Novac ugrožen i bez izbora

Europarlamentarac Davor Škrlec tvrdi da Hrvatska u ovoj godini nije zatražila nijednu isplatu iz fondova EU, ministar Tolušić tvrdi pak da je ove godine povukla 506 milijuna eura, Tolušićevu ministarstvo službeno barata podatkom o povučenih 406 milijuna eura, europarlamentarka Ivana Maletić ove godine ne zna ništa. A ne znaju ni hrvatski građani!

Ko je vjerovati ministru regionalnog razvoja i fondova Europske unije (sada već tehničke vlade) Tomislavu Tolušiću, Hrvatska je u prvih pet mjeseci ove godine iz fondova EU povukla, kako je sâm priopćio početkom lipnja, 506 milijuna eura. I to je znatno više nego što je vlada Zorana Milanovića u posljednjoj godini svojega mandata povukla u svih 365 dana, ustvrdio je tada Tolušić. No ako je vjerovati radnom dokumentu Europske komisije koji nam je prosljedio Davor Škrlec, nezavisni hrvatski europarlamentarac, nekadašnji član stranke Orah, Hrvatska od 31. prosinca prošle godine do zaključno 31. svibnja ove godine nije zatražila nijednu isplatu iz fondova EU.

Škrlec stoji iza podataka koje nam je prosljedio, tvrdi da vlada Domoljubne koalicije i Mosta nije dobila ni centa iz fondova EU te poziva tehničkog ministra Tolušića da dokaže svoje teze o povučenih 506 milijuna eura. – Ako smo doista povukli 506 milijuna eura kao što tvrdi Tolušić, neka Ministarstvo navede sve projekte i njihovu vrijednost te malo više od općenitih brojki. Sve treba biti transparentno, a svaki priljemi cent treba obrazložiti – poručuje Škrlec.

I on nije jedini koji barata tom informacijom. Da Hrvatskoj ove godine nije dodijeljena ni lipa iz fondova EU za programsko razdoblje 2007. – 2013., koje, usput rečeno, moramo potrošiti do kraja ove godine, potvrđeno nam je i iz drugih izvora – redom iz političkih opcija koje nisu bliske HDZ-u. I prema tim izvorima Hrvatska ove godine nije dobila ni centa, ali razlozi su tehnički: proceduralne pogreške, nedovoljna projektna dokumentacija i slično. Razloga za zabrinutost svakako ima. Vjerodostojnost Škrlecova dokumenta neslužbeno nam je potvrdio i izvor iz Europske komisije istaknuvši kako je Hrvatska sama sebi zadala autogol pumpajući nepregledni birokratski aparat koji sâm sebe koči. Tehnički ministar Tolušić odbacio je te tvrdnje. Nije istina da sada već bivša vlada nije povukla ništa iz fondova EU, rekao je za Lider.

– Samo je ove godine u proračun Republike Hrvatske uplaćeno 506 milijuna eura na temelju certificiranih troškova, odnosno projekata koje je certificiralo institucionalno tijelo u Ministarstvu financija – rekao nam je Tolušić.

Dostavio nam je čak dokument s pregledom priljeva sredstava iz EU u proračun Republike Hrvatske iz kojega se iščitava da ove godine doista jesmo povukli 506 milijuna eura, najviše iz Strukturalnih i kohezijskih fondova 2014. – 2020. te Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi, a ponešto i iz programa 2007. – 2013. No službeni odgovor iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije nije ni na tragu Tolušićeva iznosa od 506 milijuna eura. ‘Od 1. siječnja do 30. svibnja 2016. iz Operativnih programa (OP) financijske perspektive 2007. – 2013. i 2014. – 2020. ukupno je plaćeno 3,05 milijardi kuna s izravnim plaćanjima u poljoprivredi, odnosno 1,71 milijarda kuna bez izravnih plaćanja u poljoprivredi’, stoji u odgovoru Ministarstva.

I tu dolazimo do nelogičnosti jedne te iste institucije: ako je Hrvatska povukla 506 milijuna eura u prvih pet mjeseci ove godine, što tvrdi Tolušić, onda je to prema tečaju od 7,50 kuna za euro gotovo 3,8 milijardi kuna. Ili ovako: ako smo povukli 3,05 milijardi kuna, onda je to prema istom aktualnom tečaju Hrvatske narodne banke oko 406 milijuna eura, a ne 506 milijuna eura, kako tvrdi Tolušić. Gdje je diskrepacija od 100 milijuna eura? Pitali smo to i Tolušića, koji nam je samo ponovio svojih 506 milijuna eura.

Kako je moguće da jedno ministarstvo i ministar tog ministarstva barataju različitim podacima? Zar je sustav toliko nejasno postavljen da se ni najviši državni dužnosnici ni institucije u njemu ne snalaze i različito ga tumače? U takvim okolnostima nije ni čudno što su fondovi EU postali ništa drugo doli prigodni poligon za političke obračune. A takva situacija u Hrvatskoj traje godinama.

Moguće je da su u Tolušićevu ministarstvu zbrojili sredstva iz dva različita programska razdoblja, što je politički mudro, ali ne i dovoljno precizno. Isto tako, moguće je da je ministar zbrojio sve projekte koji su prijavljeni i tek će proći odobravanje te zahtjeve za uplatu, što je također problematično jer postupak nije dovršen – tvrdi naš izvor iz Europskoga parlamenta i dodaje kako čak ni to nije i ne može biti uspjeh Timova tima, već bivše vlade. Ni sâm Tolušić to ne krije. Povučena sredstva iz fondova EU u posljednjih pet mjeseci nisu samo uspjeh Timove vlade nego i zasluga bivše vlade Zorana Milanovića, i to je nije sporno. No priznaje da je sustav povlačenja sredstava na razini cijele države birokratiziran, spor i nefunkcionalan te da ga treba promijeniti iz temelja.

Tomu u prilog ide i ovoj jedna izjava EK-ove povjerenice za regionalnu politiku Corine Crețu da pojedine zemlje zahtijevaju četdeset potpisa kako bi predale prijavu za uporabu fondova EU. Takvu praksu nije propisala Unija, rekla je Crețu, dodavši da administrativne terete treba smanjiti. Nitko od vlade koja se šest mjeseci uhodavala, da ne kažemo eksperimentirala, ne očekuje radikalne zaokrete u upotrebi sredstava EU, a ni radikalno pojednostavnjenje prijave na natječaje za fondove.

Na tome se treba raditi godinama i to je proces u koji bi trebao biti uključen cijeli državni aparat. No isto se tako očekivalo da će sustav barem donekle postati transparentniji. To više što je HDZ bio najveći kritičar uporabe sredstava iz fondova EU za vrijeme bivše vlade, u čemu je prednjačila njegova europarlamentarka Ivana Maletić. Priopćenja i konferencija za medije na kojima je upozoravala kako ćemo zbog nerada tadašnje vlade i ministra Branka Grčića izgubiti milijune i milijune eura bilo je gotovo svaki tjedan. Otkako je HDZ s Mostom preuzeo kornilo države, nije bilo njezinih istupa o uporabi fondova.

Čekala sam da prođe šest mjeseci kako bi se vidio tempo plaćanja. Nove podatke još nisam zatražila, ali oni se šalju kvartalno ili polugodišnje, pa aktualnih podataka vjerojatno još nema – bila je pomirljiva Maletić.

Na upit je li moguće da Hrvatskoj ove godine iz fondova nije isplaćen ni cent, Maletić je samo kratko komentirala kako će se raspitati te da bi ‘podaci o tome koliko je novih projekata ugovoreno i koliko je sredstava u proračun uplaćeno trebali biti transparentniji’. – Ako su transparentni u drugim zemljama, ne vidim zašto ne bi bili kod nas – rekla je Maletić.

Htjeli smo doznati je li uspjela saznati koliko je eura Hrvatskoj isplaćeno u ovoj godini, no prestala je odgovarati na naše pozive. Razumljivo, ako se uzmu u obzir turbulencije u HDZ-u. Međutim, nije odgovorila ni na naš službeni upit upućen njoj i njezinim asistentima u Europskom parlamentu o tome koliko je Hrvatskoj ove godine točno doznano sredstva.

Iz Europske komisije uputili su nam službeni odgovor u kojem samo stoji kako od studenoga 2014. ta institucija blisko surađuje s hrvatskom vlašću kako bi se program za 2007. – 2013. proveo strateški, brzo i učinkovito i kako bi se preostala dodijeljena sredstva iz Europskih fondova najbolje iskoristila.

– Radni planovi koje smo dogovorili proletas za svaki program dobro napreduju, a mi i dalje podupiremo hrvatsku vlast da pojača napore jer je rok za isplatu izdataka EU prosinac 2016. – poručili su iz Komisije. Prijevod toga činovničkog europskog rječnika glasi ovako: projekti koje Hrvatska iz programa 2007. – 2013. pripremi i ugovori do kraja godine, proći će. Ako se ne požurimo, morat ćemo vratiti novac koji je Hrvatskoj već dodijeljen.

U ovom trenutku iz svih smo fondova iz programskog razdoblja 2007. – 2013. povukli oko 45 posto sredstava, a kraj ove godine je blizu. U tome smo programskom razdoblju izgubili znatan novac za željeznicu, iz Operativnog programa (OP) za promet povukli smo samo 31 posto sredstava, a najviše ih je povučeno iz OP-a za regionalnu konkurentnost, čak 65 posto. Iz tog je razdoblja Hrvatskoj dodijeljena milijarda eura, a natječaji za polovinu tog iznosa nisu ni pripremljeni zbog sporosti državnog aparata u prošloj i ovoj godini. Hrvatska je iz programskog razdoblja 2014. – 2020. zasad povukla samo 4,7 posto sredstava, no imamo pred sobom čak sedam godina u kojima bismo trebali razmisлiti kako potpuno iskoristiti potencijale fondova vrijednih čak 11 milijardi eura.

– Pravodobna uporaba dijela sredstava iz raspodjele 2007. – 2013. upitna je jer se troše prema pravilu ‘N + 3’, što znači da ih Hrvatska može potrošiti najkasnije do kraja 2016. Uzmite li u obzir da je prošla polovina 2016. i da tek treba otvoriti pozive za dio natječaja, pripremiti projekte, dodijeliti sredstva i onda još provesti projekte, možete i sami zaključiti zašto je dio sredstava iz tog programskog razdoblja ugrožen i bez izbora – kaže Ariana Vela, direktorica prvoga hrvatskog portala za projekte EU i stručnjakinja za projekte EU.

Kako je Lider u prošlom broju pisao, Hrvatskoj je zbog političke nestabilnosti koja će kulminirati prijevremenim izborima ugroženo pola milijarde eura iz fondova EU. Osim tih 500 milijuna eura upitna je uporaba 200 milijuna eura poticaja za ruralni razvoj, i to zbog natječaja koji je raspisao bivši minister poljoprivrede Tihomir Jakovina, a za koje postoji sumnja da se na njemu pogodovalo nekim poduzećima. Dok ne dođe revizijski nalaz, aktualni ministar Davor Romić stopirao je isplatu poticaja koji se moraju dodijeliti u ovoj godini, a i ta su sredstva iz fondova EU pretvorila u prvo razredni politički skandal u kojem je, sve je izglednije, jedan ministar pogodovao velikim poduzetnicima nauštrb malih, kojima su i namijenjene mjere i poticaji za ruralni razvoj. Cijeli je slučaj sad pod povećalom revizora iz Europske komisije, a sve se češće spominje i OLAF, europski Uskok, koji službeno ne izviđa situaciju, ali spreman je – ako se procijeni da treba izaći na teren.

Jedina je dobra vijest da se Europskoj komisiji poslala dokumentacija za financiranje gradnje Pelješkog mosta, pa će taj megalomanski projekt ipak financirati EU, što je, zapravo, politički uspjeh i Timova tima i tima Zorana Milanovića. No moglo se i trebalo mnogo, mnogo više. Pritom ne treba smetnuti s uma najvažniji problem, da se Hrvatska od početka pregovora s Unijom, pogotovo od ulaska u nju, ponaša prema načelu ‘idemo prijavljivati projekte kako bismo izvukli što više novca’. Rijetko tko razmišlja o stvarnim potrebama države, gospodarstva i društva u cjelini. Uz to, javnost je isključena iz komunikacije koliko je novca iz različitih fondova iskorišteno i kako su dodjeljivana ta sredstva. Koliko je zbog gospodarskih aktivnosti koje su proizašle iz uporabe fondova EU rastao BDP? Koliko izvoz? Koliko domaća potrošnja? Sve bi to trebali biti transparentni podaci dostupni na uvid svakom hrvatskom građaninu. A nisu. Nisu ni državnim dužnosnicima, pa se tako svaki uspjeh ili neuspjeh u povlačenju sredstava može koristiti kao oružje u političkoj areni.