Termes grupa

Poslovanje šećerane praktički diktira poslovanje cijele Termes grupe. Koliko šećerana stvara gubitka, toliki je i gubitak grupe. A gubitak je rezultat stalnog ulaganja u obnovu tehnoloških procesa i proširenje proizvodnje.

Te brojke, a i njegovo rezultatno stajalište idu u prilog njegovoj tvrdnji da o prodaji šećerane ne razmišljaju u Termes grupi. Uostalom, ta se šećerana godinama ‘prodaje’ po medijima, ali u nju se konstantno ulaže. Doduše, bilo je nekih pregovora između njega i Marinka Zadre, lani se u svibnju čak govorilo da će Zadro preuzeti šećeranu, ali sve je ostalo samo na kurtoaznoj razini. Nakon toga nastupilo je zatišje i tek nakon ulaska francuskog Cristal Uniona u vlasničku strukturu Vira po kuolarima se pričalo da je ‘sljedeća osječka šećerana’. No Pipunić kaže da nikoga nisu zvali, niti ih je itko kontaktirao. Pa iako postoje znakoviti elementi koji ukazuju na to da šećerana nije na prodaju, ne treba ispuštiti iz vida ni onu da ‘svatko ima svoju cijenu’.

Pipunić šećeranu, sigurno je, neće dati za ‘siću’, pogotovo zato što ulaže u nju, ali kao da ne zatvara u potpunosti vrata njezinoj prodaji jer, uz negiranje kontakata, ipak kaže da će razmotriti ponudu onoga tko je eventualno poželi kupiti.

Praktično, od poslovanja šećerane ovisi i poslovanje Termes grupe. Lani je ostvarila prihode od 606 milijuna kuna, što je za 11,4 posto više nego godinu prije. Tvrtka i dalje posluje s gubitkom; lani su joj porasli troškovi na 594 milijuna kuna, što je za 11,6 posto više nego u 2014. Pritom treba istaknuti da su prihodi i troškovi tvrtke lani jednako rasli, za 62 milijuna kuna, a gubitak je bio 39,9 milijuna kuna, šest milijuna kuna manji nego u 2014. No to je na razini grupe; gledajući pak šećeranu, prihodi su joj bili 545 milijuna kuna, za 14 posto veći nego u 2014. Rasli su i troškovi, na 594 milijuna kuna, odnosno za 12.

Najvažnija članica Termes grupe Tvornica šećera Osijek potajice je meta mnogih preuzimača. Šećerana stvara 90 posto prihoda Termes grupe i lako je zaključiti da bi se bez nje moralo dogoditi veliko restrukturiranje. No vlasnik Termes grupe Marko Pipunić, koji preko svoje tvrtke Žito ima 85 posto vlasničkog udjela, rezolutno odbacuje prodaju šećerane, iako je mnogi prodaju već godinama.

Kao potencijalni preuzimač uvijek se pojavljuje Marinko Zadro, većinski vlasnik Vira, ali kako sada stvari stojte, ni on, a ni bilo drugi neće tek tako doći do šećerane. Nekoliko je pokazatelja za tu našu tvrdnju. Prije svega, rezolutno stajalište Marka Pipunića koje se osjeti i u tonu kad razgovarate s njim o tome. Odmah, bez zadrške odbacuje bilo kakve vijesti o navodnim pregovorima s bilo kome o prodaji šećerane. Možda je to najbolje opisati njegovim riječima iz ožujka ove godine kada je pred kooperantima poručio da ‘ako se eventualno počnu gasiti šećerane u Hrvatskoj, osječka će sigurno biti zadnja’.

Drugi pokazatelj da prodaja šećerane nije u Pipunićevom fokusu ulaganje je u tu tvrtku. Primjerice, lani je u modernizaciju pakiranja šećera investirano više od 10 milijuna kuna, čime su povećani ne samo kapaciteti, nego i raznovrsnost pakiranja. Osim toga, investirano je i 1,5 milijuna kuna u pročistač otpadnih tehnoloških voda, a kako je i Pipunić rekao, za 20 posto povećane su površine zasađene šećernom repom u odnosu na 2014., tj. na 7500 hektara.

I ta je tvrtka, na čijem je čelu Dario Kaladija, imala velika, 43,5 milijuna kuna vrijedna ulaganja u bioplinsko postrojenje, koje je pušteno u rad početkom srpnja i ujedno je treće bioplinsko postrojenje u sklopu Pipunićevih tvrtki (Mala Branjevina I i Mala Branjevina II u sklopu Žito grupe). Kapacitet farme je 850 krava, odnosno 650 do 700 krava u mužnji. Lani su uspjeli proizvesti 7,7 milijuna litara mlijeka, a ove im je godine u planu ista količina ili nešto malo veća, s planiranih 920 krava, od čega 750 muznih.

Treća članica grupe, Svinjogojska farma Lipovača – Prkos, koju vodi Vesna Blažević Prgomet, u ovoj godini planira imati 600-tinjak krmača i proizvesti oko 7500 prasadi. Pipunić je rekao da će za buduću proizvodnju dva milijuna pršuta trebati 500 tisuća svinja, što će dijelom riješiti kooperacijom, a dijelom povećanjem vlastite proizvodnje, pa će u tom smislu biti zanimljivo pratiti razvoj te tvrtke. Ta je farma lani ostvarila 13,8 milijuna kuna prihoda, desetak posto manje nego u 2014., a rashodi su manji za šest posto, pa je gubitak iznosio 600 tisuća kuna. Razlog manjeg prihoda možda bi mogao biti to što je broj živo oprasne prasadi manji za osam posto u odnosu na 2014. Pipunić je inače, putem Žito grupe, uložio veliki novac u pogone za proizvodnju pršuta, trajnih kobasica i salama, suhomesnatoga komadnog mesa, a najavio je i otkup crnih svinja od slavonskih seljaka.

I napokon, robna kuća Sjenjak iznajmljuje svoj prostor. Tvrtka je lani ostvarila prihod od 2,1 milijun kuna, 40 posto više nego godinu prije, a dobit je bila 515 tisuća kuna, čak deset puta veća nego u 2014. Na čelu joj je Jozo Ljubičić, a ukupno je iznajmljeno više od 90 posto prostora.

Naveli smo da je u ovom trenutku najvažnija tvrtka šećerana, ali vrlo brzo kad krene proizvodnja pršuta vjerojatno će porasti udio svinjogojske farme u strukturi prihoda. Zbog vrlo mogućih viškova mlijeka koje Dukat, ali ni drugi pre-rađivači neće moći otkupiti, proizvodnja tvrdog sira s farmi muznih krava moglo bi biti opredjeljenje ili barem dio opredjeljenja. No činjenica da se i u šećeranu ulažu velika sredstva ukazuje da će i dalje biti jedna od glavnih poluga u Termes grupi.

Riječ je o dobroj tvrtki, iako gledajući podatke iz Poslovne Hrvatske malo zabrinjava dosta nizak koeficijent tekuće likvidnosti, koji je omjer gotovine, potraživanja i zaliha u odnosu na kratkoročne obveze. Trebao bi biti 2 da bi se moglo reći da je tvrtka mirna u ispunjavanju svojih obveza jer bi u tom slučaju imala dvostruko više novca od obveza. Kod šećerane je 1,16, a kod dviju farmi mnogo niži. Ipak, tvrtka svoje obveze ispunjava, uostalom iza nje stoji Žito grupa, a to potvrđuje i zadovoljstvo Šime Oreškovića, predsjednika sindikata PPDIV, koji kaže da je jako zadovoljan suradnjom u Pipunićevim tvrtkama, pritom misleći i na Žito grupu. Zaposleni imaju vrlo povoljne kolektivne ugovore, božićnicu, regres i druga primanja daleko viša od zakonskog minimuma, tvrtka plaća isplaćuje na vrijeme i u stalnom je kontaktu sa sindikatom. Uostalom, kao i Žito grupa, Termes grupa ima svoju perspektivu.