Home / Informacije / Nepoznata domaća sastavnica

Nepoznata domaća sastavnica

Nakon što kušaju domaće, stranci samo to traže, iskustvo je lošinjske hotelske kuće Jadranke. Zato je uspostavila suradnju s OPG-ovima iz cijele Hrvatske – gostima servira domaću hranu i piće iz Istre, Dalmacije, Slavonije te Baranje.

Primijećeno je da češki i mađarski turisti na Jadranu više ne dolaze s punim prtljažnicima hrane. Već je to dobar pokazatelj da se u hrvatskom turizmu, osobito u dijelu potrošnje hrane i pića, napokon događaju neki pozitivni pomaci. Potvrđuju nam to u Velpru. Potencijal plasmana domaćih robe na tanjur turista davno su prepoznali pa se ove turističke sezone imaju i čime pohvaliti. Velpro je u segmentu HoReCa u prvih sedam mjeseci ove godine zabilježio povećanje prometa od deset posto. Navedeni porast rezultat je tvrtkine poslovne orijentacije na segment HoReCa i veće potrošnje pogotovo u segmentu restorana i hotela. Svi pokazatelji i najave hotelijera upućuju na to da će i ova turistička sezona u Hrvatskoj biti rekordna. – Najviše smo rasli u srednjoj i južnoj Dalmaciji te Istri i na Kvarneru. Najviše se kupuju piće, svježa hrana, voće i povrće te pakirana hrana – iznosi Dražen Kocijan, direktor Velpro-centra.

Prema procjeni tehničkog ministra turizma Antona Klimana, ovogodišnji će hrvatski prihod od turizma biti rekordnih osam milijardi eura. Studija Instituta za turizam utemeljena na lanjskim pokazateljima kaže pak da potrošnja hrane i pića u turističkom prometu iznosi 18 posto. Ostane li taj odnos i ove godine, dolazimo do izračuna da će turisti na hranu i piće potrošiti oko milijardu i pol eura. Nitko nije izračunao koliko je od toga domaća sastavnica, odnosno koliko će na tome zarađivati domaći proizvođači hrane i pića, a koliko se odnosi na uvoz, to jest koliko će od prihoda u hrvatskom turizmu zarađivati druge zemlje. – Bilo bi dobro da imamo te pokazatelje. Time se nitko ozbiljno nije pozabavio. Naime, velik je udio uvozne robe u turističkoj, posebice gastronomskoj ponudi – kaže direktor Udruge hrvatskih putničkih agencija Boris Žgomba. Ipak, pojedini trgovački i hotelski lanci upravo na hrani i piću domaćih proizvođača bilježe odlične rezultate. Još ne možemo tvrditi da je to postalo pravilo, samo da je sve više iznimki od starog pravila da se u hotelima i restoranima gostima serviraju hrana i piće iz uvoza. – Nedavno je potpisan sporazum o suradnji Velpra, Agrofructusa i Maistre utemeljen na konceptu ‘od polja do stola’ koji omogućuje da hrvatski poljoprivredni proizvodi, u prvom redu voće i povrće, budu sastavni dio ponude hotela i restorana u Hrvatskoj. To je možda jedan od najboljih konkretnih primjera povezivanja zelene i plave Hrvatske te hrvatskih proizvoda s hrvatskim turizmom – ističe Kocijan. S čak 12 tisuća artikala, od kojih je većina domaćih proizvođača, Velpro konkurira drugima. Distribucijski kanal HoReCa očito je dobar pokazatelj koliki se potencijal skriva u domaćoj proizvodnji, koja često nije u stanju isporučiti željene količine. Pojedine hotelske grupacije sve više prepoznaju svoju ulogu i korist u plasmanu robe koju proizvode mali proizvođači koji gravitiraju prema njima. Oduvijek se, posebice u bivšoj državi, lokalna zajednica oslanjala na hotele i restorane, koji su danas mjesto za plasman hrane proizvedene u OPG-ovima. Pozitivan je primjer lošinjska Jadranka grupa. – Domaće stanovništvo i domaći gosti većinom prepoznaju autohtoni proizvod, najvjerniji su kupci svih otočnih i domaćih proizvoda koji stižu iz OPG-ova – ističu u Jadranki u kojoj kažu da i stranci, nakon što kušaju domaće, samo to traže.

Jadranka grupa surađuje s 59 OPG-ova. Počela je prije nekoliko godina skromnom suradnjom s domaćim proizvođačima na Cresu i Lošinju. Danas prodaje domaću hranu i piće iz Istre, Dalmacije, Slavonije i Baranje; ni količine ni stalna nabava robe nisu joj nikakav problem. Sve nastoji rješavati u hodu: – Gdje god je to moguće, nastojimo rješiti narudžbama i njihovim većim opsegom smanjiti prijevozne troškove. Međutim, kao najveći izazovi u suradnji s udaljenim OPG-ovima pojavljuju se upravo prijevoz i skladištenje robe na određenoj temperaturi. Tu bi situaciju uvelike olakšala pomoć države u obliku subvencija koje bi OPG-ovima omogućile da stanu na noge, odnosno da plasiraju svoje proizvode i u udaljenije dijelove Hrvatske – ističu u Jadranka koja želi proširiti broj OPG-ova s kojima surađuje, zbog čega priprema suradnju s požeškim OPG-ovima koji proizvode bobičasto voće, a potiče i povećavanje obrađivih površina na otocima Cresu i Lošinju.

Za razliku od drugih hotelskih lanaca Jadranka je specifična jer osim hotela, vila i restorana ima vlastiti lanac maloprodajnih trgovina u kojima bilježi znatan rast prodaje hrane i pića u ovoj godini. ‘U prvih sedam mjeseci ove godine u Jadranka hotelima bilježimo 20 posto veći prihod od prodaje hrane u izvanpansionskim restoranima u odnosu na proteklu godinu i 10 posto veći prihod pića, što je ukupnom postotku 15 posto porasta prodaje hrane i pića. Hoteli su istodobno ostvarili 22 posto više prihoda hrane i 13 posto više prihoda pića (ukupno 20 posto više, nap. a.), a Jadranka trgovina u dosadašnjem dijelu godine bilježi ukupni porast prometa od dva posto’, ističu u službenom dopisu.

Od najvećih maloprodajnih lanaca zatražili smo informaciju o tome što i koliko turisti ove sezone kupuju. Odgovor smo dobili jedino od Spara. – U asortimanu prehrane najtraženiji su mliječni proizvodi, piće te svježe meso, voće i povrće. S OPG-ovima najviše surađujemo na asortimanu svježeg voća i povrća. S hrvatskim proizvođačima također surađujemo u proizvodnji artikala vlastite marke – doznajemo od Sparove glasnogovornice Nives Fett.

Ona upućuje na još jedan pozitivan učinak turističke potrošnje na domaću hranu. – Kolegama u koncernu stalno predstavljamo i nudimo proizvode hrvatskih dobavljača. Promet od 50 milijuna eura u prošloj godini i rast od 25 posto izvoza samo na austrijsko tržište u prvoj polovini ove godine nedvojbeno su argument koji ide u prilog Sparovoj politici suradnje s hrvatskim proizvođačima – kaže Nives Fett.

Dok jedni detaljno bilježe kolika je potražnja za domaćom robom i na tome ostvaruju odlične poslovne rezultate, drugi, kojima je to posao, ne znaju koliko je hrane i pića domaćih proizvodnje prodano turistima. – Bilo je pokušaja da se procijeni koliko domaća hrane prodajemo u turizmu, ali ti su podaci vrlo stari, datiraju još iz 2011. – kaže Neven Ivandić iz Instituta za turizam.

Doduše, Institut je, prema podacima iz 2015., izračunao da turist u prosjeku potroši 66 eura na dan dok boravi u našoj zemlji. Od tog iznosa 55 posto ode na smještaj, 27 posto na kupovanje, sport, zabavu, kulturu i izlete, a 18 posto na hranu i piće izvan objekta. Koliko je te hrane i tog pića domaća, a koliko uvozno, nije izračunao. – Tih 18 posto govori o udjelu izdataka turista na hranu i piće (izvan smještajnog objekta, nap. a.) bez obzira podrijetlo te robe (uvozna ili domaća, nap. a.). Znamo da otprilike 30 posto od cijene pansiona u hotelu otpada na uslugu hrane i pića, ali za ovu godinu nemamo izračuna koliko je domaće hrane prodano turistima – kaže Ivandić.

Tako Hrvatska 2016. ne zna koliki je, kad je riječ o hrani i piću, domaći udio u turizmu. Poštenja radi, valja reći kako su statistika i turizam, doista, već godinama u ozbiljnim problemima. To ističu i u Institutu koji je početkom veljače na svojoj prezentaciji upozorio na problem. Evo jednog od zaključaka Europske komisije iznesenih na prezentaciji: ‘Statističke informacije kakve postoje u Europi nedovoljne su i s kvalitativnog i s kvantitativnog aspekta za one koji su uključeni u turizam. Turizam određuje položaj kupca, a ne vrsta proizvedenih dobara ili usluga, upotrijebljeni proizvodni inputi ili način proizvodnje.’ Drugim riječima, takve projekcije o prodaji hrane i pića u turizmu jednostavno nisu točne ili nisu dovoljno precizne.

– Koliko je našega proizvoda u turističkom segmentu? Ne usuđujem se ni reći. To je vrlo teško izračunati, a ključno je pitanje. Naime, upravo plasmanom robe domaća proizvodnja raste BDP, a znamo da smo od 2008. do 2015. bili u stalnom gospodarskom padu, ukupno 11 posto, da smo osma najlošija zemlja prema tom pokazatelju te da su od nas lošije Libija, Jemen, Ukrajina, Ekvatorska Gvineja, Srednjoafrička Republika, San Marino i Grčka, sve zemlje koje su ili uništene ratom ili su u potpunome gospodarskom rasulu – kaže jedan od autora analize proširene potrošnje turista, direktor HGK-ova Sektor za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize Zvonimir Savić.

Ima modela koji bi mogli sugerirati kako uspješnije plasirati domaću robu. Velpro, Spar, a pogotovo Jadranka grupa, otkrivaju što treba napraviti kako bi OPG-ovi i svi drugi koji proizvode domaću hranu i piće što lakše pronašli put do krajnjeg kupca, u ovom slučaju turista.

– Moramo povećati proizvodnju hrane i pića, osigurati mjesto na trgovinskim policama, uravnotežiti nabavu, stalno otvarati nove kanale za plasman robe domaćih proizvođača upravo u turizmu – ističe Ivandić.

– Treba forsirati domaću proizvodnju, ali ne dekretom jer to je zabranjeno, nego osmišljenim pristupom države u kojemu bi se našao komercijalni interes da se takva hrana i piće jače plasiraju – predlaže Žgomba, a Savić zaključuje da ‘kanala za plasman ima, samo ih treba povezati, u čemu lokalna zajednica ima najvažniju ulogu’.

Kad su već i Česi i Mađari prestali dolaziti s punim prtljažnicima hrane, očito je da ima komercijalnog interesa za intenzivniju prodaju domaćih hrane i pića. Još samo da mjerodavni osmisle strategiju kojom bi poboljšali te procese. Uz jedan preduvjet: da bude utežljena na realnim procjenama, počevši od toga koliko domaće hrane i pića Hrvatska doista proda turistima, kako bi se točno znalo koliko, zapravo, u tome još ima prostora za poboljšanje.