Tri gracije Dalmacije iz bivšega minskog polja stigle do Londona

Poljoprivredna zadruga MasVin sa svojih je 60 hektara maslinika najveći ekološki uzgajivač vinove loze i maslina u Dalmaciji. U pothvatu u kojem su trojica osnivača morala razminirati kamenjar da bi stvorila vrhunska ulja i vina, probila su se i na najzahtjevnija europska tržišta.

Radoslav Bobanović energetičan je i uporan 59-godišnjak koji je minirani krš Ravnih kotara pretvorio u beskrajne nasade maslina, vinograda i smokava. Nije bio sâm, imao je potporu u svom partneru Željku Uzelcu, dugogodišnjem direktoru tvornice LTH u Benkovcu, koja proizvodi autodijelove za Mercedes. Njih dvojica su, uz još osnivača Milenka Zagorca, osnovala Poljoprivrednu zadrugu MasVin, koja danas ima sedam članova. Njeguju ekološku proizvodnju, održivi razvoj i proizvode vrhunska nagradivana vina i maslinovo ulje Kotar superior. Usred ničega, u zaleđu Biograda prema Benkovcu, između sela Tinj i Polača, 2005. Bobanović je odlučio u miniranom kamenjaru posaditi maslinu, vinovu lozu i smokvu, ili, kako ih on naziva – tri gracije Dalmacije. Danas izgleda poput kalifornijskih vinograda. Za početak veliko državno, zapušteno zemljište, trebalo je očistiti od više od četiri tone minsko-eksplozivnih sredstava ostalih nakon rata, zatim razbiti ogromne kamene stijene, raskrčiti kamenjar i makiju i nakon godinu dana, 2006. započeti sadnju.

Uložili su mnogo novca, rada, truda, energije, inovacija, ali najteže se, kaže Bobanović, bilo nositi s birokratskim državnim aparatom. Nema tog posla, nema toga fizičkog rada, nema tog fonda EU s kojim ne bih izašao na kraj. Godinama sam bio načelnik općine, godinama sam radio u financijskim institucijama, poreznoj i Fini, znam kako sustav funkcionira, ali ono što smo prošli dok smo četiri godine čekali jedan potpis, to je teško opisati. Puno četiri godine čekali smo odobrenje da možemo napraviti podrum u kojem danas proizvodimo i čuvamo vina – priča Bobanović.

PZ MasVin sa svojih 60 hektara maslinika i vinograda najveći je ekološki uzgajivač vinove loze i maslina u Dalmaciji. Priznanja stižu sa svih strana, od domaćeg natjecanja za maslinova ulja Noćjaka i Sabatine do Londona i uglednog časopisa Decanter. Imamo 12.000 stabala maslina, 50.000 čokota vinove loze i 3000 stabala smokava, to su moje gracije – nabraja Bobanović.

Ni za razminiranje, kaže on, nisu dobili ni kune od države. Potpore su bile zagarantirane, 20-25 posto po investiciji. U ovom se poslu tek nakon šest, sedam godina vidi kako ide. Teško je bilo prvih godina, nije nam na pameti bio profit, nego samo da se održimo. Država je bila kruta, teško je bilo doći do informacija, a svaka turbulencija u državi izaziva velike potrese i u poljoprivredi. Sada je, nakon deset godina, situacija stabilnija, ali nema u ovom poslu bogaćenja. Poticaji za ekološku poljoprivredu su 500 eura po hektaru. Kada smo došli do polovice puta, država nas je počela minirati, izgubili smo 10 milijuna kuna poticaja zbog takvog pristupa. Nismo dobili novac jer nismo imali podrum, a država nas je kočila četiri godine. Zbog toga nam EU nije dao sredstva za opremu i gradnju zgrade – objašnjava Bobanović.

Nabrava da je ukupna investicija iznosila 4,5 milijuna eura. Od fondova Europske unije dobili su 500.000 eura. Članovi Poljoprivredne zadruge MasVin uložili su 200.000 eura, a ostali novac za potrebnu investiciju prikupili su kreditima banaka. Kaže i da je MasVin razminirao 60 hektara zemljišta, s kojeg je uklonjeno četiri tone mina. Masline su zasadili na 40 hektara, vinograd na 11, a smokve na tri hektara. Pretvaranje kamenjara u vinograde stajalo je 12 kuna po četvornom metru, a 7,5 kuna u maslinike. Ukupno je deset stalno zaposlenih u Poljoprivrednoj zadruzi MasVin, a za vrijeme berbe grožđa i maslina povremeno ih radi petnaest.

Inicijativu za pokretanje posla dao je inženjer strojarstva Željko Uzelac, drugi osnivač zadruge je Milenko Zagorac, inženjer građevine rodom iz Polače, a treći je bio Bobanović, rođen u Polači, ali je kao mladić otišao u Rijeku, gdje je magistrirao ekonomiju i radio sve do rata. Tada se vratio u rodni kraj i ostao. U zadruzi je danas sedam članova i imaju tridesetak kooperanata. Mi smo ljudi koji žele stvoriti novu vrijednost, koji vole inovacije. Takvi nisu rijetki u Hrvatskoj, koja je definitivno u svjetskom vrhu u nekim proizvodima. Ali umaramo se zbog tih administrativnih barijera. O tome sam u Bruxellesu držao predavanje, o mjerama koje smo pripremili u ruralnom razvoju i problemima u vezi s tim. Jedno od pitanja koje ih je najviše zanimalo je zašto Hrvatska tako malo sredstava vuče iz fondova Europske unije, a ima mogućnosti da ih uzme – priča Bobanović pripremajući konja.

Konji su njegova velika ljubav, još od djetinjstva. Zauzimaju važno mjesto na poljoprivrednom imanju. Pored vinograda i maslinika nikla je nova zgrada s velikim modernim podrumom i uređenim prostorom sa šankom u kojem se mogu kušati njihova vina, cabernet sauvignon, merlot, syrah, zadarska maraština, chardonnay i žuti muškat. Nudi i maslinovo ulje, smokve, ali i dvanaest drugih proizvoda kooperanata, od sira i pršuta do inčuna i srdela.

Maslinovo ulje glavni je proizvod MasVina i šampion Mediterana. Ulje i vina te poljoprivredne zadruge prisutna su na gotovo svim europskim tržištima, od Slovenije do Nizozemske i Danske, a cijena im je 11 eura. Uglavnom rade za poznate kupce, a surađuju i s velikim trgovačkim lancima. No još uvijek nemaju dovoljne količine i očekuju još veću rodnost. Od kada su otvoreni kušaonica i prodajni salon, turisti, ali i domaći ljudi, često dolaze i za 30 do 75 kuna, ovisi o izboru, mogu probati razne proizvode, obići vinski podrum, vinograda, maslinike. Bobanović je uvijek prisutan, u vinogradu, masliniku, u podrumu, kušaonici, ali najviše voli na svom konju odjahati poljem, praćen svojim psima. Vjerojatno je zbog toga dobio nadimak Sokol.