SMOKE FREE Strože zakonske odredbe u sjeni farse sa zabranom pušenja

Hrvatskoj je česta praksa da se zakon izbjege, zaobiđe ili barem ublaži toliko da prestane vrijediti. Tako je bilo i s tzv. antipušačkim zakonom, koji se nikad nije ozbiljno poštovao. Iako su ga se na početku svi jako prestrašili. Jednostavno, kazna nije bila dovoljno stroga i prevladala je svijest da se taj zakon bezbolno može zaobići. I kad smo se posve uljuljali u takvu situaciju, Europska unija dala nam je rok do svibnja da uskladimo svoj zakon s pravilima drugih zemalja članica. I tako je naš Zakon o pušenju izmijenjen i postrojen, ali s obzirom na to da još nije poslan u samoraspušteni Sabor, dočekat će novu jesensku političku garnituru.

Prije sedam godina, kad je u Hrvatskoj donesen taj tzv. antipušački zakon, dignula se poprilična hajka i uz mnogo peripetija jedva je proguran. Tada se činilo da ćemo ga se zaista držati. Neko vrijeme čak je vladao prvid da je uveden red, ljudi su stajali i pušili ispred lokala i činilo se da smo jedna od onih uređenih europskih država u kojima ljudi poštuju propisana pravila. S vremenom su se svi opustili i sve se počelo vraćati na staro. Kafići u kojima se ne puši mogu se tražiti svijećom iako je situacija trebala biti obrnuta. Danas je jasno da se provedba Zakona o pušenju pretvorila u farsu.

U gostitelji su još od donošenja Zakona najglasnije prosvjedovali. Zbog krize, zbog gostiju koji su mahom pušači, zbog skupih ventilacijskih uređaja, zbog skupe struje… No učinjeni su neki ustupci, bura se polako stišala i čak 90 posto vlasnika kafića i restorana prihvatilo je mogućnost da se u njihovu lokalnu puši. Zato je potpuno nepušački lokal vrlo teško naći.

Jedan od rijetkih nepušačkih lokala zagrebački je lounge-bar Witness u strogom središtu grada, tik uza Zrinjevac. To je prostor nekadašnjega kulturnog kafića Lažni svjedok u kojemu su se 80-ih i početkom 90-ih okupljali odvjetnici i suci.

– Kad sam odlučio da će moj bar biti nepušački, ljudi su me gledali u čudu. Bili su iskreno zgroženi, sigurni da ću se predomisliti jer ovo je lokal u kojemu se piju kava, kokteli, žestoka pića, u koji se izlazi i navečer. Ipak, nije mi padalo na pamet da se predomislim. Svjestan sam da zbog odluke o nepušenju imam manje gostiju, ali oni koji su izabrali moj bar zaslužuju da im bude ugodno, čisto i svježe. I pušač može uživati i izići van zapaliti cigaretu, ima uređen prostor za to. Nakon 27 godina u ugostiteljstvu u Americi naviknuo sam se na takav način rada, poštujući zakon, koji je u Hrvatskoj potpuno jasan, ništa lošiji nego vani. Za mene je to i poštovanje prema gostu – govori Stipe Špikić, vlasnik Witnessa.

Kad je prije nekoliko godina počeo uređivati prostor, ugradio je i prilično skupu ventilaciju, predviđenu i za prostor u kojem se puši, ali tu opciju nema potrebe upotrebljavati. Kaže da se u posljednje vrijeme svijest gostiju ipak promijenila pa ga više ne zapitkuju da im ipak dopusti pušenje u kafiću.

– Ugostiteljstvo je za mene branša u kojoj gostu treba pružiti maksimum – u usluzi, tretmanu, čistom prostoru i zraku. Ljudi ne razmišljaju kako je konobaru koji deset sati radi u zadimljenom kafiću. To je nehumano, kao što je diskriminirajući i ograđeni prostor unutar kafića u kojemu se može pušiti – kaže Špikić.

Upravo zbog nepoštovanja pravila Ministarstvo zdravlja odlučilo je postrožiti dosadašnji zakon, odnosno ‘pojačati’ odredbe koje su i do sada bile prilično jasne, ali samo na papiru. Najvažniji je dio postrožiti kontrolu ventilacijskog sustava u kafićima u kojima se puši i uistinu zabraniti pušenje u restoranima te na mjestima na kojima se poslužuju hrana i piće. Inspekcije bi trebale strože i češće kontrolirati provodi li se zakon. To je jedini način da nepušačke zone zaista profunkcioniraju i da se primaknemo europskom standardu koji zabranjuje pušenje u prostorijama u kojima se jede i pije.

Vlasnici pušačkih kafića pušenje mogu ograničiti u dijelu lokalna i strogo odijeliti taj prostor od ostatka ili proglasiti cijeli lokal pušačkom zonom. U oba slučaja, kažu ugostitelji, potrebna su velika ulaganja u ventilaciju.

Na postroženje ‘nepušačkog zakona’ Hrvatska se odlučila zbog smjernice EU koja predviđa i da se na kutijama cigareta, duhana za motanje i drugih proizvoda mora staviti fotografija i pisano upozorenje o štetnosti pušenja na 65 posto prednjeg i stražnjeg dijela kutije. Pravila uključuju zabranu duhanskih proizvoda s aromom, primjerice voća ili vanilije. Osim Hrvatske u prilagodbi kasni još 17 zemalja EU, a neke vlade tražile su dulje prijelazno razdoblje. Samo 11 zemalja EU prilagodilo je svoj zakon s europskom smjernicom. Nijedna država EU nema stopostotnu nepušačku politiku, odnosno nitko nije pušenje zabranio u svim kategorijama: na javnim mjestima, u javnom prijevozu, zdravstvenim i školskim ustanovama, na radnim mjestima, u zatvorima, hotelima, restoranima i barovima. Irsko, Velika Britanija, Grčka, Bugarska, Španjolska, Malta i Mađarska imaju najstrožije zakone o pušenju, ali u barem jednoj do dvije spomenute kategorije ipak su fleksibilne. Malo labaviji zakon imaju Poljska, Slovenija, Slovačka, Norveška, Cipar, Turska, Island. Hrvatska je također među zemljama sa strožim zakonom, barem na papiru. Prilično su prema pušenju popustljive Danska, Švedska, Nizozemska, Belgija, Estonija, Finska, Njemačka, Austrija, Češka, Portugal te Rumunjska.

U Italiji su od veljače na snazi strože mjere protiv pušenja koje uključuju zabranu pušenja u automobilima s djecom ili trudnicama. Kazna je do petsto eura. Bacanje opušaka na cestu može biti kažnjeno iznosom do tristo eura. Pušenje je zabranjeno i na otvorenim prostorima u blizini škola i bolnica, a prodavanje cigareta osobama mlađima od 18 godina kažnjava se s tri tisuće eura.

Austrija je imala jedan od najliberalnijih zakona o pušenju i kad je u Hrvatskoj postrožen zakon, ugostitelji su se mahom pozivali na Austrijance. Ondje su mali lokali i restorani mogli odlučiti dopuštaju li pušenje, a oni veći od 50 četvornih metara morali su osigurati prostor za to, no austrijska vlada odlučila je od svibnja 2018. uvesti opću zabranu pušenja na javnim mjestima.