Dvostruko oporezivanje

Privući američke investitore na malo tržište poput Hrvatske je, kaže jedan diplomat, ‘krav posao, s Amerikancima treba raditi’. Privlačenje ulaganja zahtijeva aktivnu ulogu svih institucija, od Agencije za investicije i konkurentnost, nadležnih ministarstava, pa do lokalne uprave. A IBM je za sve njih odradio svoj dio posla – dao je signal drugim velikim američkim kompanijama da je Hrvatska dobro mjesto za ulaganje.

IBM se za Hrvatsku odlučio nakon sigurno dobro provedene analize prednosti i nedostataka svake investicijske destinacije koja im je ušla u izbor, a presudili su, navodno, poticaji i olakšice koje Hrvatska nudi svim ulagačima i dostupnost višejezične radne snage. U ovom slučaju to očigledno nisu mahom iskusni programeri i inženjeri, što je bio strah domaćih IT industrije koja muku muči s pronalaskom kadrova. IBM-ov centar pružat će tehničke usluge svojim korisnicima iz različitih industrija na globalnoj razini, a riječ je, kažu u IBM-u, o zaokruženom spektru usluga za informatičku infrastrukturu i podatkovne centre. Sudeći prema zasad objavljenim oglasima, traži se srednja stručna sprema, ali odlično poznavanje informacijskih tehnologija, znanje rada u MS Office okružju, odlično znanje njemačkog jezika te dobro znanje engleskog, a poželjno je iskustvo u radu s klijentima ili u pozivnim centrima.

No prava je vrijednost te IBM-ove investicije skretanje pozornosti ostalih globalnih, američkih i drugih, korporacija na Hrvatsku. Ako je dobra za IBM, to je sigurno signal i drugima. Taj ‘IBM momentum’ Hrvatska bi trebala znati iskoristiti, a za privlačenje drugih američkih ulagača još je važnije od promocije kontinuirano upravljanja poslovnog okružja.

Primjer IBM-a pokazuje da je moguće privući i najeminentnije svjetske kompanije. Taj trenutak treba iskoristiti jer će vijest svakako pozitivno odjeknuti i usmjeriti pozornost prema Hrvatskoj. Mi ćemo kao komora koja povezuje dva gospodarstva nastaviti i dalje aktivno poticati prilike za intenziviranje gospodarske suradnje – kaže Andrea Doko Jelušić, direktorica Američke gospodarske komore u Hrvatskoj (AmCham).

Amerikanci su u Hrvatskoj najviše zainteresirani za tri sektora – energetiku, koja u sebi ima i snažnu geopolitičku dimenziju, tehnološki sektor, gdje su američke kompanije iznimno jake, te turizam, koji je hrvatski investicijski adut. Vezano uz energetiku, Amerikanci su jako zainteresirani za LNG terminal na Krku, a zadnji je prijedlog projekt plutajućeg LNG terminala zbog nižih troškova i brže realizacije, pa bi umjesto planiranih pet terminala mogao postati funkcionalan u roku od dvije godine. Američki je cilj smanjenje ovisnosti Europe o ruskom plinu, a LNG terminalom na Krku osigurali bi diverzifikaciju dobavnih pravaca i točku preko koje bi se u europske države uvozio američki plin.

Koliko je SAD-u važan taj projekt, svjedoči i to da je u ožujku u Hrvatsku stigao posebni izaslanik i koordinator za međunarodna energetska pitanja State Departmenta Amos Hochstein, koji se odvojeno sastao sa svim ključnim političarima, a tema razgovora bila je strateška pozicija Hrvatske na energetskoj karti regije i EU i u tom kontekstu projekt LNG-a na Krku. Nedavno su se Amerikanci pojavili i u bankarskom sektoru budući da je američki fond Advent International preuzeo poslovanje Hypo Alpe-Adria-Banka, koji je sada na tržištu prisutan kao Addiko banka.

No ako se pogleda unazad, broj američkih investicija i poslova u Hrvatsku dosad je prilično skroman. Od neštovranog primjera Bechtela, čije je sudjelovanje u gradnji autocesta svojevremeno dogovoreno na visokoj političkoj razini, ali je ugovor na kraju ispaо nepovoljan za Hrvatsku, do kratkotrajnog Barrova vlasništva nad Plivom. Ni pokušaji nekih vrlo uspješnih hrvatskih iseljenika u SAD-u poput Anthonyja Maglice nisu bili previše uspješni i malo je svijetlih primjera poput Matta Darka Sertića, koji je u svojoj tvrtki Applied Ceramics u Sisku pokrenuo proizvodnju keramičkih komponenti za strojeve koji služe u industriji izrade mikročipova, ili poznatog vinara Miljenka Mikea Grgicha, koji ulaže u vinariju na Pelješcu.

Ne postoje precizni podaci o američkim ulaganjima u Hrvatsku jer službeni hrvatski podaci o podrijetlu ulaganja prate prvu zemlju podrijetla kapitala, a američke kompanije prisutne u Hrvatskoj obično su osnovale kompanije majke iz Nizozemske, Ujedinjenoga Kraljevstva, Irske ili Luksemburga te se američko podrijetlo kompanije obično ne vidi u službenoj statistici. Veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj nedavno je napravilo neformalno istraživanje prema kojem se ispostavilo da u Hrvatskoj postoji najmanje 115 kompanija koje su u direktnom vlasništvu američkih investitora ili njihovih europskih podružnica. Prema podacima Poslovne Hrvatske te kompanije zapošljavaju oko 7500 ljudi, kapital im je oko 820 milijuna dolara, a godišnji prihod u 2015. iznosi 1,5 milijardi dolara.

Interes američkih kompanija očito je porastao, kažu u veleposlanstvu, nakon ulaska Hrvatske u EU. Nešto više upita o mogućnostima ulaganja nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, bio je prvi znak da američke kompanije koje dosad nisu bile prisutne u Hrvatskoj valoriziraju element sigurnosti i predvidivosti europskoga pravnog okvira u Hrvatskoj. Trend generalno jest pozitivan iako je posljednjih godina krize bilo i situacija smanjenja prisutnosti i okupljanja regionalnih ureda u susjednim zemljama – napominje Doko Jelušić.

Poboljšanje je vidljivo iako se promjene događaju sporo. U AmChamu ističu da potencijalni američki ulagači ne traže ništa drugačije od onoga za što se zalažu gospodarstvenici koji već posluju u Hrvatskoj, uz dodatno naglašenu važnost sigurnosti i predvidivosti uvjeta poslovanja s obzirom na to da ulaze na njima nepoznato tržište.

Strane kompanije počinju prepoznavati hrvatske konkurentske prednosti poput obrazovane i višejezične radne snage te dobrog zakonskog okvira za poticanje ulaganja. Hrvatska je među vodećim zemljama u Europi prema postotku studenata koji uče dva ili više stranih jezika. Nijedno od toga nije dovoljno dobro promovirano. Ulaganja se u pravilu ne događaju slučajno. Privlačenje ulaganja zahtijeva aktivnu ulogu svih hrvatskih institucija, od Agencije za investicije i konkurentnosti, nadležnih ministarstava, pa do lokalne uprave. Uvijek naglašavamo važnost sudjelovanja Vlade u gospodarskoj diplomaciji i privlačenju investicija, posebice kada je riječ o najvećim svjetskim korporacijama. Uostalom, to smo htjeli postići i organizacijom posjeta hrvatske vlade američkim IT kompanijama u 2014. godini – kaže Doko Jelušić.

Hrvatska zbog ratnih okolnosti nije sudjelovala u prvom ulagačkom valu 90-ih godina kada je američki kapital ulazio u zemlje Srednje i Istočne Europe, Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, a prije nas su u Europsku uniju ušle Rumunjska i Bugarska, koje su privukle drugi val investicija. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kao i uspješni primjeri ulaganja poput IBM-a omogućit će Hrvatskoj da bude na listi američkih potencijalnih ulagačkih destinacija. No Hrvatska još uvijek nije napravila dovoljno da ostvari svoj puni potencijal.

Kao prepreke koje negativno utječu na percepciju ulagača u AMChamu izdvajaju nepredvidivost zakonodavnog okvira te neučinkovitost sudstva i javne uprave. U američkom veleposlanstvu ističu da su SAD i Hrvatska kao članica NATO-a i EU partneri u mnogim područjima i kako je u svakoj interesu da hrvatska ekonomija i tržište rada budu snažni i održivi. Konkretno pak Hrvatsku vide kao potencijalni energetski hub za područje jugoistočne Europe, u što se uklapa priča o LNG-u na Krku.

S druge strane, snažan je interes hrvatskih startup-tvrtki za poslovanje na američkom tržištu, a mnoge od njih tamo imaju sjedište ili urede, što zahtijevaju i ulagači, a i logika posla koji cilja na globalno tržište. Osim tržišta, SAD im omogućuje pristup povoljnim izvorima financiranja poput venture capital fondova te mogućnost učenja na izvoru tehnoloških trendova. Uz njih, u SAD-u tradicionalno i vrlo dobro posluju Podravka, Agrokor, Enikon, Span, cijeli niz zrelih kompanija koje su se dokazale u međunarodnom okružju.

No iste te i sve druge hrvatske tvrtke koje žele poslovanje sa SAD-om imaju problem dvostrukog oporezivanja budući da Hrvatska i SAD i dalje nisu potpisali sporazum o njegovu izbjegavanju.

Nažalost, uspostava sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na američkoj je strani stvar ekonomskog prioriteta. Naša trgovinska razmjena u globalnim je okvirima vrlo skromna, a proces takvih pregovora zahtijevan, dugotrajan i traži resurse obje zemlje. Najbolji način da potaknemo početak pregovora intenziviranje je gospodarskih odnosa – kaže Doko Jelušić. U američkom veleposlanstvu u Hrvatskoj pak ne smatraju da je nepostojanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja velika prepreka za međusobna ulaganja.

Davorin Štetner, predsjednik udruge poslovnih anđela Crane, koji je nedavno boravio u radnom posjetu SAD-u, a pritom sudjelovao i na susretu američkih poslovnih ljudi hrvatskog podrijetla, kaže da je problem dvostrukog oporezivanja jedna od neizbježnih tema.

Prema mojem sudu, Amerikancima taj sporazum nije u interesu, a potrebno je uložiti novac i kvalitetne ljude u lobiranje. Siguran sam da bi se uz pametan pristup moglo mnogo napraviti u nekoliko godina. Trebalo bi angažirati ljude iz europskih zemalja koji su to uspješno napravili kod sebe te ih platiti zlatom – ističe Štetner, koji najveći potencijal vidi u otvaranju američkog tržišta hrvatskim startupovima. Smatra da bi svi startupovi koji teže globalnom poslovanju trebali pokušati na američkom tržištu. Štetner je bio iznenađen količinom kvalitetnih profesionalaca hrvatskog podrijetla u Americi, ali žalosti ga, kaže, činjenica da gotovo svaki od te najstarije generacije ima lošu priču vezanu uz Hrvatsku. Većina ih je probala investirati u Hrvatskoj, a gotovo svi su bili zgroženi katastrofalnom poslovnom klimom i birokracijom te su izgubili novac.

Ako su gospodarski odnosi bili skromni, ni poslovno dobro politički odnosi SAD-a i Hrvatske zadnjih godina nisu bili u uzlaznoj putanji. Tek su se otako je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović počela intenzivirati, što je simbolički označio i posjet američkog potpredsjednika Joea Bidena potkraj prošle godine. Jedan iskusni hrvatski diplomat kaže da Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a nikako nije legao Amerikancima, što zbog veza s Rusima, što zbog politike koja je Hrvatsku vukla u smjeru Mađarske i Poljske, ali da bi im zato ‘sjela’ kombinacija Plenković i Grabar Kitarović.

Na pitanje o jačanju gospodarskih odnosa SAD-a i Hrvatske, isti taj diplomat kaže: ‘To je krav posao, s Amerikancima treba raditi.’ Koliko će u tome Hrvatska biti uspješna i koliko će iskoristiti sadašnji trenutak, ostaje vidjeti. Da se iza brda nešto valja, govori i neobična crtica – navodno veliki američki odvjetnički uredi traže ljude sa znanjem anglosaksonskog prava i hrvatskog jezika. Činjenica je da je Hrvatska malo tržište za većinu američkih kompanija i da one EU ili barem njezin jugoistok gledaju kao jedno tržište, ali i male investicije velikih američkih korporacija za nas su pomak naprijed.