Verizon kupio malaksaloga tehnološkog dinosaura za povoljne 4,83 milijarde dolara

Najveći američki bežični operater Verizon mogao bi kupnjom Yahooa uštedjeti oko 500 milijuna dolara na godinu. Uz 150 milijuna AOL-ovih i 100 milijuna svojih pretplatnika, raspolagat će podacima o 200-tinjak milijuna jedinstvenih mjesečnih Yahooovih korisnika.

Nakon beskrajne sage o sudbini jednog od nekolicine preživjelih tehnoloških dinosaura dobila je epilog. Preteča Googlea koji nikad nije uspio postati Google, Yahoo, uspio je naći kupca nakon godina mučenja sa samim sobom. Pokušalo se s nekoliko preokreta, dovođenjem menadžerskih zvijezda, vagalo što i kome prodati, a kompanija je u konačnici odlučila prodati osnovno internetsko poslovanje Verizonu za povoljnijih 4,83 milijarde dolara. Telekomunikacijski div tako preuzima malaksalo obiteljsko srebro poput internetske tražilice, servisa elektroničke pošte, servisa za dijeljenje fotografija Flickr i blogerske platforme Tumblr, čija sudbina još nije sasvim jasna. Zasad se pretpostavlja da će sve te usluge nastaviti postojati. Jednako je neizvjesna sudbina šefice Marisse Mayer, koja je 2012. dovedena iz Googlea sa zadatkom vađenja kompanije iz gliba. Potpis na ugovor s Verizonom sasvim je očito velik poraz za nju, pogotovo imajući u vidu da je njena profesionalna sudbina trenutačno neizvjesna jer se ne spominje u novim kombinacijama. Ona se sama toplo preporučila u razgovoru s Reutersom za ostanak u novoj kompaniji, ali uzde novog entiteta prema svemu sudeći uzet će šef AOL-a Tim Armstrong.

Za najvećeg bežičnog operatera u SAD-u cijela stvar ima poslovog smisla, kombiniranjem prošle godine kupljenog AOL-a, još jednog posrnulog pionira, Verizon dobiva značajan portfelj korisnika, uhodanu oglašivačku mašinu i pristup golemoj količini podataka koji se mogu iskoristiti za kvalitetnije ciljano oglašavanje (oko 200 milijuna jedinstvenih mjesečnih Yahooovih korisnika, 150 milijuna AOL-ovih i 100 milijuna Verizonovih pretplatnika). S obzirom na sličnosti AOL-a i Yahooa, Verizon se vrlo brzo nametnuo kao izgledan kupac, pogotovo imajući u vidu koliko je ekonomija opsega postala važna u digitalnom oglašavanju. Veliki sustavi koji kombiniraju brendove, platforme, korisnike i usluge znatno lakše dolaze do izdašnih oglašivačkih prihoda nudeći raspon i niže cijene. I brzopotezna je matematika na strani kupnje. Prema izračunu Barclaysa, Verizon bi njome mogao uštedjeti oko 500 milijuna dolara godišnje. Time je jedan od pionira nastajanja interneta kakvog danas poznajemo prestao postojati kao nezavisna kompanija, a najveća vrijednost od nekih 100 milijardi dolara s početka stoljeća sada je tek mutno sjećanje.

Kako se čini, jednom kada transakcija bude dovršena tijekom sljedeće godine, ostatak Yahooa (udjeli u Alibabi i Yahoou Japan vrijedni oko 40 milijardi dolara) prestat će se tako zvati i postat će investicijska kompanija. Razlog pada je uvijek isti, Yahoo, kao i toliki prije njega, nije pratio trendove i anticipirao industriju pa se ubrzo našao u velikom zaostatku za Googleom i Facebookom. Yahoo se suočio i s nekim nesvakidašnjim specifičnostima zbog čega više i nije ostalo previše mogućnosti za razmatranje. Vjerojatno jedina dobra odluka kompanije u dugo vremena, ulaganje u kinesku Alibabu, sjajno se isplatila, ali i počela biti problem. Ulaganje od milijardu dolara pokazalo se sjajnim potezom koji je doveo do pomalo paradoksalne situacije u kojoj ulaganje ‘sa strane’ vrijedi više od samog ulagača. Kada bi Yahoo prodao svoj iznimno vrijedan udio u Alibabi i podijelio novac dioničarima, morao bi platiti golem porez (na nekih 25 milijardi dolara prihoda od dionica platio bi milijarde dolara poreza), što nikako nije želio, pa je zapravo preostala samo jedna opcija – prodaja osnovnog poslovanja. S druge strane, dioničari, analitičari i financijaši više nisu vjerovali Mayerovoj i upravi da bi znali iskoristiti te novce kada bi bili reinvestirani u temeljno poslovanje kompanije. Jednostavnije, eventualno reinvestiranje te dobiti svi su vidjeli kao bacanje novca na propal stvar, pa su dioničari tražili elegantan izlaz. Ubrzo je uslijedila rastuća pobuna i glasno zahtijevanje prodaje poduprto vrlo konkretnim prijetnjama o smjeni uprave. Kao što je sada jasno, prijetnje su upalile, vjerovatno i zato što Mayerova u slučaju prestanka šefovanja bez prodaje kompanije dobiva devet milijuna dolara naknade, dok njen odlazak, ali uz prodaju Yahooa, donosi izdašnijih 50-ak milijuna dolara (tu su dioničke opcije koje se onda pretvaraju u gotovinu).

Konkretnih analiza pada Yahooa ima u izobilju premda se načelno sve slažu u nekoliko osnovnih stvari. Za razliku od konkurencije, taj je brend od samih početaka imao problema s vlastitim identitetom nazivajući se uporno medijskom kompanijom iako je tehnologija oduvijek bila u samoj srži Yahooa. Kompanija je uporno pokušavala biti i tehnološka i medijska, ali se ni u jednoj ulozi nije u potpunosti našla. Iako na papiru ima logike, kombiniranje tehnološkog i medijskog nije dovelo do sveobuhvatnog i uspješnog poslovanja, naprotiv. Nakon više od desetljeća lutanja bespućima interneta i oglašavanja Yahoo više nije imao manevarskog prostora, a strpljenje dioničara iscrpljeno je.

Osoba zadužena za daljnju sudbinu Yahoove imovine bit će Marni Walden, šefica inovacija u Verizonu, kojoj će pak odgovarati Armstrong. ‘Yahoo nam daje opseg što je ovdje najvažnije. Želimo se natjecati, i to je mjesto na kojem želimo biti’, rekla je Waldenova, jasno dajući do znanja razloge akvizicije. Verizon želi publiku, korisnike, ali i postojeću tehnologiju za oglašavanje toj publici. Natjecanje o kojem Waldenova govori neće biti lako. Bez obzira na AOL i Yahoo, Verizon će biti daleko od glavnih konkurenata Googlea i Facebooka, koji će prema procjenama eMarketera prodati 24 odnosno 10 milijardi dolara digitalnih oglasa u Americi do kraja godine uspoređeno s 2,3 milijarde Yahoova i 1,3 milijarde AOL-a. Da bi se stiglo vodeći dvojac, Verizon će se morati još podosta nakupovati, ali zato dioničari i uprava Yahooa mogu biti zadovoljni. Napustili su tonući brod i dobro se naplatili.