Prošlotjedni vojni udar širom je otvorio vrata Erdoğanu i njegovim sljedbenicima prema apsolutnoj vlasti. Narod sada predsjednika podupire, ali ta ljubav počiva koliko na jačem utjecaju islama, toliko i na ekonomskom usponu Turske posljednje desetljeće. Nestabilnost zemlje prva će osjetiti ekonomija.
Broj uhićenih ljudi nakon neuspjeloga vojnog udara u Turskoj u petak premašio je početkom tjedna osam tisuća, suspendiranih vojnih, policijalnih i drugih službenika je na tisuće i tisuće, a broj mrtvih prešao je 290. Iako se u prvi mah činilo da je riječ o klasičnom vojnom pokušaju svrgavanja civilne vlasti, što u turskom slučaju nije nimalo neobično, ubrzo nakon kraja puća pojavile su se velike sumnje u njegovu stvarnu prirodu. Niz je važnih detalja zbog kojih mnogi analitičari i komentatori dovode u pitanje karakter vojnog udara, koji bi u povijesti mogao ostati zapisan kao jedan od najamaterskih ikada.
U petak navečer, iz neba u rebra, na ulice Ankare i Istanbula izazvao su tenkovi, društvene mreže i mediji kratko su blokirani, a skupina iz vojske ‘Mir kod kuće’ izdaje priopćenje iz kojeg nije sasvim jasno tko su ni što točno žele, već samo da je trenutačna vlast svrgnuta jer više nema legitimitet. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, protiv kojeg je udar i usmjeren, uspijeva se vrlo brzo javiti putem aplikacije na mobitelu FaceTime iz ljetovališta Marmaris u kojem se nalazi i preko turskog CNN-a pozvati narod da izađe na ulice, a cijela afera praktički završava nekoliko sati kasnije, tijekom noći s petka na subotu. Već oko tri ujutro u subotu turska obavještajna služba objavljuje kraj jednog od kraćih i bizarnijih pućeva u povijesti političkih poredaka. Tim je čudnije što su se svi raniji vojni udari događali u vrijeme ekonomskih kriza i posvemašnjeg siromaštva turskog stanovništva, a ovaj se zbio u vrijeme kada Turska bilježi godine nezamjenjenog rasta i boljeg standarda nego ikada u suvremeno doba, što je i temelj Erdoğanove popularnosti u narodu.
