Nakon Brexita BURZE SU SE SMIRILE, NO MNOGI SMATRAJU DA NAJGORE TEK SLIJED

Ima i onih koji nisu pretjerano zabrinuti razvojem događaja, poput dioničara Londonske burze, koji su gotovo jednoglasno poduprli spajanje s Deutsche Börse usprkos referendumu. U tom spajanju, ali zapravo njemačkom preuzimanju, jedan je od većih problema sjedište budućega zajedničkog entiteta.

Kao što se moglo i pretpostaviti, burzovna panika zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije relativno je brzo splasnula iako se, gledano kroz prizmu svjetskih burzi, u prvom danima nakon iznenađujuće odluke britanskih birača stjecao dojam da je kraj svijeta blizu. Dan nakon sudbonosnog referenduma o ostanku u Britancima očito omraženoj Europskoj uniji burze su hladno izbrisale dva bilijuna dolara, a vrijednost britanske funte zabilježila je najveći pad u posljednjih 31 godinu. Sasvim očekivano, pad se osjetio na svim relevantnim i manje relevantnim svjetskim burzama: Frankfurt je pao za sedam posto, Pariz za osam, talijanski FMIB i španjolski indeks IBEX pljusnuli su za solidnih 12 posto, japanski Nikkei 7,9, Hang Seng u Hong Kongu za 2,9 posto, a Wall Street za više od tri posto.

Velik dio boli osjetile su banke poput Unicredita (pad od 24 posto), Santanderia (izgubio je 20 posto vrijednosti), Barclaysa i RBS-a (obje više od 30 posto pada u početku trgovanja, no do kraja petka vraćen je velik dio vrijednosti). Istodobno su jen, dolar i švicarski frank dobili na snazi kao klasične valute utočišta, što je scenarij koji se redovito ponavlja u svakoj kriznoj situaciji. Zanimljivo, London, epicentar svih tih problema, pao je za samo 3,2 posto, što i nije toliko strašno, a čini se kako je blago prizemljenje uslijedilo kao posljedica pada funte. Investitori su pretpostavili da bi iznimno niska funta mogla koristiti domaćoj ekonomiji, odnosno jačanju izvoza.

Koliko god globalna reakcija bila očito negativna, panika ni u jednom trenutku nije dosegla razmjere nekakvoga ‘crnog četvrtka’ i već je do kraja trgovanja u petak bilo naznaka smirivanja strasti. Burze, naime, imaju tendenciju pretjerivati i reagirati burno na događaje jasne ekonomske osnove, često djelujući više psihološki. Iako tržišta obično uračunaju, barem djelomično, mogućnost negativnih ishoda u trgovanje, pogotovo kad je ta mogućnost naznačena mjesećima, pa i godinama unaprijed, odluka o izlasku iznenadila ih je, što objašnjava buran dan trgovanja u petak nakon referendumu. Snažna refleksna reakcija najviše je bila rezultat nesigurnosti koja je bila neizbježna nakon referendumskih rezultata i koja će postojati vjerojatno još godinama, dok se ne razjasni sudbina jedne od najvećih ekonomija Europske unije, odnosno ne utačaće uvjeti izlaska. Burze pak ne mogu godinama zato biti u minusu pa je neugodno iznenađenje amortizirano vrlo brzo. Primjerice, londonski FTSE u prvom je satima trgovanja brutalno izdaran, ali do kraja dana završio je malo više od tri posto u minusu, daleko od nepopravljive katastrofe. Još jedan faktor u naglom padu bilo je sve dublje uvjerenje investitora dan prije u pozitivan ishod referendumu, odnosno ostanak Velike Britanije u Uniji, zbog čega su tržišta rasla. Ono što je uslijedilo uvelike je bila jednostavno korekcija pogrešnog predviđanja od dana prije.

Negativni sentiment nastavio se u ponedjeljak, drugi dan trgovanja nakon referendumu, no kako je tjedan odmicao, splašnjavala je i uzbuđenost tržišta. Već potkraj sljedećeg tjedna vrijednost dionica počela se vraćati u normalu, pa je, primjerice, britanski FTSE vratio sav gubitak prijašnjih dana. Usporedno s oporavkom burzi počeli su se stabilizirati i tečajevi; funta je još prošli tjedan ojačala prema dolaru i euru. Pretpostavljeno je rezoniranje da su investitori događaje neposredno nakon referenduma okarakterizirali, nakon malo promišljanja, kao napuhane, a dio njih smirila je svijest o spremnosti središnjih banaka, pogotovo Engleske središnje banke, na sve potrebne intervencije da bi se vratila stabilnost. Komentari analitičara i investitora potpuno su se izmijenili u samo nekoliko dana, iz histerična očekivanja armagedona u tvrdnje o smiješnoj prenapuhanosti prošlotjedne reakcije. ‘To nikad nije ni bio kraj svijeta’ izjavio je za BBC Jeff Weniger, strateg u BMO Private Banku, te dodao da su ‘takve reakcije bile smiješne’.

Isti članak upozorava i na možebitu lažnu uljuljanost zbog očekivanja uvjeta pregovora između EU i UK. Prema takvu tumačenju, tržišta su se primirila privremeno jer računaju s UK-ovim pristupom zajedničkom tržištu i nakon izlaska, ali i zbog dugotrajnosti procesa izlaska. Ujedinjeno Kraljevstvo ne može doista napustiti Europsku uniju najmanje još dvije godine, a bar rata i s mnogo duljim razdobljem razdruživanja. Mišljenja su podijeljena ovisno o danu i tekstu: neki analitičari sasvim su spokojni i povratak u svakodnevno trgovanje smatraju jednim logičnim ishodom, a neki vjeruju kako bi najgore tek moglo uslijediti.

Bez obzira na moguće kompliciranje izlaska, nekako se racionalnije čini pretpostaviti da će tržište, jednom kad je apsorbiralo šok zbog pogrešnog očekivanja, u idućem razdoblju moći pravodobno uračunati daljnje negativne promjene u odnosu između UK i EU i reagirati mnogo mirnije. Proces će, neovisno o stvarnome vremenskom rasporedu, ući u mirnije vode dogovaranja i pregovaranja, pa se nekakvi veći šokovi na tržištu ne čine izglednima. Osim toga, sve bi daljnje reakcije trebale biti usklađenije s realnim ekonomskim temeljima umjesto utemeljene na masovnoj histeriji. Svaku nepovoljnu stavku budućeg odnosa odmetnute članice s EU tržišta će mirnije uzeti na znanje i uračunati u trgovanje, nekakva je načelna logika, premda se s tržištem nikad ne može biti siguran.

Ima i onih koji nisu pretjerano zabrinuti razvojem događaja, poput dioničara Londonske burze, koji su gotovo jednoglasno poduprli spajanje s Njemačkom (Deutsche Börse) usprkos neočekivanom referendumskom rezultatu. U onome što se službeno naziva spajanjem, ali zapravo je njemačko preuzimanje, jedan od većih problema bilo je sjedište budućega zajedničkog entiteta, koje se treba nalaziti u Londonu. UK-ovim izlaskom iz Europske unije to baš i ne djeluje kao mudro rješenje, no dioničari zasad ne vide problem iako ga regulatori u Njemačkoj itekako vide. Prva je prepreka preskočena, međutim, to je tek početak. Zapravo, prava bitka za spajanje tek počinje.

Nakon istrage Komisija EU zaključila je kako su državne subvencije za sedam španjolskih klubova nezakonite. Bilo je tu ‘neprofitnih udruga’, muljanje s zemljištem, jamstava za posudbe… Poznato?

Blagonakloni državni tretman vrhunskih nogometnih klubova u Španjolskoj već je dugo kontroverzno pitanje, a ovaj se tjedan o tom pitanju napokon oglasila i Europska komisija. Nakon provedenih istraga zaključila je kako su državne subvencije za sedam klubova nezakonite i da im je tako dana nepravedna prednost u odnosu na ostale klubove. To su, naime, odavno privatne tvrtke koje se natječu na tržištu i morat će, u skladu s odlukom Komisije, vratiti novac koji su dobivali od države, pri čemu neke pogodnosti idu i do 1990. U pitanju su FC Barcelona, Real Madrid, Valencia, Athletic Bilbao, Atlético Osasuna, Elche i Hércules, a riječ je o nekoliko odvojenih slučajeva nelegalne uporabe državne pomoći.

Uporaba novca poreznih obveznika za financiranje profesionalnih nogometnih klubova može prouzročiti nepravedno natjecanje. Profesionalni nogomet komercijalna je aktivnost koja uključuje znatne novčane iznose i javna se sredstva moraju uskladiti s pravilima pravednog natjecanja. Subvencije koje smo istraživali nisu prema pravilima – rekla je povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager. U prvom slučaju država nogometne klubove, očito ekonomske organizacije koje ostvaruju dobit, tretira kao neprofitne organizacije i omogućava im povoljniji porezni režim, čime su se okoristila četiri kluba u više od dvadeset godina (Real, Barcelona, Osasuna i Bilbao). Taj će novac vratiti, a o kojem je iznosu riječ, tek treba utvrditi država. Drugi predmet istrage bio je transfer zemljišta između Grada Madrída i kluba Real Madrid koji se nikad nije dogodio, pri čemu je vrijednost precijenjena za cijelih 18,4 milijuna eura, što je pogreška koja se svakome može dogoditi. Real će je ispraviti vraćanjem navedenog iznosa.

Na kraju, treća se istraga bavila jamstvima koje je državna financijska institucija Valencia Institute of Finance davala trima klubovima (Valencia, Hércules i Elche) s obzirom na financijske teškoće u kojima su se nalazili. Problem je što povoljnije kredite dobivene zahvaljujući tim jamstvima nikad nisu adekvatno kompenzirali, kao što nisu proveli ni restrukturiranje nužno da bi za Bruxelles odobrio državnu pomoć. Valencia će stoga vratiti 20,4 milijuna eura, Hercules 6,1 milijun i Elche 3,7 milijuna. Komisija je razjasnila zašto se pozabavila ‘neprofitnim udrugama’ koje omogućuju rekreaciju nogometnim entuzijastima poput Messija i Ronaldo. ‘Profesionalni sport ekonomski je aktivnost’, stoji u priopćenju, ‘a nogometni klubovi bave se marketingom, prodajom robe, TV pravima, transferima igrača itd. i natječu se na međunarodnoj razini’. U mnogim slučajevima, primijetili su i u Komisiji, nogometni klubovi bilježe znatan promet. A javna sredstva ne smiju narušavati natjecanje među klubovima.