Što je zajedničko Tihomir Jakovini, Božidaru Kalmeti i Nikoli Grmoji? Sva trojica ovih dana zazivaju veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. I to nesvjesno. Povlačenje bivših ministara iz saborske utrke otvara njihovim stranačkim šefovima veći manevarski prostor za pregovaranje s drugom velikom strankom. (Pogotovo ako Plenković s lista skloni i ostale političare s greškom.) A i Grmojina isključivost u ovotjednom Globusu (‘Nećemo prihvatiti Plenkovića za premijera, kao ni Milanovića. Petrov je za nas jedina opcija.’) voda je na mlin velike koalicije.
Ipak, pakt HDZ-a i SDP-a najmanje odgovara Mostu, koji će se teško iz oporbe uspjeti profilirati u pravu stranku. Zato mostovci žestoko prosvjeđuju zbog zakazanoga televizijskog sučeljavanja Milanovića i Plenkovića. Ali samo se naoko zalažu za ravnopravan tretman svih stranaka. Petrov bi sa zadovoljstvom sjeo na treći stolac u studiju HTV-a u petak navečer, i ne bi vodio računa o neravnopravnom tretmanu Živog zida, bandićevaca, pravaša…
Završe li i rujanski izbori bez apsolutnog pobjednika, što je najizgledniji ishod, predizborne koalicije morat će sklopoti novu postizbornu koalicijsku kombinaciju. A nepodnošljiva lakoća koaliranja s Mostom gura HDZ i SDP u suradnju. Toga se boje i sve manje stranke jer bi dogovor najjačih dramatično srušio vrijednost njihovih političkih dionica. Tada trgovci iz HNS-a, HSS-a, HSLS-a, bandićevci, pravaši i drugi ne bi mogli ucjenjivati SDP, odnosno HDZ, mjestima na listi i foteljama u ministarstvima i državnim tvrtkama. Zato su nervozni.
Pa će HNS-ovac Goran Beus Richembergh odbaciti tu mogućnost i veliku koaliciju usporediti s drvenom peću, što bi značilo da je moguća, ali samo jedanput. Ne bih imao ništa protiv da ta drvena peć izgori u sljedećem mandatu, samo ako u tom izgaranju provede korjenite državne reforme i uspije pokrenuti zamašnjak razvoja.
