Hrvatska je (ne)uspješna u povlačenju novca iz fondova Europske unije. O toj temi već se godinama govori – i, da, namjerno je stavljena zagrada. Bez obzira na to, imamo velikih problema u komunikaciji, posloženosti i koordinaciji administracije. I politička nestabilnost dala je doprinos: ako izborna i postizborna trakavica potraju, prijete nam veliki problemi i nemogućnost povlačenja novca iz EU. O svemu tome razgovarali smo s ravnateljem Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU) Tomislavom Petricom.
-
Nedavno ste rekli da u bazi strateških projekata (engl. pipeline) imate 650 milijuna kuna vrijednih projekata koji se potpisuju. O čemu je riječ? – O projektima gradnje studentskih domova, i to u Čakovcu, vrijednom devet milijuna kuna, u Dubrovniku od 185 milijuna kuna i u Osijeku od 170 milijuna kuna. Tu je i projekt s CARNetom vrijedan 220 milijuna kuna. Prva su tri gradnja novih studentskih domova, a CARNet je projekt e-škole, dakle nabava opreme. Do sada je prijava projekata tekla u nekoliko faza, no pojednostavili smo to, što će nam olakšati ugovaranje projekata. Tako smo spojili administrativnu fazu i fazu prijave u prvu fazu, provjera prihvatljivosti druga je faza, a treća je čišćenje proračuna i ugovaranje.
-
U posljednje vrijeme vode se polemike o tome koliko je Hrvatska ove godine povukla novca iz EU. Davor Škrlec tvrdi da nije povučen nijedan cent, a ministar Tolušić da je povučeno 506 milijuna eura. Što je točno? – Mogu govoriti o Operativnom programu ‘Kohezija i konkurentnost’. Ugovorili smo 1,3 milijarde kuna, dakle 2,6 posto ugovorenih sredstava. Primjerice, ugovori se projekt od 300 milijuna kuna, a zapravo se ne potroši ni pola ili se potroši samo dio koji se daje u predujmu. Za studentski dom u Rijeci dali smo predujam od 70 milijuna kuna, i to se može računati kao potrošen novac. To su projekti koji se provode dvije-tri godine. Iznos koji spominje ministar Tolušić točan je jer sagledava sve operativne programe u kojima su poljoprivreda, ribarstvo, socijalni fond itd. Iznos je možda i veći u ovom trenutku. Naime, trenutačno imamo ugovorene projekte vrijedne 1,3 milijarde kuna, a u iduća dva tjedna ugovorit ćemo 50 posto iznosa koji smo ugovorili u dvije godine, s tim da kontinuirano potpisujemo nove ugovore.
-
Problem je percepcije, zar ne? Neki gledaju koliko je novca fizički došlo iz Europe, a drugi koliko ga je ugovoreno i koliko ga tek treba doći. – Mogu reći samo za dio regionalne konkurentnosti – mogli smo povući 177 milijuna eura. Ugovorili smo 198 milijuna, dakle sve smo povukli. Za vode, promet i okoliš teško je govoriti jer će se projekt fazi rati. Ovisi o tome koliko će, primjerice, izvođač radova raditi na pruzi Dugo Selo – Križevci. Tek ćemo onda moći vidjeti kolika će biti šteta. Možemo razgovarati koliko ćemo eventualno izgubiti od 2014. do 2020. Što nam se može dogoditi kao posljedica rada tehničke vlade? Postoje uvjeti ‘ex ante’, a oni kažu da se do kraja godine mora napraviti neka strategija, primjerice upravljanje unutar zaštite okoliša kao što su vode, otpad i slično. Ili uvjete ‘ex ante’ koje je preuzeo SAFU, a odnose se na testove SME malih i srednjih poduzetnika. To Sabor mora potvrditi do 31. prosinca. Zasad je sedam takvih uvjeta ‘ex ante’ koje netko mora pripremiti tijekom ljeta. Mora se konstituirati Sabor pa Vlada, onda netko od ministara mora to poslati na Vladu, a onda Vlada u Sabor. Ako se to ne pošalje, a EK nam je već jedan put produljio uvjete, može nam se suspendirati Operativni program ‘Konkurentnost i kohezija’. Kad se to dogodi, onda možemo reći da ćemo izgubiti 2,5 milijardi eura.
-
Problem je što, općenito, većina novca otpada na velike projekte. – Da, kad bi se gledalo općenito. No imate natječaj za malo i srednje poduzetništvo vrijedan milijardu kuna koji je objavljen prošle godine i bio je vrlo loše napravljen. Budući da sam kao ravnatelj Vidre prijavljivao projekte, znam o čemu govorim, pogotovo što je prošlo više od šest mjeseci, a još nema ugovora. Iskoristivost tih milijardu kuna bila je 25 milijuna. Taj je natječaj zatvoren, pojednostavnjen, prijavili smo mu još jedan i od 1. lipnja novi je natječaj. Imat ćemo navalu na njega.
-
Mikropoduzetnici i mali poduzetnici, zapravo, nisu imali što raditi na tim natječajima. – Tako je. Primjerice, vi ste mikropoduzetnik i željeli ste se javiti na taj natječaj kako biste opremili svoj ured. Niste se mogli javiti na natječaj za opremanje ako vam ulaganje nije 1,1 milijun kuna. Koji to mikropoduzetnik ima milijun kuna?! Sposjeli smo natječaje i sada je granica 600.000 kuna. A to je samo djelić problema. Također, 1. siječnja 2018. morat ćemo Europskoj uniji pokazati koliko smo novca do tada potrošili i iskoristili. Ako se pokaže da nismo dobri u tome, Unija će vrlo jednostavno reći: ‘Uzimamo vam 800 milijuna eura i dajemo, primjerice Poljskoj, Češkoj…’
-
Zašto smo bili tako ‘blesavi’ i zakomplicirali stvari? Zašto smjernice EU, koje su inače okvir, nismo upotrijebili za napredak? – Mislim da je to iz straha. Kad sam u Ministarstvu poduzetništva pitao zašto su u natječaje ugradili stavke o jamstvima, kolege su mi odgovorili: ‘Da se taj novac ne bi pronevjerio.’ Nemamo iskustva.
-
Još od 2006. Hrvatska primjenjuje sva pravila igre Europske unije. Figurativno, već smo deset godina u EU, pa kako je moguće da nam se nudi još više novca, a ne znamo ga uzeti? – Služem se s vama. Primjer je već spomenuti natječaj za prirodnu baštinu, novac stoji i treba ga samo uzeti. A mi se pripremamo više od godinu i pol. To je novac za razvoj, a nacionalni parkovi nisu spremni uzeti ga. Netko je tu ‘fušao’, nije pripremio projekt. Zašto je Virovitičko-podravska županija prva u povlačenju novca iz EU? Zato što je bila najsrošašnija. U posljednjih nekoliko godina nijedna kuna za škole nije išla iz županijskog proračuna, nego iz EU. Veliki gradovi pak najlošiji su u tome. To nije slučajno.
