Traži posao i na društvenim mrežama

Generacija koja je u biznisu stasala u ovome mileniju različita je od svih svojih prethodnica: brža je, nestrpljivija, ‘globalnija’, bez predrasuda, otvorenija, ali i kritičnija. Rutinski posao obavit će preko volje, ali bit će vrhunska na najzahtjevnijim zadacima koji traže puni angažman i kreativnost. Stoga ne treba autoritarne šefove, nego mentore s kojima će otkrivati tajne biznisa.

Premda ih nema mnogo kao poslodavaca, svaki treći posloprimac nosi ‘gen Y’. Djeca su to milenija, jedna od najbrojnijih generacija u povijesti i trenutačno najveća pojedinačna generacijska skupina u radnoj snazi. Zovu je generacijom Y ili milenijskom generacijom. To su uglavnom oni rođeni između 1981. i 1995. Nazivaju je i selfe-generacijom, sebičnom, narcisoidnom, lijenom, online generacijom. A i ponešto tužnijim imenima: izgubljenom generacijom, žrtvom okolnosti. Možda joj je to omogućilo još jedan naziv – generacija koja donosi promjenu i novu poslovnu kulturu. Jer posao nije sve što želi od života. Želi imati vremena za prijatelje, obitelj, hobije i druge sitne užitke. Želi izazov, strast, iskustvo, novo znanje. Radi da bi mogla živjeti. Ne živi da bi radila. Važniji joj je smisao nego sâm profit. Mileniji su takvi kao zaposlenici, takvi su kao menadžeri, poslodavci…

Drugačiji su jer su glasniji, jasniji, kreativniji, inovativniji, fleksibilniji. A prema nekim prognozama, do 2030. bit će čak 75 posto radnoga stanovništva. Velika prednost generacije koja ima milenijski DNK jest u tome što je neposredna i neopterećena formalnostima. To joj omogućava slobodu, kreativnost i efikasnost. To se posebno ističe i zbog jako napredne razine uporabe elektroničkih uređaja, zbog čega milenijci vrlo brzo dolaze do informacija i mogu mnogo brže reagirati na promjene. Dodatne su prednosti, zasigurno, fleksibilnost i samostalnost u izvršavanju zadataka te vođenju projekata.

U biznisu, katkad izbije kulturni sukob između starijih generacija i generacije Y. Primjerice, pristup menadžmentu ‘odozgo prema dolje’ ili ‘napravi kako sam ti rekao’ nije način koji tu generaciju motivira u poslu. Starije generacije učene su da poštuju autoritete, ne preispituju dogme i aksiome. I da šef (ili roditelj) uvijek ima pravo. Ako i nema pravo, nije na nama da to propitujemo. Mileniji propituju sve i ne prihvaćaju odgovore ako nisu argumentirani ili su utemeljeni na običaju ili navici. Šefove prijetnje, govore, kod milenijaca će vjerojatno voditi prema tome da odmah potraže mogućnosti za odlazak iz tvrtke.

Aleksandar Zemunić, direktor tvrtke za pronalazak kadrova Selectio, kaže da milenijac mora biti motiviran zanimljivijim i izazovnijim poslovima da bi se zadržao. Nisu lijeni i narcisoidni, ali imaju drugačija očekivanja od organizacije za koju rade. Uspješni lideri pokušat će iskoristiti njihovu kreativnost i omogućiti im mnogo aktivnije sudjelovanje u odlučivanju kako bi sami imali jasan osjećaj o svojem utjecaju na organizaciju u kojoj rade.

Njihov opušteni, bezbrižni i neovisni mentalni sklop osigurava velike mogućnosti za tvrtku jer su zbog takva pristupa spremniji na eksperimentiranje i činjenje pogrešaka, što je nužnost u današnjem dinamičnom poslovnom svijetu. Prihvaćanje promjena, promjene paradigme ili disruptivni pristup bilo čemu jest ‘modus operandi’ milenijaca. Zbog toga su nezamjenjivi u današnjem poslovanju.

Zbog brzih promjena koje se događaju u IT industriji ili visokotehnološkim sektorima milenijci su idealni zaposlenici na tim područjima, no ima ih gotovo svugdje. Ali i kao šefova, pokretača startupova. Luka Abrus, direktor Pet minuta, tvrtke u kojoj su većina zaposlenika milenijci, ističe da su nestrpljivi, ne mare toliko za autoritete, žele znati kako i zašto, žele širi kontekst i više su usredotočeni na cilj, a manje na formu. U Combisu, gdje je trenutačno zaposleno oko 46 posto milenijaca, katkad imaju osjećaj da su milenijci stalno prikopčani na neki uređaj.

Uvijek su na društvenim mrežama, informiraju se na globalnoj razini i iskazuju svoje mišljenje. Bez predrasuda su, granica, otvoreni su za nove ideje. Ono što rade mora imati smisla, važne su im vjerodostojnost, fleksibilnost i prilika da donesu dodanu vrijednost u poslovanju. Ivan Matejašić, direktor Spin Informatice, IT tvrtke u kojoj milenijskoj generaciji također pripada više od pola zaposlenika, napominje da je milenijska generacija u IT sektoru prva koja je više shvatila i prihvatila cjelokupno obrazovanje.

Generacija Y na nov bi posao prešla ponajprije zbog zanimljivijeg posla i veće mogućnosti napredovanja. Pripadnici generacije Z na nov bi posao prešli zbog bolje plaće, a oni koji pripadaju generaciji X otišli bi zbog zanimljivijeg posla i bolje kulture u tvrtki. Najviše pripadnika generacije Y smatra da je idealno vrijeme ostanka na jednome radnom mjestu do pet godina.

Starije generacije pokretale su poslove oko 35. godine, milenijska generacija poduzetništvo se počinje baviti s otprilike 27 godina. Milenijci osnivaju i više tvrtki, gotovo dvostruko. Osim što je sad lakše osnovati tvrtku, nove su generacije mnogo otpornije na mogući neuspjeh. Također, na voditeljskim položajima upravljaju s više zaposlenika, otprilike 122; baby boomeri upravljaju s 30-ak zaposlenika.

Iako su poduzetnice mnogo ambicioznije od muških kolega, milenijska generacija poduzetnica ostvaruje 22 posto veće prihode od prosjeka. Milenijke poduzetnice istaknule su se kao vrlo uspješne i ambiciozne, a u odnosu na prethodnu generaciju žena u svojim ranim 20-im i 30-im godinama češće osnivaju vlastite tvrtke, upravljaju većim radnim organizacijama te ciljaju i ostvaruju veću dobit.

Društveno je odgovornija. Dok tradicionalni poduzetnici najprije ostvaruju poslovne ambicije i stječu bogatstvo pa tek onda svršavaju pozornost na etičke vrijednosti, u milenijkoj je generaciji drugačije. Njezini pripadnici u promišljanju o svojim potezima uključuju i dimenziju društvene odgovornosti i etičnosti.