RUMUNJSKA Gospodarstvo kojem dobre rezultate nisu skrojili političari

Rumunjski ekonomski rezultati, a osobito stope rasta više od četiri posto na godinu, mnogim su članicama Unije nedostižan san. Kako je to moguće u veoma nestabilnoj političkoj situaciji u kojoj se vlade mijenjaju kao na vrpci, u zemlji u kojoj je korupcija podivljala, a sustav uglavnom neefikasan i trom? Ipak, i takve vlade uspjele su donijeti neke mjere koje su, primjerice, u prvi plan izbacile IT industriju.

Popularna hrvatska fraza koju se redovito upotrebljava kada se želi pokazati koliko je Lijepa Naša ekonomski neuspješna, o tome da su samo Rumunjska i Bugarska lošije od nas u Europskoj uniji, mogla bi, kako su stvari krenule, u dogledno vrijeme biti siromašnija za jednu članicu. Rumunjska, jedan od dva vječna aršina hrvatskoga gospodarskog neuspjeha i ujedno razlog za čuvanje mrvica nacionalnog dostojanstva, već dugo bilježi vrlo dobre rezultate i u drugom je kvartalu ove godine, prema podacima Europskoga statističkog ureda, uvjerljivi rekorder s čak šest posto gospodarskog rasta uspoređeno s istim razdobljem lani. Iz perspektive zemlje koja sanjari o pet posto rasta za nekoliko godina ako sve bude sjajno, više od četiri posto rasta na godišnjoj razini čini se kao znanstvena fantastika. U Rumunjskoj se to zove statistika.

Najveći rast od kobne 2008., koja se još jedino u Uniji upotrebljava kao mjerilo, Rumunjska je ostvarila zahvaljujući porastu potrošnje, što je pak rezultat manjih poreza i viših plaća ususret nadolazećim parlamentarnim izborima. Riječ je svakako o čudnoj anomaliji iz perspektive prevladavajuće europske gospodarske misli prema kojoj duboki rezovi i štednja nekom alkemijom proizvode visok rast i eksploziju gospodarske aktivnosti. Prema mišljenju analitičara iz Erste banke, trend bi se trebao nastaviti i na godišnjoj razini donijeti Rumunjskoj rast od visokih 4,1 posto. Rast dolazi po cijenu malo većeg deficit državnog proračuna, pogotovo zahvaljujući predizbornom razdoblju u kojem se velikodušno dijeli i povećava (smanjen PDV, povećane plaće u javnom sektoru, povišen minimalac), ali ukupno gledano projicirani rumunjski manjak za sljedeću godinu u okvirima je prihvatljivog, samo 0,7 posto viši od dopuštenog maksimuma od tri posto. Za ovu godinu još je ispod tri posto i vjerojatno će iznositi 2,8 posto, stoga ne začuđuje što zemlja nije predmet Procedure prekomjernog deficita Europske komisije ili makroekonomskog nadzora koji nastupa uočavanjem makroekonomskih neravnoteža.

Rast nije nimalo stran Rumunjima; do kraja prošlog desetljeća stope rasta bile su i više, sa samo kraćim zapinjanjem nakon pojavljivanja krize. No zemlji nije trebalo dugo da se vrati u pozitivan trend. Rumunjska je 2014. rasla tri posto, zatim 3,8 posto, a procjena Komisije za ovu godinu pokazuje 4,2 posto, dakle, gotovo identično kao i Erste banka. Sljedeće godine, vjeruju trenutačno u Komisiji, istočna će članica malkice usporiti na – 3,7 posto, što je još vrlo respektabilan rezultat, posebice uspoređeno s toliko drugih članica. Jednako tako, inflacija se napokon počinje ponašati u skladu s očekivanjima i nakon dvije godine deflacija (-0,4 prošle i očekivanih -0,6 ove) trebala bi sljedeće ući u plus s 2,5 posto.

Da, ali koliko je ljudi zaposleno, pitat će nepopravljići skeptici i opet ostati razočarani. Samo je 6,8 posto radno sposobnih Rumunja nezaposleno, što je prema kriterijima postavljenima nakon 2008. sasvim solidno. Jedna Hrvatska ima debelih deset posto više nezaposlenih, čak i tijekom rekordnih turističkih sezona koje obično pobrišu desetke tisuća nezaposlenih. Stvari su jednako loše za nevjerne Tome u pogledu javnog duga, posljednjeg od velikih makroekonomskih pokazatelja koji određuju opću sliku kretanja neke ekonomije. Rumunjski javni dug neozbiljno je nizak, u odnosu na BDP iznosi duhovitih 38,7 posto za ovu godinu, ali će sljedeće skočiti na čak 40,1 posto, odnosno i dalje golemih 20 posto ispod plafona koji očajnički pokušava dosegnuti premoćna većina članica EU. Sve u svemu, podaci za koje bi mnogi ubili, iako ponajprije ocrtavaju smjer kretanja, ne i stvarno stanje.

Navedeno ne znači automatski da Rumunji fantastično žive i da upotrebljavaju novac umjesto toaletnog papira, prije da je riječ o zapuštenoj ekonomiji koja se kontinuirano kreće u dobrom smjeru. The Economist je još 2013. podsjetio svoje sugrađane, u jeku pljuvanja po Rumunjskoj i njezinu navodnom socijalnom turizmu, da prosječni stanovnik Bukurešta živi bolje od prosječnog stanovnika Manchestera te da je rumunjski BDP per capita viši od europskog prosjeka (oko 9500 dolara prošle godine prema Svjetskoj banci). Ipak, koliko god redovito podcijenjena Rumunjska rasla, opći životni standard građana još ne odražava kontinuirano dobre glavne makroekonomske rezultate koji često zavaraju zato što ne odražavaju strukturu ekonomije. Štoviše, čini se da je velik dio tog uspjeha posljedica niske cijene radne snage, što se tek proteklih godina počinje polako mijenjati s promjenom fokusa rumunjskoga gospodarstva. Re-industrijalizacija, pokazuje primjer Rumunjske i nekih drugih članica, nije sama po sebi čarobni lijek koji odmah proizvodi opći napredak, kako se nekad voli pojednostaviti. Veliko je pitanje i što se, odnosno kako, proizvodi.

To je paradoks ovdje, Rumunjska je na vrhu gospodarskog rasta u Europi, ali istodobno jedna od najsiromašnijih članica Europske unije – efektno je to sumirala početkom ove godine Angela Filote, šefica predstavništva Europske komisije u Rumunjskoj.

Komisija je u izvješću iz ožujka navela kako se konkurentnost ostvaruje niskim plaćama, ne visokom efikasnošću, te da su javne financije uravnotežene zbog malih državnih ulaganja. Treba, doduše, primijetiti i da Komisija sada upozorava na rast deficita i duga u sljedećoj godini, što može biti vrlo zbunjujuće. ‘Nespornazum’ je, čini se, u načinu iskorištavanja povećane javne potrošnje koji Komisija ne odobrava, no to je već drugi par rukava.

To nije jedini nedostatak, rumunjsko gospodarstvo pati od neefikasnih javnih ulaganja, najlošije stope apsorpcije europskih fondova, loših uvjeta poslovanja, niskog istraživanja i razvoja te predugih strukturnih reformi, smatra Komisija. I ostatak briselskih opservacija podsjeća na Hrvatsku jer se kao nedostaci spominju neefikasnost javne uprave, manjak sudske neovisnosti, loš pristup kapitalu za mala i srednja poduzeća, visoke stope porezne evazije i raširen rad na crno. Siromaštvo i socijalna isključivost, podsjeća se u izvješću, među najvišima su u Europskoj uniji. Situacija, dakle, nije toliko ružičasta kako bi se moglo na prvi pogled zaključiti.

Daljnja je sličnost s Hrvatskom i izostanak prave strukture i plana u razvoju ekonomije, koja se uglavnom, čini se, događa sama od sebe. Političari su prije svega smetnja i izvor podivljale korupcije, a rumunjska politička scena od pada komunizma uglavnom katastrofalno nestabilna s vladama i premijerima koji se mijenjaju kao na traci. Trenutačno je premijer nestrančki Dacian Cioloș, koji je dužnost preuzeo u studenom prošle godine, nakon što je ostavku podnio Victor Ponta, premijer od srpnja do studenog prošle godine (prije toga vodio tri različite vlade od svibnja 2012. do lipnja 2015.). Daleko od toga da je to rijetkost, malo je koji premijer uspio u proteklih 25 godina odrediti puni mandat s istim ministrima, lista palih premijera i vlada duža je od govora Fidela Castra.

Usprkos političarima, zemlja već neko vrijeme uspješno razvija IT sektor, u čemu je postala regionalni predvodnik zahvaljujući kvalificiranoj radnoj snazi (među prvih deset na svijetu prema broju certificiranih IT specijalista per capita) i konkurentnim cijenama, ali i poticajnim uvjetima poslovanja u tom segmentu. Država je ukinula porez na prihod za programere, uvela flat tax na dobit od 16 posto, liberalizirala cijene i otvorila vrata stranim investicijama, a rezultat je dolazak IT divova poput HP-a, Accenturea, IBM-a, Microsofta, Ubisofa, Amazona i niza drugih. Prema procjenama stručnjaka, IT sektor idućih bi godina mogao narasti s 5,6 posto rumunjskog BDP-a prošle godine, odnosno oko tri milijarde eura, na deset posto u sljedećih nekoliko godina (već je u prvom kvartalu ove godine dosegnuo 6,1 posto i sljedeće bi godine ukupni promet mogao dosegnuti četiri milijarde eura).

A sada – bolji život. Za razliku od većine sličnih slučajeva, čini se kako ne postoji, barem ne očiti, spiritus movens rumunjskog skoka naprijed. Politička situacija veoma je nestabilna, ministri i premijeri jedva stignu staviti slike djece i psa na stol prije izbacivanja, korupcija je podivljala, sustav uglavnom neefikasan i trom, pa se čini kako su pozitivni pokazatelji proizvod, kako se ono kaže u nas, privatne inicijative. Ljudi se jednostavno sami organiziraju, a vlade valjda i ne stignu napraviti previše štete. Politika žestokog rezanja nakon krize kao jedini efekt imala je negativne trendove u ekonomiji naviknutoj na kretanje naprijed, a pitanje je i smisla rezanja u nisko zaduženoj ekonomiji s vrlo niskim plaćama. Okretanje ploče i ekspanzivna fiskalna politika urodi su zato eksplozijom rumunjske ekonomije, no pravi je izazov pretočiti dobre pokazatelje u opipljivo bolji život građana i preusmjeriti ekonomiju s niske cijene rada prema proizvodnji usluga i robe s visokom dodanom vrijednošću. Kad je riječ o Hrvatskoj, tu je uvijek Bugarska.

Pokazatelji za 2016.

BROJKE KOJE IZAZIVAJU LJUBOMORU

rast BDP-a: 4,2 posto

inflacija: −0,6 posto

nezaposlenost: 6,8 posto

proračunski deficit: −2,8 posto

javni dug prema BDP-u: 38,7 posto