Masayoshi Son

U 34 godine postojanja kompanije SoftBank, njezin je osnivač stvorio impresivno poslovno carstvo vrijedno 68 milijardi dolara koje u svom vlasništvu ima četvrtoga najvećeg mobilnog američkog operatera Sprint i tvrtku Yahoo Japan. Najnoviji mu je pothvat nedavno preuzimanje Arm Holdingsa, britanskog dizajnera čipova koji su ugrađeni gotovo u svaki pametni telefon na svijetu, za 24,3 milijarde funti.

Japanski SoftBank jedna je od kompanija koje se često spominju u različitim poslovnim kontekstima proteklih godina, ali obično široj javnosti nimalo ne upadaju u oči za razliku od mnogih drugih dalekoistočnih kompanija s daleko prepoznatljivijim imidžom. Alibaba je, primjerice, kineska superzvijezda, Lenovo je napravio čudesan posao s prebacivanjem snage IBM-ovog brenda na svoj, ali SoftBank nekako nema reputaciju koju poslovno gledano zaslužuje. Možda i zbog tipične japanske samozatajnosti, vlasnik i šef Masayoshi Son nije ni izbliža poznato ime poput Jacka Maa, iako je i njegova biografija klasična priča o poslovnom usponu spretog po jedinca skromnih životnih početaka koji se s osobnim bogatstvom od nekih 17 milijardi dolara probio na drugo mjesto Forbesove liste najbogatijih Japana.

Son je, inače, još 2000. uložio 20 milijuna dolara upravo u Alibabu, koji je tada bio daleko od današnjeg statusa. Usprkos zavaravajućem imenu, grupacija SoftBank je telekomunikacijski div koji se proteklih godina počeo snažno nametati izvan granica Japana. U 34 godine postojanja kompanije Son je stvorio impresivno poslovno carstvo vrijedno 68 milijardi dolara koje u svom vlasništvu ima četvrtoga najvećeg mobilnog američkog operatera Sprint i Yahoo Japan, najpopularniju tražilicu u Japansu (čudno, ali istinito, nedavno prodani Yahoo najveći je u Japanu). Najnoviji pothvat nedavno je preuzimanje britanskog dizajnera čipova Arm Holdingsa za 24,3 milijarde funti. Britanci samo dizajniraju, ali ne proizvode čipove, no bez obzira na to dobro žive od tantijema na svaki uređaj s njihovim čipom (95 posto pametnih telefona na svijetu ima njihov čip). Cijena je svakako visoka za kompaniju s prihodom od 1,5 milijardi funti, ali prostor za rast je velik. Kao i sve velike tehnološke kompanije, SoftBank pokušava naći ‘sljedeću veliku stvar’, novi tehnološki hit kakav su, primjerice, bili pametni telefoni.

Zamisao iza najvećeg preuzimanja neke europske tehnološke kompanije u povijesti širenje je u takozvani internet stvari, odnosno rastuće povezivanje različitih naprava poput televizora, automobila, satova, kamera itd. preko interneta. Premda je riječ o velikom poslu koji bi mogao odrediti poslovnu sudbinu sve ambicioznijega japanskog igrača, do dogovora se došlo vrlo brzo. Nakon samo dva tjedna pregovaranja, SoftBank je pristao za Arm platiti 17 funti po dionici, što je premija od 43 posto u odnosu na vrijednost dionice prije dogovora. Jasno, nakon objave dogovora, vrijednost Armove dionice porasla je na 16,78 funti, ali su zato SoftBankove pale za 11 posto. ‘Ja sam jedan od prvih ljudi koji je položio veliku okladu na Ujedinjeno Kraljevstvo nakon Brexit’, rekao je Son, čija je poslovna odluka popraćena s velikim oduševljenjem na Otoku upravo zato. Nakon što su se u ekonomskom pogledu iznad Britanije nakupili tamni oblaci, ovakav događaj za mnoge je bio dobrodošao znak da nije sve tako crno.

Ipak, treba napomenuti da je Arm u specifičnoj poziciji jer je globalni lider na svom tržištu i zarađuje u dolarima. Šlag na tortu za Britance bilo je i osobno Sonovo uvjeravanje premijerke Therese May i ministra financija Philipa Hammond da će zadržati postojeće pogone na Otoku i znatno povećati broj zaposlenih, zbog čega je May odlučila poduprijeti dogovor usprkos najavi da će se strane akvizicije važnih kompanija početi pažljivije razmatrati.

No nisu svi presretni prodajom Arma. Osnivač kompanije Hermann Hauser nije skrivao svoje razočaranje prodajom, koju je nazvao ‘tužnom i neočekivanom posljedicom’ Brexit. ‘Budućnost Arma mogla je određivati Uprava u Ujedinjenom Kraljevstvu, ovako će biti određena u Japanu’, rekao je Financial Timesu. Isti taj dnevnik jednako je sumnjičav u vezi s poslovnom opravdanosti prodaje Arma. Kako primjećuje novinar Jonathan Ford u svojoj analizi, niti je kompanija trebala kupca, niti postoji neka posebna strateška logika iz Armove perspektive u prodaji SoftBanku. Prema njemu, dogovor je postignut gotovo isključivo zato da bi dioničari dobro zaradili, a kao jedini eventualni drugi razlog može se navesti usporavanje tržišta pametnih telefona, s kojeg trebatočno dolazi veći dio prihoda kompanije.

Za razliku od Sprinta koji još uvijek gubi novac i SoftBanku je podebljao dug na 112 milijardi dolara, Arm je zasad poslovno besprijekorna kupnja. Osim što iza nje stoji jasna Sonova strateška vizija, financijski je kompanija u vrlo dobroj poziciji. U prvoj polovici ove godine britanski je dizajner čipova zabilježio 544 milijuna funti prihoda, što je 19 posto više od istog razdoblja lani. Isto tako, dobit prije poreza iznosila je 267 milijuna funti, odnosno devet posto više nego godinu prije. Slijedom dobrih rezultata, Arm je podigao i privremenu dividendu za 20 posto, na 3,7 funti po dionici. ‘Rast naših tantijema nastavlja biti veći od šire industrije poluvodiča, vođen povećanjem tržišnog udjela i pojačanim prihvaćanjem Armovih najnovijih’.

Iako je Arm najprepoznatljiviji po čipovima za pametne telefone, koje upotrebljavaju i najveći igrači poput Samsunga i Applea, ono što SoftBank više zanima drugi je segment u kojem britanska kompanija bilježi visok rast, a to je mrežna oprema i internet stvari, koji nudi svježe prilike za rast. Son je, pak, istinski ‘vjernik’, ne skriva uvjerenje kako će strojevi u nekom trenutku postati pametniji od ljudi, a Arm bi tu trebao igrati veliku ulogu. Japanski poduzetnik kladi se da će upravo Armovi već sveprisutni čipovi u toj revoluciji povezivanja svih mogućih stvari biti ključni. Tehnologija iza te tehnološke revolucije nije nov interes za Sona, više je riječ o dugogodišnjoj opsijiji koja je napokon dobila svoj žuđeni epilog. Japanski je vizionar još 1996. pokušao ući u industriju poluvodiča, ali je na kraju morao priznati poraz. Te je godine, naime, njegov SoftBank uložio 1,5 milijardi dolara u američki Kingston Technology, ali je već tri godine kasnije bio prisiljen prodati udio natrag za manje od trećine iznosa koji je za njega platio. Opsjednutost čipovima, prema svemu sudeći jedan od razloga njegova neočekivanog rastanka sa svojim ‘lieblingom’ i očekivanim nasljednikom Nikeshom Arorom (postoje različita objašnjenja njegova naglog odlaska iz SoftBanka) počela je još u njegovoj 19. godini kada je kao student u Kaliforniji vidio Intelov čip. Kako je objasnio Financial Timesu, već je tada vjerovao da će ta sićušna stvar zavladati svijetom.

Usprkos uglavnom uspješnim investicijama dosad, ulazak u Sprint još uvijek iskače kao upitan potez zbog kojeg neki sumnjaju u nepogrešivost Sonove vizije. Zamisao spajanja Sprinta i T-Mobilea u Americi propala je, a kompanija i dalje generira gubitak. Grupacija je ovaj tjedan prijavila dobit od 2,4 milijarde dolara za prvi kvartal ove fiskalne godine, pri čemu je Son opet obećao preokret u Sprintu čije je rastuće gubitke (s 20 na 302 milijuna dolara neto gubitka) pokrilo dobro poslovanje u Japanu. ‘Sprint nas više ne vuče prema dolje i uskoro će se pretvoriti u generatora gotovine’, rekao je. Taj optimizam temelji na znatnom povećanju broja postpaid pretplatnika i očekivanju pozitivnog cash flowa tijekom sljedeće fiskalne godine.

Ni potez s Armom nije naišao na aklamaciju, investitori su sumnjičavi jer su nakon prodaje 20 milijardi dolara imovine očekivali da će tako dobiven svježi novac biti uložen u smanjenje duga ili otkup dionica, a ne novu akviziciju. No Son ostaje uvjeren u svoju odluku i odbacuje strahove. ‘I naša domaća operacija i Sprint dobro posluju i imamo dovoljno gotovine. Uvjeti za kupnju Arma su stvoreni’, rekao je tijekom predstavljanja kvartalnih rezultata. Investitore zabrinjava i činjenica da akvizicija britanske kompanije neće u kratkom roku pridonijeti dizanju profitabilnosti postojećeg poslovanja s obzirom na to da područja djelovanja nisu izravno povezana. Imajući u vidu dosadašnju uspješnost višlajstog sina korejskih imigranata, unatoč skepsi u vezi s Armom i posrtanju u slučaju Sprinta, široko povjerenje u njegove odluke još uvijek nije upitno. Na načelnoj razini zapravo i ne postoji problem s Armom, riječ je o zdravoj i profitabilnoj kompaniji koja nesumnjivo ima velik potencijal u budućnosti. Prigovori na tu odluku više su taktičkog, kratkoročnog tipa i povezani s trenutkom i resursima, manje strateškog i čini se da financijske Sprint muči više od bilo čega drugog. Iako Son vjeruje u skori preokret u poslovanju, ta akvizicija i tri godine kasnije predstavlja financijsko opterećenje s nejasnom strateškom prednosti za osnovno poslovanje SoftBanka. Kako bilo, Son bez daljnjeg još ima podosta kredita u zalihi, a i izgledi su debelo na njegovoj strani.