Home / Biznis i politika / Utočište propalica

Utočište propalica

Tražiti da se u društvu naprave pothvat i pravi iskorak zahtijeva ozbiljne i usmjerenje ljudi koji neće biti sitni kalkulanti. Samo tako uništeno društvo i pogotovu gospodarstvo mogu dobiti novu dimenziju izbori, opet će se pojaviti isti ljudi u glavnim ulogama, opet će koristiti iste ljudje za plasiranje spinova. Volio bih reći da postoji nada. Ona zaista postoji i sada sam više nego ikada svjestan da ćemo kao društvo napredovati, ali onom brzinom koju zaslužujemo. Neće se dogoditi pothvat koji nam je potreban. Budući da se mi kao nacija svi strašno ‘razumijemo’ u sport, izrazit ću se nogometnim rječnikom: ući ćemo na prvenstvo, igrat ćemo u skupinama, ali, nažalost, ondje ćemo i ostati jer zbog osrednje igre ne možemo dalje i bolje; s igračima osrednjega mentalnog sklopa nešto više od toga i ne može se očekivati. Iskreno se nadam da našu nogometnu reprezentaciju čeka pothvat na ovome prvenstvu pa da bar ona pokaže kako se to radi.

Znači, bilo bi dobro da politika, odnosno njezini akteri, pronađe u društvu bolje igrače, da osvježi redove i osmisli novu taktiku, no za to su potrebni snažna volja i drugačiji mentalni sklop. Tražiti da se u društvu naprave pothvat i pravi, iskreni iskorak koji bi bio vrijedan divljenja zahtijeva ozbiljne i usmjerenje ljudi koji neće biti sitni kalkulanti, ljudi koji se neće natjecati tko ima veću zastavu na reveru, nego tko veću zastavu nosi u srcu, a svojim djelima i prije svega znanjem to i dokazuje. Je li moguće (a mislim da jest) da moramo doživjeti katarzu kao društvo da bismo postali svjesni trenutačnog stanja jer u suprotnome društvu će politiku ‘samoregulirati’ u smjeru nastajanja opasnih pokreta (stranaka koje imaju obilježja anarhije i netolerancije)? Ako se politika i njezini akteri na sceni ne ponašaju odgovorno, to će se zrcaliti na biračkom tijelu i odgovore će početi tražiti na mjestima na kojima u stvarnosti odgovora nema.

To je alternativa u društvu, opasna, ali izgledna ako se nešto hitno ne promjeni u nastupu. Društvo nije pripremljeno za javni igrokaz kojim se gubi svaka vjera u postupanje ljudi koji njime upravljaju, slično kao u tvrtkama. Ako čelni ljudi ne služe kao pozitivan primjer zaposlenicima, onda se ne trebaju čuditi zašto tvrtka nazaduje. To nam se upravo sada događa. Nadam se da će jednog dana, i to uskoro, netko shvatiti odgovornost za svoje postupanje i nemogućnost vraćanja izgovorenog ili učinjenog te da će se postupati odgovornije i hrabrije, no to trebaju provoditi najbolji među nama. Najbolji sa svakog područja, ne najglasniji.

Ovo ‘najbolji’ treba podcrtati s jasnim ciljem. Godine devijacije krive su za to da se politika počela smatrati utočištem propalica. Vrijeme je za promjene, a ovo je, zapravo, apel da se iz društva izaberu oni najbolji koji će ih predvoditi. Ne najglasniji.