Neuvjerljiva nova trojka

Pragmatično je pravilo: kad treba braniti, zovi Washington; kad treba platiti, zovi Berlin. Isporuka preko Bruxellesa. A trokut Njemačke s Francuskom i Italijom umjesto Britanije ne izaziva respekt.

Posljedice tek izlaze na vidjelo: u obliku sigurnosnih izazova u Njemačkoj i diljem Europe, raspiranja konflikata između migranata i domaćih stanovništva, nepovoljnog sporazuma koji je EU morao sklopiti s Erdoğanovom Turkom u zamjenu za njezinu zatvaranje daljnjeg izbjegličkog vala, a kojim sad novi sultan s Bosporu učenju cijeli EU, osobito Njemačku i Austriju. Završilo je to padom vjerodostojnosti kancelarke Merkel u EU i političke potpore njoj i njezinoj stranci u Njemačkoj, godinu dana uoči izbora.

I kao da to nije bilo dovoljno, i u sljedeću političku jesen donedavno suverena njemačka čelična lady uplovljava na prilično bizaran način – na talijanskom nosaču aviona Garibaldiju promiče novu europsku jaku trojku nakon Brexit-a: Njemačku, Francusku i Italiju. Nakon sastanka na vrhu kancelarke Merkel, talijanskog premijera Mattea Renzija i francuskog predsjednika Françoise Hollandea na talijanskom otočiću Ventoteneu ta je nova europska velika trojka s Garibaldija uputila poruke o novom ujedinjenju EU i jačanju nje-gove sigurnosne i gospodarske snage. Istodobno su njemačkoj publici puštene u medije nove mjere pri-prema za sigurnosne ugroze koje od građana traže da se opskrbe zalihami vode i hrane u slučaju izravnog rata. Kao da je Putin već na poljskoj granici. Trojka je izgledala pomalo redikulozno zbog sadržaja svojih poruka. I pomalo uvredljivo za neke druge članice EU.

Naime, izlaskom Velike Britanije EU gubi znatan dio svojeg obrambeno-sigurnosnog kapaciteta, osobito kad je riječ o obrani vanjskih granica, kao i velik dio političke težine u svjetskoj politici. Pokušati tako mehanički nadomjestiti Ujedinjeno Kraljevstvo bilo kojom drugom članicom EU jednostavno nije moguće bez drastična gubitka sadržaja i smisla. Tako i najnoviji trokut njemačke kancelarke, u koji je uza standardnoga Hollandia upao živahnii Renzi s velikim dužnosničkim EU-ambicijama na sljedećim europskim izborima, i njegovo sigurnosno junačenje na Garibaldiju ne izazivaju osobit respekt. Posebno ne u vrijeme kad važne sigurnosne sastanke na potencijalno konfliktnim točkama unutar i izvan vanjskih granica EU sukcesivno održava i američki potpredsjednik na odlasku Joe Biden: od Beograda (upozorenje zbog najavljenog referenduma o odjepljenju Republike Srpske), Estonije, Latvije i Litve (potvrda jamstva NATO-ove zaštite u slučaju izravne opasnosti od Rusije) do problematične Turske.

Čak i uz Veliku Britaniju u članstvu EU jamac europske obrane i sigurnosti uvijek je bio NATO pod vodstvom SAD-a. Pragmatično je pravilo: kad treba braniti, zovi Washington; kad treba platiti, zovi Berlin. Isporuka preko Bruxellesa. Osim što je bila neuvjerljiva, trojka s Garibaldija bila je i neugodna poruka za neke članice EU koje prema snazi i utjecaju nadmašuju Italiju ili su tu negdje: recimo, za stariju članicu Španjolsku ili za noviju članicu Poljsku. U veliki krug konzultacijskih razgovora o novom definiranju odnosa unutar EU nakon izlaska Velike Britanije uoči samita u Bratislavi kancelarka Merkel ušla je prilično čudno: s osloncem na Italiju kao branu Putinovim osvajačkim ambicijama, s gotovo prejudiciranjem federalnoga koncepta EU, kojem nije sklona većina novih i velik dio starih članica.

Od Njemačke kao glavne europske gospodarske sile i njezine aktualne kancelarke očekuje se vodstvo u daljnjem strukturiranju EU. Ali uzdrmanoj čeličnoj lady vodstvo i donošenje ispravnih, strateški važnih odluka baš ne idu u posljednje vrijeme. Testamentarna poruka velikoga Hansa-Dietricha Genschera o strategiji za budućnost parafrazirano glasi: sačuvati EU, sačuvati strateško savezništvo sa SAD-om i nikad ne prijeći granicu otvorenog sukoba s Rusijom. Ali tako je to i u Njemačkoj: mladi ne slušaju starije. Dok se ne nađu u škripcu.