Probuđeno sjećanje na program IFO-instituta šalje političkim čelnicima važnu poruku: Kada dođete na vlast, trebat će vam suvisao program. Teško je vjerovati da političke elite to shvaćaju.
Prije nekoliko dana na Facebook profilu objavio sam postdoskočicu: ‘S padom Vlade i premijera Oreškovića trebalo bi pričekati do 1. srpnja. Tog je dana Sanader dao ostavku. Pa bismo mogli proglasiti novi praznik: Dan palih premijera.’ Bilo je zbila mnogo lajkova…
Trenutačno stvari stoje tako da su veliki izgledi da premijer Orešković zaista padne, ali mali su izgledi da to bude 1. srpnja. Pa, dakle, ništa od inicijative o novom prazniku… Kako se, međutim, stvari razvijaju, ili će se dogoditi preslagivanje koje zaziva Karamarko, prvi potpredsjednik Vlade (možda bi tu funkciju trebalo ukinuti jer ima lošu karmu prethodnika Čačića), ili će se na izvanrednim izborima tražiti nova vladajuća koalicija, izgledi da će premijeri u Hrvatskoj padati bar jedanput na godinu – povećavaju se.
Možda predsjednik HDZ-a jest smetnja boljem funkcioniranju Vlade, ali njegovim odlaskom neće se dogoditi korjenite promjene. Vrlo će se brzo pokazati da ni jedna politička stranka ili grupacija nema suvisao društveno-ekonomski program. Namjerno se koristim sintagmom ‘društveno-ekonomski’ jer u ovako sluđenoj zajednici nije dovoljno na papir nabacati ‘nužne reforme’. Za njihovu provedbu (uz uvjet da je odabrana konzistentna kombinacija) treba priču opjevati tako da je priučena politička elita (čast iznimkama) i neuki a frustrirani puk ne odbace.
Odlaskom Karamarka, Petrova i Oreškovića, primjerice, neće se riješiti pitanje odnosa prema privatizaciji tvrtki u državnom (su)vlasništvu. Kao i u klasičnim ideološkim pitanjima, podjele su i u vezi s tim isključive. Jedni su za privatizaciju svega jer ‘poznato je da je država loša vlasnica’, a drugi su protiv ‘rasprodaje preostalog obiteljskog srebra’.
Stjecajem okolnosti posljednjih godina dana u prilici sam često i o tom pitanju raspravljati s Mladenom Fogecom, prvim čovjekom Siemensa u Hrvatskoj i predsjednikom Udruženja stranih investitora. Početne su nam pozicije bile udaljene. Fogec je, primjerice, za privatizaciju Podravke. Ja mu odgovaram američkom poslovicom: ‘Ako nije pokvareno, ne popravljaj!’ Argument za privatizaciju preostalog državnog udjela u Podravci jest da su neke druge prehrambene tvrtke rasle brže. Protuargument je da Podravka solidno posluje, ne ide na minimiziranje broja zaposlenih, nego uzima u obzir i dobit, nazovimo to tako, pune zaposlenosti u Koprivnici i okolici.
