Između preslagivanja i pročišćavanja za održanje ‘status quo’

Kvaran politički proizvod više se ne može dobiti bez prijevremenih izbora. Ali može se dobiti na svakim izborima, s nereformiranim Milanovićevim SDP-om i nereformiranim Karamarkovim HDZ-om.

Postoje dani kad više znate ako se isključite iz medijskog prostora nego ako pomno pratite sve šarene balone koji se u njega puštaju. Aktualna kriza Vlade izazvana zahtjevom potpredsjednika Petrova da iz nje odstupi potpredsjednik Karamarko i nastavljena pozivom premijera Oreškovića da odstupe obojica potpredsjednika doživjela je kulminaciju zahtjevom potpredsjednika Karamarka za opoziv predsjednika Vlade Oreškovića iz kojega su svojim potpisima stali i HDZ-ovi zastupnici. Barem većina njih.

Od iznenadnog odlaska Ive Sanadera s čelnoga položaja Vlade i HDZ-a prije sedam godina nije bilo veće konfuzije ni veće političke drame u vrhu državne izvršne vlasti. No postoji i velika razlika. Pravi razlozi Sanaderova odlaska do danas nisu razjašnjeni, čak ni u maratonskim sudskim procesima. Aktualna kriza, koja je postala javna, morat će završiti nekim razjašnjenjima prije rješenja, ma kakvo ono bilo.

Aktualna, Oreškovićeva vlada aktivno se počela rušiti iznutra tek što je postala prepoznatljiva po ponešto drukčijem načinu upravljanja državom od naše klasike i tek što je odasla dojam o sadržajnoj ispraznosti hrvatske politike koja se vrti oko spletki, podmetanja i međusobnih igara moći. Da nije bilo te spremnosti za rušenje Vlade iznutra, logičan zahtjev Milanovićeva SDP-a za opoziv potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka nakon što je u medijima buknula afera ‘Konzultantica’ ostao bi samo uobičajeni aktivan manevar oporbe. No Oreškovićeva vlada aktivnije se ruši iznutra nego što je izvana ruši oporba.

Zato je prije rješenja nužno barem djelomično rasvjetliti razloge. Zbog čega su se koalički partneri Božo Petrov i Most svrstali uz oporbu u zahtjevima za Karamarkovo povlačenje iz Vlade prije nego što je Povjerenstvo za sukob interesa izreklo svoj sud o slučaju ‘Konzultantica’? Zbog čega je Tomislav Karamarko pod cijenu opstanka Vlade, izazivanja prijevremenih izbora i fatalne štete za HDZ odlučio ne odstupiti, čak i nakon što je svima koji poznaju tehniku PR-a postalo jasno da je slučaj ‘Konzultantica’, koji povezuje (ili ne povezuje?) njegovu suprugu s neprincipijelnim (?) lobiranjem za tvrtku koja preuzima hrvatsku stratešku energetsku tvrtku Inu, samo najava ozbiljnijih priča o čudnim povezanostima utjecajnoga političkog para s biznisom, osobito ruskim energetskim biznisom? Zbog čega je premijer Orešković nakon (objavljenoga) sastanka sa šefom SOA-e pozvao i Karamarka i Petrova da podnesu ostavke, a Karamarka prozvao ‘golemin teretom za Vladu i HDZ’? Zbog čega je Tomislav Karamarko, i to preko stranke koja šefu ne zna reći ‘ne’ ni kad je vodi u provalju, pokrenuo zahtjev za opoziv premijera radije nego da ode sâm?

S iskustvom koje ima mora znati da je to sasvim sigurno put u skorašnje prijevremene izbore, koje će takav HDZ sasvim sigurno izgubiti. Teško je u razvijenim demokratskim sustavima zamisliti šefa stranke koji bi je namjerno poveo u poraz da bi se spasio od afera koje nije spreman sâm razjasniti. A još je teže zamisliti ljude iz najveće stranke koji su to spremni prihvatiti čak i ne pitajući – zašto.

Uz to, za racionalnu prosudbu stanja nužno je znati na što je to mislila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kad je najavila ‘pročišćavanje’ na hrvatskoj političkoj sceni. I zašto nije otišla u posjet Litvi ako je riječ samo o malom ‘pročišćavanju’? Osobito je važno doznati na što to misli i što zna, a da mi to ne znamo, Tihomir Orešković, predsjednik Vlade u padu, kad najavljuje da neće odstupiti i poziva na ‘bitku za Hrvatsku’. Doznati povod, razloge i sadržaj te ‘bitke’ ključno je za razumijevanje ove dramatične krize.

Sigurno je jedino što je to tzv. preslagivanje. To je bitka za ‘status quo’, za očuvanje dosadašnje korupcijske dogovorne politike koja glumi višestrančije. Taj unaprijed kvarni politički proizvod vjerojatno se više ne može dobiti bez skorašnjih prijevremenih izbora. Ali može se dobiti na svakim budućim izborima, s nereformiranim Milanovićevim SDP-om i nereformiranim Karamarkovim HDZ-om. I tako do bankrota.