Isprika, ali to je ‘kupus’

Most ističe da mu je izborni program radilo 150 vrhunskih stručnjaka. Problem je što je svaki napisao stranicu-dvije, a nitko nije provjeravao je li prijedlog sa 16. stranice suprotn onomu na 18. stranici.

Nije toliko problem u izbornom natjecanju. Većina glasača ne čita programe stranaka. Nezgoda je što stranke, uključujući i Most, nemaju rezervni program. Ako se nadu u ekipi koja sastavlja vladu, vrlo je vjerojatno da će mostovci tvrdoglavu zahtijevati provedbu onoga što oni zovu reformama, pod svaku cijenu.

U Mostovu programu naglašava se da je izborni program rezultat rada 150 ‘vrhunskih stručnjaka’. Možda među njima zaista ima vrhunskih znalaca, ali dojam je da je svaki od njih napisao karticu-dvije iz svoga područja, a onda je to netko jednostavno poslagao po poglavljima, ne zamarajući se postoje li među autorima razlike. Ne bi bilo loše da Mostovo vodstvo netko upozori na konfliktnost ciljeva ekonomskih politika.

Primjera radi, na 10. stranici može se pročitati opredjeljenje za uklanjanje poreza na dividende jer već postoji porez na dobit, a ‘poduzetnici imaju pravo na zaradu na uloženi kapital’. Ali na 16. stranici očito neki drugi autor zbirke traži ‘progresivni porez za regulaciju distribucije bogatstva’.

Kad smo već na odjeljku o fiskalnoj politici, valja citirati jedan od ‘najdojmljivijih’ prijedloga: ‘Stope poreza na dohodak ne smiju biti fiksno definirane zakonom, već se moraju određivati uredbom vlade. Vlada može skoro u realnom vremenu reagirati na promjene u potražnji i efikasno suzbiti eventualne inflacijske pritiske, odnosno izvući višak novca iz optjecaja.’ Ako to netko razumije, molim da mi objasni. Pametne države privlače investitore stabilnim poreznim stopama. Kako da se ta ‘inovacija’ o mjesečno promjenjivom porezu ugradi u bilo koji investicijski plan? Dobro, u Mostovu programu o investicijama nema ni retka, pa možda na njih i ne računa…

Zanimljiv je i pristup generatorima rasta i zapošljavanja. Na 10. stranici sugerira se da je to izvoz. Na 23. stranici, u dijelu o zapošljavanju, očito opet neki drugi autor (a zbog izostanka i osnovne redakture) izvoz ne spominje. Ali zato se izlaz vidi u supsticiji dijela uvozne robe i usluga domaćima. Treći autor, međutim, društveno odgovorno poslovanje vidi kao ‘zamašnjak razvoja’. Na četvrtoj mjestu piše da osobna potrošnja otvara radna mjesta. Ide se do tolikih detalja da se predlaže porezno priznati rashod kupnje dioptrijskih naočala…

Zanimljiva je i formulacija o ‘stabilnom, sigurnom i realnom tečaju kune’. E, sad, kako tečaj može biti stabilan i realan u isto vrijeme? A bilo bi zanimljivo čuti i objašnjenje o ‘sigurnom tečaju’. Ima u programu i ideja o uvođenju dvaju neovisnih državnih nadzornika u poduzeća koja nisu isplatila plaću, uz mogućnost da se plaće naplate iz imovine poslodavca ili članova njegove obitelji. U sljedećoj se rečenici, iznenada, konstatira da je ‘inzistiranje na pravima bez uvažavanja tržišnih utjecaja u konačnici pogubno za obje strane’. Revolucionarni prijedlozi pojavljuju se iznenada. Pa se tako predlaže niže poreze za ‘proizvodnju’ (stvari i usluga), a više za ‘financijsko i trgovačko posredništvo’. Malo zbunjuje što je trgovina, prema definiciji, usluga, zbog čega ne bi potpadao pod više poreze. Ili bi? Ali ta ‘zbunjala’ proizlazi i iz jedne od definicija prema kojima se djelatnosti dijele na ‘gospodarstvo, industriju, poljoprivredu i slične djelatnosti…’ (str. 13.). Dosad je vrijedilo da je industrija dio gospodarstva, ali očito se stvari mijenjaju…

Naravno da se u Mostovu ekonomskom programu može naći i prihvatljivih inicijativa. Možda je jedna od najvažnijih da se za sve zakonske promjene uvede ‘obveza procjene njihovih učinaka na poslovanje poduzetnika’. Pa bi se to onda odnosilo i na sve Mostove prijedloge. A ako treba biti benevolentno konstruktivan prema mladoj političkoj opciji, onda možda savjet da nakon izbora nađu jednoga vrhunskog stručnjaka koji će im ekonomski program učiniti koliko-to-liko konzistentnim.