Home / Tvrtke i tržišta / Razvijamo tehnologiju strojnog učenja, koja će svijet promijeniti više od interneta

Razvijamo tehnologiju strojnog učenja, koja će svijet promijeniti više od interneta

– Radimo novi matematički ekspertni sustav koji rješava zadatke slično kako bi ih rješavali ljudi, a ne stroj. Imamo ekipu studenata s PMF-a koja proizvodi sadržaj i ekipu s FER-a koja taj sadržaj programira i puni sustav znanjem. Novost je da će se uz rješenje zadatka dobiti i bolje objašnjenje, a blizu smo i rješenja za čitanje rukom napisanih zadataka. Razvijamo tehnologiju strojnog učenja ili deep learninga, što je apsolutni hit u svijetu i svi IT giganti poput Googlea, Microsofta i Facebooka sada su fokusirani na to područje. Otvaraju se neočekivane mogućnosti, prije godinu dana nisam očekivao takav napredak.

– Danas i nije bitno odakle ste. Nama je čak prednost što radimo iz Hrvatske jer postoji mogućnost globalne distribucije zahvaljujući kojoj smo i uspjeli. U Hrvatskoj je niža cijena rada i troškovi u odnosu na Silicijsku dolinu ili London, ali nije samo u tome stvar. Ovdje možemo lakše dobiti vrhunske programere koji nam trebaju jer u Hrvatskoj nema toliko atraktivnih tvrtki. Ima vrlo dobrih tvrtki, ali nema mnogo tvrtki koje se bave takvim tipom istraživanja i razvoja kao mi.

– Razrađujemo model monetizacije. U novoj verziji aplikacije naplaćivat ćemo pretplatu na dio koji se odnosi na objašnjenje zadatka. Vjerojatno će biti riječ o nekoliko dolara na mjesec. Možda smo mogli drugačije taktički odigrati od početka, ali ne mislim da smo pogriješili s besplatnom aplikacijom. Jednostavno nismo znali da ćemo dobiti takvu vidljivost. Kada se pogleda to tržište, mnogo je više aplikacija koje se ne plaćaju, a osnovni poslovni model je in-app kupnja. Primjerice, kod mobilnih igara samo 1,9 posto korisnika plaća sadržaj, a 50 posto prihoda, koji se mjeri u milijardama dolara, dolazi od 0,19 posto korisnika. Ekonomija se jednostavno promijenila. Sada imamo plan za monetizaciju, ali ne znamo kada će nas točno odvesti.

– Mislim da ne bi, zato je to bila ispravna odluka. Malo boli u početku, ali treba imati strpljenja. To je dugoročan posao. Kada vidimo da mnoge kompanije plaćaju downloade da bi postigle vidljivost i stekle korisnike, možemo biti sretni što smo prošli s besplatnom aplikacijom. No bitno je koliko ćemo korisnika zadržati, a za to je presudan koristan sadržaj. Imali smo veliki početni uspjeh, ali i dalje je ogroman posao pred nama da bi taj proizvod bio ono što želimo. Sada 20-ak ljudi radi na PhotoMathu i on postaje vrlo koristan premda je još mnogo posla pred nama. Imat ćemo raznih dodatnih sadržaja poput sličnih zadataka za vježbu, a do kraja godine planiramo pokriti gradivo osnovne i srednje škole. Potencijal je ogroman, ali da bi se stvorio koristan proizvod koji će ljudi plaćati treba vremena i truda. Tehnologija se brzo razvija, ali i mi je sve bolje razumijemo. Želja nam je tehnologijom zamijeniti barem dio instrukcija iz matematike koje učenici sada plaćaju.

– Photomath je tip aplikacije koji je teško dugoročno razvijati bez investitora. Radimo na pronalaženju investitora i upravo pregovaramo. Možda bismo mogli drugačije da smo od početka imali neki model naplate. Microblink je konkretan biznis koji raste, a s PhotoMathom, iako je prvo mjesto na App Storeu velika stvar, nismo još ništa konkretno napravili u smislu poslovnog modela. U startu je bio cilj i da nam PhotoMath marketinški pomogne u pozicioniranju Microblinka, u čemu smo i uspjeli. Imali smo izbor ili uložiti mnogo novca u marketing ili napraviti nešto zanimljivo što će privući pozornost. S druge strane, tehnologija koju razvijamo u Microblinku upotrebljava se u PhotoMathu tako da su ta dva biznisa komplementarna.

– Da, za Microblink nam zasad ne treba investitor jer to nije tvrtka toliko pogodna za venture capital ulaganja. To je biznis koji raste i globalno je tehnološki konkurentan i zasad mu nije nužna investicija. Jedan od razloga zašto je sjedište PhotoMatha u SAD-u su investitori. Ne mogu otkrivati detalje, ali iznos koji bi nam osigurao dovoljne razvojne kapacitete je nekoliko milijuna dolara.

– Bilo je, ali nisam zainteresiran. Dosta je rano za prodaju tvrtke strateškom investitoru, osim ako ne bi bila riječ o nekom ogromnom iznosu ili otvaranju nekih novih velikih prilika.

– To je dobar model. Ovdje se veselimo kada dođe IBM, a kao problem je ako mi to isto radimo vani. Danas je svijet globaliziran i neke su stvari neizbježne. Neki hrvatski startupovi koji imaju sjedište u Americi ne bi ni postojali da nisu tamo. Investitori ih jednostavno ne bi uzimali u obzir. Razlika između američkog i europskog venture kapitala je u tome da ti u Europi daju novac kada si već uspjeh, a u Americi da bi postao uspjeh.

– U ovoj fazi i na ovim razinama investicije ne, ali da je riječ o većoj investiciji vjerojatno da. To je neki normalan put. No tek moramo pokazati da zaslužujemo veću investiciju. Bih li htio da možemo bez investicije? Da, htio bih. Je li to moguće? Teško. Točno je da investitori očekuju da ste im blizu. Osim toga, ako nam je američko tržište glavno, to zahtijeva lokalnu prisutnost.

– Jako je velik potencijal. Trenutačno nam je najzanimljiviji i najtraženiji proizvod za identifikaciju BlinkID. Iako je mnogo konkurencije u tom području, pokušavamo pronaći nišu i zasad nam dobro ide. Najviše smo licencija prodali u SAD-u, naša će se tehnologija upotrijebiti na predstojećim izborima za američkog predsjednika, upotrebljava je policija u San Franciscu itd. U Americi vole platiti rješenja koja štede novac i vrijeme. Osim u SAD-u, Blink ID prodajemo i po Europi i Maleziji, a za PhotoPay tržište nam je Europa iako se i s njim planiramo širiti dalje.

– Lani nam je prihod rastao sto posto. Dobit je također zabilježila velik rast. Sada smo na razini od oko pet milijuna kuna prihoda, a ove godine očekujemo rast od više desetaka posto.

– Mislim da smo Iskon rano prodali, ali nisam nezadovoljan. Imali smo pripremljen IPO, ali u zadnji smo tren povukli prospekt zbog ponude HT-a. Iskon je bio izvrsna vrijednost za tu cijenu. Jesmo li mogli više napraviti, možda…

– Da, pitanje je koliko smo dobili liberalizacijom tržišta. I dalje vrlo loše stojimo u brzini, cijeni i dostupnosti širokopojasne mreže u usporedbi s Europom. Mislim da je ovo što se sada događa neuspjeh regulatora. U mobilnom segmentu smo čak i dobri i LTE je dobro razvijen, ali u fiksnom zaostajemo. Očekivao bih da imamo optiku po gradovima i pristojne brzine, a rado bih vidio i kvalitetnije usluge. Sve bi to mnogo značilo za razvoj startupova i cjelokupno gospodarstvo. Očekivao sam da će alternativni telekomni mahom ‘propasti’ jer nije bilo pravih investicija već samo ogromnih kredita koje je bilo nemoguće servisirati.

– Ne može jer su softver i komunikacije danas sve. Kod nas se i dalje ne razumije da je softver proizvod. Mi proizvodimo ono što svjetsko tržište danas traži. To su danasni proizvodi i tvornice, a to što iz naših ureda ništa fizički ne izlazi govori samo koliko se ekonomija promijenila. Kod nas nema razumijevanja da je to proizvodnja. Npr. ako ulažete novac u ljude koji stvaraju visokotehnički proizvod, to se ne računa kao ulaganje za koje možete dobiti poticaje, ali ako kupite njemački automobil, to se priznaje. Ima li to smisla?

– Nemam problem s tim, neka se otvaraju radna mjesta, to može biti samo dobro. Mene muči što se IBM slavi, a kad se ubije nekoliko stotina radnih mjesta zbog ukidanja olakšica za istraživanje i razvoj, to nitko ne primjećuje. Razumijem da je to politički PR, ali ne živi se od toga. Bilo bi super i da IBM otvara radna mjesta i da se potiče istraživanje i razvoj te da se svi ubrzano razvijamo. Ogroman je propust države zanemariti istraživanje i razvoj, softver je ključ svake industrije i ako to ne potičemo, što ćemo? Konkretno znamo da su u Velikoj Britaniji veći poticaji za R&D nego kod nas jer znaju da bi bez tih poticaja imali sporiji razvoj. Oni općenito daju tvrtkama da se razviju i onda naplate porez bez dodatnih komplikacija, parafiskalnih nameta itd. Volio bih da IBM tu dolazi, ali ne samo zbog poticaja nego zbog poslovnog i poreznog okružja. Da smo to napravili, onda bismo mi privlačili sve te kadrove koji sada odlaze u Irsko. No kod nas nema hrabrosti i dugoročne strategije za takvo što.

– Mislim da je potpuno jasno da softver dominira. Strojno učenje također je golem područje, to je stvar koja će sve promijeniti. Primjerice, samovozeći automobili su primjer deep learninga. Očekujem da će za deset godina malo tko voziti auto, pitanje je što će tada raditi vozači. Ali ne samo oni, pitanje je i kako će se liječnička profesija promijeniti kad će računala moći bolje postavljati dijagnoze. Očekuju nas iznimno dramatične društvene promjene i ne znam kako ćemo se nositi s time.

– Imat će dramatičnije posljedice. Ako mnogo vozača, knjigovođa, pa čak i liječnika ili pravnika izgubi posao jer će ga računala moći bolje obavljati, veliko je pitanje kako će društvo riješiti taj problem. A takav je razvoj događaja neizbježan jer se umjetna inteligencija razvija i moći će preuzeti brojne danasne poslove. To je ogroman društveni izazov i dolazi mnogo brže nego što se očekuje. Bit će tu i novih prilika, ali nisam siguran da će se svi ljudi znati i moći prilagoditi. Siguran sam da kao država nismo spremni. Neke druge države rade na tome da bolje razumiju te promjene i da budu što spremnije.

– Digitalna ekonomija je multidisciplinarna, nije riječ samo o programerima, a sa svojim obrazovnim sustavom nismo ni izbliža spremni za nju. Znanje, inovativnost, ali i kreativnost osnova su dobrog poslovanja i prava prednost leži u istraživanju i razvoju, to je ključ konkurentske prednosti. Sretni smo što radimo ono što je sada hit u svijetu i realno to rade ljudi koje je dao naš obrazovni sustav, ali takvih je ljudi kod nas premalo.