ZAŠTO BI POLITIČARI OSNIVALI NOVE BANKE

Odmak od klasičnog bankarstva najavljaju političari – lošu i agrobanku. Od nišnih inicijativa tu je već Etična banka, koja se usklađuje s HNB-ovim propisima, srpska Tesla banka propala je, a očekuje se dolazak islamske banke, koja već posluje u BiH.

Valjda su i u strankama svjesni da je sve teže naći korjenite razlike u takozvanim ekonomskim programima, obećanja su toliko slična da se razlike važu na grame. Njih je najisplativije naći na tržištu blokiranih građana, zato su mostovci odlučili protresti neodlučne birače. Doduše, Most je i za prošlih izbora imao pomalo drukčiji pogled prije svega na monetarnu i kreditnu politiku, no ovog je puta dodao još mrvicu začina – osnovao bi lošu banku. Posebnu instituciju koja bi preuzela loše, nenaplative kredite poslovnih banaka i tako im očistila opterećene bilance. Taj model, vele u toj stranci, postoji već u mnogim zemljama (Njemačka, Slovenija, SAD…), s razlikama u načinu financiranja i institucionalnoj potpori. Za to je, svjesni su, potreban dogovor građana, banaka, države i ulagača, no uvjereni su da nude realan scenarij jer je cilj (i) poboljšanje naplate redefiniranih kredita. Uvjereni su i u to da bi komercijalne banke takve kredite prodavale lošoj banci i za pola vrijednosti. Građani bi u tim slučajevima otplaćivali samo taj (prepolovljeni) iznos glavnice, uz nove uvjete, dulju otplatu i nove kamate. Logično je pitanje: tko bi platio razliku? U proračunu nema ni mrve mjesta za takve operacije. Most odgovara: u mirovinskim fondovima. Štoviše, ondje su uvjereni da bi fondovi i zaradili – ako građani budu vraćali kredite ili ako ih budu pokrivali vlastitom imovinom. U toj su priči najmanje dvije rupe. Mjera ne obuhvaća neplaćene telekomunikacijske i komunalne račune, na koje otpada većina duga građana (oko 30 milijardi kuna, dvostruko više nego što iznose problematični krediti). Drugo, banke već uvelike prodaju svoja potraživanja specijaliziranim tvrtkama, pa je upitna uloga takve banke. Postoji i treći problem: tko bi i kako razradio socijalne kriterije? Država se pokazala prilično nesposobnom za takvu rabotu. A ima i četvrto: još jedno propitivanje uloge mirovinskih fondova, koje sada već svaka nova vlast svojata kako joj padne na pamet. Riječ je o novcu zaposlenih, ne države.

Ekonomisti uopće nisu oduševljeni idejom, a ni HUB joj nije sklon. U bankarskoj udruzi odgovaraju kako im nije poznato da je bilo tko u svijetu model loše banke upotrijebio za socijalne ciljeve (rješavanje prezaduženosti građana), uvijek je i svagdje bio u funkciji ozdravljenja banaka. Nismo upoznati s detaljima o tome kako bi izgledao model loše banke u Hrvatskoj, no je li ona potrebna s obzirom na to da naše banke svoje loše kredite već prodaju etabliranim tvrtkama koje se pojavljuju kao kupci takvih potraživanja, investicijskim fondovima i sl.? Vjerujemo da se kombinacijom ubrzanih postupaka, poznih olakšica i socijalnih kriterija može stvoriti nov okvir koji će olakšati razduživanje građana s iznosima blokada do 30 tisuća kuna. Da bi bio učinkovitiji, u gospodarskom sektoru trebalo bi promijeniti omjer duga i kapitala u korist kapitala. Za to su nužne promjene koje bi omogućile restrukturiranje duga za perspektivna poduzeća, kao i po-

Sve je više ulagača koji vide zrno dalje od profita. Zato Hrvatskoj nedostaje domaća banka orijentirana prema razvojnim projektima u lokalnim zajednicama.

Jednostavnjenje likvidacije onih koja su manje perspektivna, stoji u HUB-ovu odgovoru. Ideja o još jednoj specijaliziranoj banci – agrobanci – vrti se više od desetljeća. Začeci su joj, logično, u Slavoniji. U novije je vrijeme gura dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta Duro Njavro, uvrštena je i u HDZ-ov predizborni program. Njavro misli kako je to nuždan korak da se poljoprivredi osiguraju uvjeti i načini kreditiranja koji barem donekle korespondiraju s onima na kojima počivaju europski i američki prehrambeni lanci.

Proizvodnja je dulja, posljedično i kapitalno zahtjevna, izložena vremenskim i tržišnim rizicima, ali i prostorno vezana, pa je zato tradicionalno u rukama obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, OPG-ova. Ipak, na tržištu kapitala većina obiteljskih gospodarstava zbog svoje ograničene veličine dolazi u neravnopravan položaj. Tijekom posljednjih 150 i više godina zato su se na Zapadu stvarale specijalizirane kreditne institucije, često na zadružnim temeljima. Neke su od tih institucija prerasle u bankarske divove na svjetskoj razini, ali su, zanimljivo, gotovo sve u dijelu svojih aktivnosti zadržale poljoprivredni i zadružni ‘štih’. Mi ne samo da nemamo takvu banku nego nismo gospodarski osnažili ni agrarnu strukturu koja se temelji na OPG-ovima. Banke su pratile prije svega velike kombinate. Katastrofalna situacija sela koja je stvorila golem prehrambeni deficit prouzročena je nebrigom za maloga proizvođača. Zato sada moramo užurbano riješiti pitanje agrarne banke kao dijela širega programa preporoda sela – uvjerava Njavro, dodajući kako je izvedbeno realno u idućih šest mjeseci do godinu dana pokrenuti to preoblikovanjem državnih banaka, Hrvatske poštanske banke i Croatia banke, s time da bi nova banka zadržala djelatnost ‘opće prakse’, ali uz razumijevanje agrarnih tržišta i tehnologije.

Krovna bankarska udruga, međutim, ni u toj niši ne vidi potrebu za specijalizacijom. Kažu ondje kako se i termin ‘agrobanka’ periodično rabi i predstavlja kao neka vrsta instant-rješenja za probleme u poljoprivredi koji u Hrvatskoj nisu ni od danas ni od jučer.

• Ti problemi na pojavnjoj razini nisu financijske prirode iako se kod nas sve izražava u financijama. Stoga se ni rješenje ne može tražiti u financijskom sektoru, bez obzira na to kako tu banku nazivali. Probleme treba rješavati ondje gdje su nastali. Kad se u poljoprivredi riješe problemi proizvodnje, otkupa i naplate svega što se proizvede, tada se može razgovarati o finesama u financijskom sektoru. Komercijalna banka stoga možda nije rješenje, ne bi trebalo štednju stanovništva stavljeti u funkciju za tu svrhu. Bankovno je poslovanje visokoregulirano i stavit većinu novca u jedan sektor, bio to IT ili poljoprivreda, sigurno nije mudro. Kreditne linije potpomognute programima EU, možda HBOR-ov angažman izravno ili putem komercijalnih banaka, mogu biti dobra rješenja. S druge strane, ne možemo očekivati razvoj poljoprivrede sa starijom populacijom. Koliko je poznato, gotovo 60 posto registriranih poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj starije je od 60 godina. Treba stvoriti poticajni okvir prema kojemu će se omogućiti mladim ljudima da proizvode, da ostanu na zemlji, da im se otkupi to što proizvedu. Tek se tada može razgovarati o financijama – otpovrgavaju iz HUB-a.

No očito se u tvrdom bankocentričnom sustavu nešto miješa i mijenja. Trendovski ili ne, loša i agrobanka nisu jedine ideje odmaka od klasičnih poslovnih banaka koje već neko vrijeme kreditiraju na kapaljku. Ivan Kardum, jedan od začetnika osnivanja Etične banke (koja se već neko vrijeme usklađuje s HNB-ovim propisima), tvrdi kako je hrvatsko tržište iznimno uniformirano i monotono. U Njemačkoj, Italiji ili Nizozemskoj klijent može birati među različitim vrstama banaka koje posluju na temelju potpuno različitih modela: od zadružnih banaka, onih koje rade prema Raiffeisenovu načelu, cehovskih obrtničkih i poduzetničkih banaka, onih koje rade prema modelu štedionica, etičnih banaka, zelenih banaka do potpuno internetskih banaka bez poslovnica… U Hrvatskoj takav izbor ne postoji, ali očito zbog razočaranja pojedinim elementima postojećih poslovnih modela banaka tržište traži inovacije i želi poslovati s institucijama koje uvode nove poslovne modele. No prema modelima etičnih vrsta sumnjičav su i ekonomisti i poduzetnici, prije svega zbog odnosa kapitala, (nižih) kamata i profita. Kardum tvrdi da su upravo takve banke bolje izdržale test krize.

– Pokazuje se da u vremenima tržišnog optimizma etične banke posluju podjednako profitabilno kao i klasične komercijalne banke, uza stopu profitabilnosti, ROE, od 0,56 posto u etičnim bankama nasuprot 0,57 posto u klasičnim komercijalnim. Zanimljivo je da su u trenucima financijske krize iz 2008. pokazatelji profitabilnosti drastično pali za mnogo klasičnih banaka, ROE je u prosjeku pao na 0,37 posto, a u kod etičnim bankama ostali su približno stabilni u odnosu na prethodno razdoblje, s ROE-om od 0,53 posto. To znači da su trenutačno etične banke i prema klasičnim ekonomskim pokazateljima profitabilnije od klasičnih komercijalnih – dokazuje Kardum.

Dođaje da njihov model razvojnoga kreditiranja isključuje nenamjensko potrošačko kreditiranje i bilo koji oblik špekulativnoga ulaganja, iz čega je jasno zašto taj model smanjuje rizičnost ulaganja i ostvaruje mali postotak kredita koji se ne uspju vratiti (prema iskustvima postojećih etičnih banaka, samo između jedan i dva posto). Kamate će biti do najviše četiri posto, a neće biti ni troškova otvaranja i uporabe bankovnih računa, internetskog i mobilnog bankarstva ili transakcija u domaćem platnom prometu.

– Etična banka neće isplaćivati klasične dividende, nego će najmanje 90 posto dobiti reinvestirati u širenje usluga i kapaciteta za razvojne projekte svoje zajednice. Upravo zahvaljujući takvomu poslovnom modelu etične banke nisu samo konkurentne nego su i najstabilniji dio bankarskoga sektora – uvjeren je Kardum, svjestan da itekako moraju poštovati sve regulatorne propise žele li licenciju. Ipak, napominje da svaka banka ima i interne procedure. U slučaju Etične banke pravilo je da je maksimalni iznos financiranja osam puta veći od njegova uloga u temeljni kapital banke. Dakle, za svaki kredit koji banka financira osmina iznosa ulazi u dokapitalizaciju banke, zbog čega ona u dužem razdoblju poslovanja postaje iznimno kapitalno jaka, što joj jamči znatne kapitalne rezerve u slučaju bilo kakvih poremećaja na tržištu i nepredviđenih okolnosti.

Još se jedna ideja manje komercijalnoga bankarstva vrti već neko vrijeme. Lani se opet počelo govoriti o tome kako BBI banka, koja u BiH posluje prema šerijatskome pravu (bez kamata, bez ulagačko-špekulativnih poslova), želi poslovati i u Hrvatskoj. Budući da islamske banke postoje npr. u Njemačkoj, vjerojatno nema regulatornih zapreka da zatraži licenciju, no iz HNB-a nema ni potvrde ni negacije. Dijelom vjerojatno zbog potrebe detaljnog usklađivanja s regulativom, dijelom možda zbog loših iskustava nišnih banaka (nacionalno orijentirana, srpska Tesla banka neslavnog je propala, a nije uspio ni drugi pokušaj izvlačenja banke u Tesla razvojni fond), zasad se većina tih priča (osim Etične banke, koja je u postupku usklađivanja rada sa zahtjevima licencije) vrti uglavnom u eteru, manje u praksi. No buba je stavljen u uho. Sve je više poduzetnika gladnih financiranja, ali i ulagača koji vide zrno dalje od profita, pa nije ludo zaključiti da Hrvatskoj nedostaje domaća banka orijentirana prema razvojnim projektima u lokalnim zajednicama. Iz HNB-ova kuta to i ne mora biti loše – nišne banke nisu sistemski rizične, a ipak krpaju rupe koje za sobom ostavljaju veliki igrači.