Što je Uber donio taksistima, novi igrač donosi autobuserima

Autobuser koji nema svojih autobusa i ne ulaže u njih diljem Europe operira s tisuću autobusa koji su u vlasništvu 250 malih i srednjih tvrtki, od kojih su (zasad) četiri hrvatske.

Model kakav razvija FlixBus jedina je budućnost javnoga linijskog prijevoza – tripot nam je u kratkom razgovoru ponovio Krešimir Čumbrek, direktor varaždinske tvrtke Vincel. Ta je tvrtka jedna od prva četiri hrvatska autobusera koja su ušla u partnerstvo s njemačkim FlixBusom. Vincel, autobuser koji u svojoj floti ima stotinjak autobusa, u to je partnerstvo u startu uložio oko 2,5 milijuna eura u kupnju devet novih autobusa koji zadovoljavaju sve FlixBusove visoko postavljene standarde.

Isto kao što Uber nema svojih taksija, ali je unio pomutnju na taksi-tržište, FlixBus je autobuser koji nema svojih autobusa, niti ulaže u njih, a ipak će snažno djelovati na promjene na tržištu autobusnog prijevoza. Tisuću autobusa kojima FlixBus operira u vlasništvu je 250 malih i srednjih tvrtki, kakva je i Vincel. FlixBus za njih obavlja mrežno planiranje, korisničku podršku, marketing i prodaju te planiranje poslovnog i tehnološkog razvoja. Čumbrek rezolutno odbacuje tezu da je riječ o poslovnom modelu koji počiva na sintagmi ‘ideje naše – benzin vaš’.

Naprotiv, smatra da će tvrtka Vincel profitirati od partnerstva s FlixBusom, ističući da su ugovorne odredbe takve da Vincelu ‘osiguravaju korektnu raspodjelu od prodaje karata’, a ako je cijena autobusne karte niža od dogovorene, razliku podmiruje FlixBus.

Prvu konkretnu korist od tog partnerstva tvrtka Vincel osjetila je prilikom kupnje devet novih autobusa. – Ugovor s FlixBusom otvorio nam je vrata banaka, koje su već dobro upoznate s načinom na koji posluje FlixBus. Još prije par godina od banaka niste mogli dobiti sredstva s kamatom nižom od osam do devet posto, a za to ulaganje dobili smo ih s kamatom od četiri posto – navodi Ćumbrek. HGK barata podatkom da je na kraju 2014. godine u Hrvatskoj bilo 537 tvrtki registriranih za cestovni putnički prijevoz, a ukupno raspoložu flotom od 5090 autobusa. Na jednoga hrvatskog autobusera, prema tome, u prosjeku dolazi manje od deset autobusa.

Tržište autobusnog prijevoza posljednjih se godina dramatično promijenilo. Nabolje! Zagrebački je autobusni kolodvor, primjerice, lani imao rast prodaje karata od desetak posto. Rekordi u broju putnika i linija rušeni su lani nekoliko puta, a najznačajnije uoči Božića kada je bilo otvoreno sto dodatnih linija. Iako je golemi utjecaj odigrao pad cijena nafte, koji je omogućio autobusima spuštanje cijene karata, još je veću ulogu u tome odigrala tehnologija – jednostavnost kupnje karata putem interneta. Isto tako i na kioscima. Ukratko, broj putnika autobusa u stalnom je porastu, a nakon što je FlixBus, nakon Berlina, Münchena, Pariza i Milana za jedno od svojih regionalnih sjedišta odabrao i Zagreb, bitka za njih na hrvatskom tržištu više sigurno neće biti ista.

Nekoliko je razina na kojima se u Hrvatskoj vodi konkurentska borba među autobuseraima. Na jednoj su razini lokalni prijevoznici, čiji ‘uspjeh’ ponajprije počiva na tome koliko je država neke godine raspoložena odvojiti za prijevoz učenika i koliko će oni u tome pokupiti. Ta se bitka dobrim dijelom vodi između 186 obrtnika autobusa, koji najčešće raspolazu s po jednim autobusom. Taj segment nije u fokusu FlixBusa, pa se oni zbog novog igrača na tržištu ne moraju brinuti.

Na drugoj su razini nacionalni prijevoznici, odnosno oni koji drže međugradske linije unutar zemlje. Tu je bitka mnogo ozbiljnija, a vodi se često samoubilački niskim cijenama, ali i raznim smicalicama. Tako nije rijetko da prijevoznici na dužim linijama skreću u mjesta koja se ne spominju u rasporedu vožnje ili da kreću prema nekom odredištu u razmaku od nekoliko minuta od konkurenta i pritom nude bitno nižu cijenu prijevoza. Zabilježeni su i slučajevi prijavljivanja međudržavnog prijevoza, tipa relacije Brežice – Zagreb – Rijeka, gdje je cilj držati liniju Zagreb – Rijeka.

U toj bitci pobjednika gotovo da i nema, a dugoročno bi gubitnici mogli postati gotovo svi koji u njoj sudjeluju. To se najbolje vidi iz podataka o prosječnim plaćama u prošloj godini kod domaćih autobusera. Prosječna plaća u Croatia busu niža je od tri tisuće kuna, u Čazmatrans Prometu 3400, a u Čazmatrans Novoj nešto niža od četiri tisuće kuna. A vozači autobusa su, kao što se zna, vrlo tražena kategorija radne snage u Zapadnoj Europi. U toj su skupini prijevoznici koji će se ili morati oduprijeti FlixBusu ili mu se pridružiti.

Najviša je prosječna plaća, oko 5,5 tisuća kuna, u najvećem cestovnom prijevozniku, Autotransu, koji debelo ispred svih prednjači i u ostvarenom prihodu od blizu 250 milijuna kuna. Na razini Autotrans grupe (u kojoj su i APP Požega, Autoprijevoz Otočac, Autopromet Slunj, Dalmacija Bus i njemački Pan Alpen Adria) lanjski prihod iznosio oko 400 milijuna kuna, a ukupna dobit tek oko osam milijuna kuna.