Nikola Dujmović

Neki se poduzetnici i menadžeri, poput Branka Roglića, nikada ne odriču svog odmora iako nikada ne prestaju raditi. Ljeto provode fizički udaljeni od ureda, ali su stalno dostupni svojim partnerima. Još da nema birokratskih zahtjeva da se stalno nešto mora potpisivati, preuzimati ili dostavljati… Srećom, kurirske službe i to mogu riješiti.

Suvremena tehnologija, informatizacija, svijet je poobavno pretvorila u globalno selo, sve je postalo dostupno i lako dohvatljivo: informacije, vijesti, znanje, ali i ljudi. Teško je danas jednostavno nestati, zauviti se u neku uvalu, nedostupan za ikoga. Ako ste poduzetnik ili menadžer o kojem ovisi tvrtka koju vodite, pravog odmora praktički nema. Uvijek ste, u svakom trenutku, dostupni svojim zaposlenicima i klijentima, donosite odluke, potpisujete dokumente i rješavate probleme, iako fizički niste u svom uredu. Američki Huffington Post lijepo je napisao da menadžer mora uvijek ostati prisutan i dostupan članovima svoga tima, pokazati da mu je više stalo do posla nego do svoga odmora.

Kako se s tim izazovom nose naši poznati poduzetnici? Većina si priušti tri do četiri tjedna odmora, ali praktički su svakodnevno u kontaktu s tvrtkom, bez krznanja prekinu odmor, sjedaju u automobil i odu riješiti što treba ili se izoliraju i svake večeri satima rade ako je situacija hitna.

Veliki radoholičar, 73-godišnji Branko Roglić, vlasnik Orbica i jedan od najbogatijih Hrvata, pravi je majstor u spajanju posla i svojih hobija. Jednom i drugom stravno se predaje. Nema šanse da propusti vikend i da ne dođe iz Zagreba u svoju kuću u Župu Biokovsku, iznad Makarske, a bome nema šanse ni da se u ponedjeljak rano ujutro ne nacrta u svom zagrebačkom uredu u kvartu Martinovka.

– Uvijek sam svima dostupan. Svi imaju moj mobitel, zovu kad god kome treba. Meni to nije problem, brz sam, aktivan. Smatram da čovjek u pet dana radnog tjedna mora moći obaviti svoj posao, inače, nešto mu s poslom ne štima. Zato za vikend odem i posvetim se svojim maslinama, vinu ili najdražem hobiju ribolovu – priča iskusni Roglić, koji upravlja s četiri tisuće zaposlenika i tvrtkama s godišnjim prometom od milijardu i pol eura.

Roglić je pristupačan čovjek, ali drži do svojih navika. Iako ima flotu od 33 jahte, ni na jednoj nije bio. Jedino mjesto gdje se potpuno opusti i uživa njegov je osam metara dugačak brod kojim isplovi iz Makarske i krene na ribe.

– Kad bacim tunj, za mene nestaje sve ostalo. A kad ugor počne gristi, onda jao onome tko me zove na mobitel. Tek kada izvučem ribu, lijepo se javim i vidim gdje gori. Riješim ja sve te poslove bez problema. A najveći je gušt kad s ulovom dodem ispred restorana u Makarskoj i pohvalim se prijateljima – kaže Roglić, ponosan na dobre škarpine.

Koliko je danas moguće biti daleko, a biti blizu, ponajbolje zna Nikola Dujmović, vlasnik Spana, jedne od najboljih hrvatskih informatičkih tvrtki. Svakoga srpnja odlazi na Motovun film festival i gleda filmove, uvijek s jednom rukom na mobitelu, a drugom na laptopu.

– Organizator Motovuna Igor Mirković i ja prijatelji smo iz školskih dana. Kada su prije 19 godina kretali, zvao je i rekao da im donešem neki kompjuter da mogu raditi. I eto nas, svakog ljeta. Čak i u IT tvrtki gdje su poslovi uglavnom na vrijeme zadani, a stotinjak sistemskih inžinjera itekako stručni, ako izbije problem, ja sam tu. Budući da smo na svjetskom tržištu, itekako moram stalno biti na raspolaganju svim klijentima. Nikad se ne gasim – smije se Dujmović.

IT tvrtka Span čak 13 godina radi za globalni McDonald’s, prisutna je u sto država na šest kontinenata i zato ni u jednom trenutku Dujmović nije izvan pogona. Strani partneri, osobito Amerikanci, ne razumiju da je godišnji odmor kod nas svetinja, pa tako ne smiju ni osjetiti da slučajno nije dostupan šef kojeg trebaju. Naime, prema nedavnom istraživanju čak 40 posto Amerikanaca uopće ne ide na plaćeni godišnji odmor jer se boje količine posla koji će zaostati i žive u strahu da će ih na povratku s odmora dočekati otkaz.

Sa stranim partnerima posluje i Vedran Antoljak, glavni partner u poznatoj hrvatskoj konzultantskoj kući Sense Consulting. U petnaestogodišnjem iskustvu financijskog savjetnika imao je niz situacija u kojima je morao biti brz i reagirati, iako je upravo htio mirno započeti godišnji odmor.

– Sva sreća, cijela moja obitelj voli aktivni godišnji, pa stalno idemo s jednog mjesta na drugo. Tako mi je i zbog posla lakše. Nedavno sam s otoka, jer je bila večer i nisu vozili trajekti, unajmljenim gliserom morao ći u Split. Tamo mi je DHL-om stigao dokument koji sam hitno morao potpisati. Nije bilo vremena ni da vozim do Zagreba. A to mi je uobičajena praksa. Najbolje je bilo kada sam već bio u avionu i vozio se u Washington. Hitno su me zvali da se za 24 sata moram stvoriti u Budimpešti, kao najbližoj Zagrebu. Odmah sam po dolasku presjeo u drugi avion i vratio se nazad. Samo sam dotaknuo američko tlo – kaže Antoljak, dok ga u pozadini supruga moli da napokon barem malo ostavi mobitel.

Nema tu stajanja, ako si na vezi, ako si dostupan, posao ne prestaje – dodaje Antoljak, koji barem tri tjedna proveđe na moru, a ode i na otoke poput Dugog otoka, na kojem moraš biti spreman da zbog dobrog signala voziš iz mjesta u mjesto.

Upravo je na Dugom otoku mladi Edo Jerkić, savjetnik za obnovljive izvore energije te upravitelj Zelene energetske zadruge. Za njega je ljestvica jednako more plus malo robinzonskog turizma, pa se tako s obitelji odmor u kampu u mjestu Veli Rat na Dugom otoku.

– Ovo je idealno mjesto za pisanje projekata u poslu kojim se bavim. Nema mi razlike jesam li u uredu ili u prirodi, mogao bih ovdje biti cijelo ljestvo. No zbog naše birokracije stalno moram negdje odlaziti nešto potpisati, preuzeti, dostaviti… to mi je najveći problem. Maštam o potpunoj digitalizaciji, kada ćemo moći sve rješavati online – ističe Jerkić.

Takvih situacija ima napretek. Evo sad sam se morao voziti po otoku i tražiti signal kako bih obavio jedan važan posao, a onda me zovu da ipak dođem na kopno jer ne mogu to riješiti mailom.

Za razliku od zabrinutih Amerikanaca, kod Hrvata je situacija obratna. Čak 40 posto ih uopće ne zabrinjava što se događa na poslu dok ih nema, a 17 posto ih se ne sjeti da posao uopće postoji.

Poduzetnici si ipak takav pristup ne mogu priuštiti i zato neki, poput Božidara Andrije Lukše, vlasnika tvrtke Texel, poučeni iskustvom da se u njihovom sektoru važne stvari događaju u srpnju, u vikendicu praktički presele ured. Texel je tvrtka za računovodstvo, poslovno i financijsko savjetovanje, a Lukša porezi savjetnik.

– Već nekoliko godina za mene je srpanj udarni mjesec. Bivša premijerka Jadranka Kosor u srpnju je uvodila krizni porez i tada sam bio u svojoj vikendici na otočiću Prviću. Telefon su zvonili dan i noć, radio sam, putovao u Zagreb, vraćao se. Koju godinu kasnije, u srpnju 2013. kada smo ušli u EU, nastupio je pravi posao za nas porezne savjetnike, toliko toga se mijenjalo i prilagođavalo. Tada sam videokonferencije organizirao s Prvića. Sada sam potpuno opušten, bez problema odrađujem tekuće stvari, za sve sam spreman – priča Lukša.

Vlasnica PR agencije Alert Lana Bedeković ljeto provodi na jednom otoku u Italiji, iako je itekako svjesna je da se u njezinom poslu gotovo nemoguće isključiti od svijeta. – Volim putovati, ali i raditi, pa sam navikla na razne situacije. Tijekom ljetnog godišnjeg odmora uspjeh ne upaliti računalo nedjeljom i blagdanom, to je maksimum. Laptop je uvijek sa mnom, pa i na plaži. Tko god ode izvan grada, spreman je na razne izazove. Od traženja signala po cijelom otoku baš kad moraš obaviti najhitniji posao, kucanja prezentacija na nevjerojatnim mjestima jer samo tamo možeš komp uključiti u struju, do situacija da sam ostala bez laptopa jer ga je dijete mojih prijatelja polilo vodom, pa sam ga hitno slala u Zagreb na popravak. Iako vas takve stvari ponekad mogu izludjeti, godišnji odmor je ipak potreban, a poduzetnički je način života onaj koji sam sama odabrala i u principu mi odgovara – zaključuje Bedeković.

Damjana Domanovac, direktorica izdavaštva časopisa Place2go, bila je i vlasnica glossy magazina Putovanja za dvoje te organizatorica i vlasnica časopisa Vjenčanja. – Na godišnjem odmoru rješavam i stvari koje inače i nisu isključivo moj posao, baš zato što pokušavam zaposlenike ostaviti da odmaraju na zasluženom odmoru. Raznih hitnih situacija bilo je mnogo, a jedna je potvrdila da uvijek moraš biti prisutan. I kad te nema. Potkraj srpnja završili smo broj magazina i otišli na odmor. Jedno jutro provjeravam elektroničku poštu uživajući na plaži, kad ono, previše pretplatnika žali se da nije dobilo svoj časopis. S obzirom na to da smo promijenili tvrtku koja šalje magazine, odmah sam urigrala i shvatila da je magazin poslala u prozirnoj foliji, nezaprakiran. Tako je privukao pozornost prolaznika, koji su ga lijepo uzimali iz sandučića. Isti sam čas došla u Zagreb, zaboravila na godišnji i dala tiskati stotinjak novih magazina. I kontrolirala da u neprozirnim omotnicama odu pretplatnicima – ispričala je Domanovac.

I dok se neki poduzetnici ne odriču ljetnoga godišnjeg odmora, ali i na plaži i na brodu, na svjetioniku i u kampu, gotovo svakodnevno rade, zaposlenici drugačije razmišljaju. Prema istraživanju portala Moj posao, čak 56 posto zaposlenih preferira godišnji odmor u terminu različitom od svojih šefova. Kažu da onda imaju dvostruki godišnji. Dok su šefovi na moru, oni se malo odmore u uredu, a kada se šefovi vrate, odu na pravi morski godišnji. Isto istraživanje, objavljeno ovog mjeseca, kaže da je čak 48 posto Hrvata zadovoljno brojem dana godišnjeg odmora, a najviše ih imaju zaposleni u državnim institucijama – 26, a najmanje u privatnim tvrtkama – 21 dan.

Upravljanje tvrtkom s plaže lako je rješivo sve dok se nalazite na mjestu na kojemu ima signala za mobitel i internet. Problem nastaje kada treba prokrstariti cijeli otok da bi se dohvatio signal, a još više kada se ustanovi da signal nije dovoljan, jer postoje još mnoge stvari koje nije moguće riješiti online.