to potkrad 2012. godine kada je platformu za napredno pretraživanje internetskih domena WhoApi, koju je razvio u partnerstvu s kolegom Goranom Dušićem, prepoznao i u nju uložio 50.000 dolara Dave McLure, osnivač američkog startup-akceleratora 500 Startups, jedan od važnijih američkih investitora u startup-projekte. Vrijednost tvrtke koju su tada osnovali u Silicijskoj dolini procijenjena je na pet milijuna dolara.

“Dobili smo sredstva da realiziramo projekt, otišli u Silicijsku dolinu gdje su nas pozvali, osnovali tvrtku i radili. To je sad američka tvrtka koja uspješno posluje, radi za Twitter i još neke velike kompanije kojima je takva usluga potrebna, a ja sam i dalje u svušnjištvu. Jedna od najvećih lekcija koje sam tamo naučio je da se neuspjeh prihvata kao nešto normalno, iz čega se sljedeća ideja ili poduzetnički pothvat mogu napraviti bolje. Naučio sam i da su ti ljudi zajednica, da jako pomažu jedni drugima, da su svi otvoreni, kao i da uvijek treba pitati i kucati na sva vrata. Mi smo pokucali na sva vrata koja su bila blizu i dobili smo sastanke u Googlu i Facebooku,” govori o iskustvu poslovanja u najpoželjnijem radnom okružju na svijetu taj mladi Riječanin koji je, recimo i to, osim WhoApija, suvlasnik i tvrtke Bouxtie u Silicijskoj dolini, kao i u još dviju u Londonu.

Takav način poslovanja ubičajen je u dinamičnom ICT i startup-svijetu, u kojem se u različite projekte kreće s različitim partnerima, u kojem se inovativne tvrtke brzo razvijaju i rastu, privlače ulagače i mijenjaju vlasnike odnosno suvlasnike. Exevio je, međutim, nešto drugačiji i Budimiliću najvažnija priča. On je jedini osnivač i tvrtka je u njegovom stopostotnom vlasništvu, samo njegov izazov s kojim je prije tri godine krenuo u inovativne tehnološke projekte. Prvu osobu Exevio je zaposlio prije godinu dana, danas već zapošljava šestero ljudi, a za mjesec dana planira zaposlititi još dvoje ili troje. Prošle godine, u kojoj je tek krenuo razvoj, tvrtka je upravodavala 350.000 kuna, a već ove godine očekuje više nego dvostruko veće prihode. Kao i većina ostalih domaćih tehnoloških tvrtki i Exevio ubrzano raste i većinu prihoda ostvaruje u inozemstvu.

“Glavni klijenti su nam Amerikanci i Englezi. Naplaćuje se prema njihovim standardima, a daleko je ljepše raditi u Hrvatskoj za strane klijente. Rekao bih da su ozbiljniji, da drugačije shvaćaju posao. Nema kašnjenja, čekanja ni dugovanja, lakše se naplati posao,” rezonira Budimilić, čija tvrtka za sada većinu prihoda ostvaruje od razvoja mobilnih aplikacija, web-rijesenja i računalnih igara.

S računalnim igrama Budimilić je i krenuo u poduzetničke vode. Prvu igru napravio je kad mu je bilo 15 godina, ali je tada nije znao prodati. Bilo je to vrijeme kada se još nije govorilo o startupovima, vrijeme bez mentora i investitora.

Danas svoje znanje rado dijeli. Mentor je u riječkom Startup-inkubatoru i jedan od osnivača institucije iz koje je prije koji dan izasla peta generacija timova. Mnogi od njih govore da im je mnogo pomagao, ne samo savjetima nego i konkretno, odrekavši se u njihovu korist dijela svoje dobiti.

“Sjećam se kako je meni bilo teško kada sam počinjao. Nisam imao novca ni za internetsku domenu i hosting i sve je trajalo mjesecima da bih uopće krenuo. Danas kada imamo sve te servere u tvrtki, resurse na raspolaganju, nije mi teško pomoći drugima. Jer ako uspiju oni će pomoći meni, a već i zapošljavaju neke ljude koje sam upoznao u inkubatoru, kojima startup nije uspio. To su najbolji ljudi koje možete pronaći za zapošljavanje, koji su spremni gurati bez obzira na prihode. Kad vidim da sam nekome pomagao, to mi hrani dušu, a i svako to pomaganje ulaganje je koje se više struko vrati, ne vidim razloga ne pomoći. Pozivam poduzetnike da se uključe u startup-scenu i pomognu mladim ljudima na korist njima, sebi i društvu,” zaključuje Budimilić.