JOHNSON

Treći čovjek koji će se uz Donalda Trumpa i Hillary Clinton pojaviti kao kandidat na izborima za američkog predsjednika nema nikakve izgledne osvojiti mandat, barem se sada tako čini, ali može pomrsiti planove velikim igračima. Fiskalno konzervativan političar socijalno je progresivan i liberalan, što se podudara s razmišljanjem više od trideset milijuna Amerikanaca. Samo što oni to ne prepoznaju.

Dobar dio javnosti i establišmenta zabrinutih šokantnim usponom ‘reality’-šou zvijezde nada se da bi Johnson mogao odvući barem dio glasova od Trumpa i time spasiti zemlju od predsjednika iz američkih paradija. Za mnoge je osobna antipatija prema vjerojatnoj demokratskoj kandidatinji Hillary Clinton u ovom trenutku ipak manja od horora koji ih ispunjava pri pomisli na Donalda Trumpa u Bijeloj kući. On, pak, nije ni-malo zabrinut, glatko je otpuhnuo moguću opasnost od Johnsona, u svojoj uobičajenoj maniri: ‘Gary Johnson dobio je jedan posto zadnji put. Pratio sam cijelu situaciju i bilo je prilično sramotno. Mislim da je on totalno rubna priča i totalno rubni kandidat’.

Iako se na prvi pogled doima kao nadanje očajnika, posljednje ankete daju donekle za pravo takvom razmišljanju pogotovo u kombinaciji s raširenim nezadovoljstvom dobrog dijela biračkog tijela obama vodećim predsjedničkim kandidatima. Recentne ankete pokazuju potporu Johnsonu i njegovom kandidatu za potpredsjednika Billu Weldu (bivši guverner Massachusettsa) od deset posto, unatoč činjenici da premoćan broj birača pojma nema tko je on. Drugim riječima, otprilike svakom desetom biraču sasvim je dovoljno da je riječ o nekom tko nije ni Trump ni Hillary Clinton. U nekom drugom vremenu podatak bi možda bio iznenađujuć i neočekivan, ali nakon svega što se događalo u ovoj predizbornoj kampanji, sve je teže nešto nazvati nezamislivim.

Do navučenoga dvoznamenakastog broja Johnson dolazi, pokazuju te ankete, berući glasove s obje strane političkog spektra, što sugerira utemeljenost teze o dovoljnosti treće opcije kao takve, premda bi uravnoteženo odvlačenje glasova od obaju glavnih kandidata zapravo poništilo gubitak glasova na Trumpovoj strani i ne bi imalo nikakav opipljiv učinak na trenutačan omjer snaga. S druge strane, upozorava Huffington Post, ankete obično ne reflektiraju dobro realnu potporu ‘trećih kandidata’ jer one koje ih uključuje sugeriraju veću potporu od stvarne, a one koje ih izostave na kraju podcijene udio glasova za takve kandidate. U svojoj analizi Huff Post primjećuje kako Johnson ima određen potencijal zato što je ime i prezime s iscrtnim stajalištem i političkim iskustvom, ali još uvijek nedovoljno poznat da bi istinski prijetio glavnim kandidatima (točno dvije trećine ispitanika uopće nije čulo za njega).

Johnson je, interesantno, nedavno izjavio da se slaže sa 73 posto onoga što govori Bernie Sanders, protukandidat Clinton kojeg se doživljava kao radijalniju lijevu varijantu. Zašto baš 73 posto? Zato što je rješavao kviz ISideWith.com na internetu (utvrđuje s kojim se kandidatom više slažete), koji mu je izbacio taj postotak. Rezultati zadnjih anketa ne odudaraju mnogo od one koju je provelo Sveučilište Monmouth u ožujku, a koja je Johnsonu davala 11 posto podrške. Štoviše, gotovo sve ankete pokazuju stamenih deset posto podrške za njega, iako potpora za glavne kandidate varira od ankete do ankete. Ako ništa drugo, bivši guverner zasad ima kontinuiranu podršku i temelj na kojem bi teoretski mogao izgraditi nešto jači rezultat. Valja napomenuti i da Johnson polako napreduje na dugoročnom planu, 2012. dobio je samo jedan posto glasova, sada se ne čini nemogućim deset puta bolji rezultat, što upućuje na određeni potencijal, no samo ako koncipira dobru kampanju i uspostavi svoje ime u široj populaciji.

Imajući na umu trenutačno stanje svijesti biračkog tijela, već bi snažnija prepoznatljivost njegovog imena mogla donijeti vrlo opipljiv rezultat po inerciji aktualne političke dinamike. Šest mjeseci do održavanja izbora nije malo vremena i pruža dovoljno manevarskog prostora za uspješnu kampanju, posebice zato što svježe iskustvo političkih kampanja jasno pokazuje prednost stupanja na scenu u zadnji čas. Čini se da birači u očajničkoj želji za nečim trećim odlučuju svoje glasove preusmjeriti na rubne opcije ‘na naglo’, ne opterećujući se previše detaljima.

Kao što je često slučaj u Americi, razmišljanja Garyja Johnsona vrlo su raznovrsna i koncipirana prema sustavu ‘pomalo za svakoga’, ali uvijek s naglaskom na slobodu izbora. Njegova izjava o slaganju sa Sandersom u većini stvari nije paušalna ili sarkastična, nekadašnji republikanski guverner tradicionalno demokratski orijentirane savezne države ima iza sebe povijest vrlo otvorenih stajališta uključujući zalaganje za legaliziranje marihuane još 1999. Štoviše, Johnson je svojedobno bio šef tvrtke za proizvode od marihuane Cannabis Sativa, a prema vlastitom priznanju marihuana je prestao konzumirati nedavno da bi imao kristalno čist mozak. Razlike su, dakako, ekonomske, ali u praktički svemu ostalom Sanders i Johnson mogli bi ruku pod ruku. Johnson je sasvim otvoreno prihvatio svoju ulogu rubnoga kandidata, potez koji, znat će stručnjaci za PR, može biti iznimno mudar. Upravo uloga autsajdera zna generirati veliku potporu, ako se vješto iskoristi.

Načelno, Johnson se opisao kao fiskalno konzervativan političar, ali socijalno liberalan, što se, opet prema njegovom mišljenju, podudara s razmišljanjima više od 30 milijuna Amerikanaca, samo što oni to ne prepoznaju. U najkraćim crtama, zastupao bi ograničenu vladu, društveno liberalne politike i rezerviranu vanjsku politiku. Konkretnije, Johnson bi intenzivno rezao poreze, kao što je nebrojeno puta činio u svojoj guverneri i uravnotežio bi proračun, ali na način s kojim se Sanders ne bi složio. Rezao bi sve ključne socijalne programe i to za 43 posto, a način korištenja i kontrolu sredstava iz saveznog proračuna namijenjenih socijalnim programima prebacio bi na savezne države.

Nadalje, Johnson bi ukinuo američki pandan središnje banke Federalnu rezervu i zabranio spašavanje država iz saveznog proračuna. Na vanjsko-političkom planu je već daleko bliži Sandersu. U svojoj je kampanji za predsjedničkoga kandidata Libertarijanske stranke rekao kako bi i vojni proračun srezao za 43 posto, očito brojka s nekim osobnim značenjem, uzdržavao se od inozemnih vojnih izleta, a posebno je znakovito da Iran ne vidi kao prijetnju sigurnosti i ne bi podupiro Izrael u eventualnom sukobu s njihovim nadneprijateljem. Jednako bi srdačno popričao s Berniejem o građanskim slobodama vjerojatno, za legalizaciju marihuane je, podupire pravo na pobačaj i istospolne brakove, strogo se protivi bilo kakvoj cenzuri i kontroli interneta, neograničenom zadržavanju zatvorenika u zatvoru Guantanamo i traži jasno odvajanje crkve od države. Prvi ključan korak u napadu na Bijelu kuću bio bi podignuti razinu potpore na 15 posto, čime bi se Johnson kvalificirao za sudjelovanje u službenim debatama predsjedničkih kandidata, što se ne čini toliko nedostižnim.

Kada bi mu to pošlo za rukom, Johnson bi već imao nekakvu šansu otkinuti veći komad kolača, iako je sasvim nevjerojatno da bi uistinu konkurirao za pobjedu. Ipak, u njegovom su taboru odlučni odigrati s dodijeljenim kartama i pokušati ostvariti povijesni rezultat za Libertarijansku stranku. ‘Ako uspijemo ući u debate i budemo dobri, ankete će pokazati da se između 40 i 55 posto Amerikanaca slaže s našim gledištima’, uvjereno je Weld. ‘Sučeni smo s duopolom, ušančenom pozicijom dviju stranaka koje neće tek tako otići’. U slučaju da se uspiju kvalificirati za debate, libertarijanci namjeravaju primijeniti još jednu neobičajnu metodu – umjesto napadanja protukandidata ukazali bi na neke stvari u kojima se s njima slažu. Ta bi taktika mogla biti iznimno korisna i privući interes neopredijeljenih birača nesklonih trenutačnoj ponudi, ali sklonih pomirljivom pristupu politici. Naravno, to ne znači potpuno slaganje s njima jer bi manjak jasne diferenciranosti od mainstreama pokopao i male šanse koje možda sada postoje. Svijet neće svjedočiti još jednom američkom političkom šoku, ali bi zato Johnson mogao barem malo premetiti planove velikim igračima.