Javna prozivka

Nove napetosti između Turske i Njemačke završit će novim izbjegličkim valom. Hrvatska će se naći pred ozbiljnim izazovom jer će EU sada ponajprije čuvati Schengen.

No iznenadilo me je ipak stvarno postojanje i javno pokazivanje nekoordiniranosti hrvatske sigurnosne politike (nadam se, ne i sustava) koje je izbilo na vidjelo neposredno prije te Erdoğanove najave, da ne kažem prijetnje. Iznenadila me je javna prozivka predsjednice Grabar-Kitarović koju je s dubrovačkoga Croatia Summita uputila tehničkom premijeru Oreškoviću jer se nije ni s kim savjetovao uoči radnog sastanka s kancelarkom Merkel. A taj je sastanak zapravo priprema rujanskog sastanka na vrhu EU u Bratislavi na kojemu će politika prema izbjegličkoj krizi zbog akutnosti, uz Brexit, biti jedna od top-tema. Takve se poruke u ozbiljnim državama, naime, ne šalju javno. Jednako, ako ne i više, iznenadilo me je postupanje premijera Oreškovića da se uoči takva susreta ne konzultira s institucijama u državi zaduženima za sigurnosnu i vanjsku politiku. Osobito me je iznenadilo naknadno lakonsko obrazloženje njegova ureda da je riječ samo o radnom sastanku i da je naša politika poznata. Politika se, naime, usklađuje i definira upravo na radnim sastancima, a na službenima se eventualno potpisuje.

Međutim, apsolutni je prvak u iznenađivanju tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić koji je ponosno izvijestio da se premijer s njime savjetovao o sigurnosnoj situaciji u vezi s izbjegličkom krizom. S tehničkim ministrom policije, koji ima prethodno iskustvo voditelja fitness-centra, tehnički se premijer savjetovao o sigurnosnoj politici i prognozama uoči sastanka na kojem se dogovara politika EU? A ministar je, gledajući dalekozorom preko velike vode Dunava, zaključio da nema ni migranata na vidiku ni razloga za zabrinutost. Što je i nama sljedećih dana priopćio – nema opasnosti na vidiku.

Slično kao što je to lani zaključio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić ismijavši upozorenja predsjednice Grabar-Kitarović da veliki izbjeglički val kreće prema Hrvatskoj. Sljedećih je dana pred izbjegličkim valom pao bilo kakav nadzor hrvatske istočne granice. I samo zahvaljujući tome što je kancelarka Merkel ostavila njemačka vrata otvorena Hrvatska lani nije postala ‘hot spot’ ili veliki izbjeglički kamp. Upravo zbog novih napetosti između Turske i Njemačke, koje će, izgledno je, završiti novim izbjegličkim valom, Hrvatska će se ove jeseni suočiti s ozbiljnim sigurnosnim izazovom. Ovog puta stajalište EU bit će da Schengen treba čuvati. Na istočnim granicama Hrvatska ima Srbiju koja je nastoji destabilizirati kako bi dobila alibi za proces odcepjivanja Republike Srpske. Uz rusku potporu. U mekom istočnom trbuhu Hrvatska ima i Federaciju BiH, s dominantnim Erdoğanovim utjecajem, kojemu možda ne bi bilo mrsko neki izbjeglički odvojak skrenuti prema BiH i napraviti kaos u Dalmaciji.

Hrvatska ima tehničku vladu čiji predsjednik (usa sve svoje pokazane vještine u gospodarstvu), izgledno, ne razumije materiju vanjske i sigurnosne politike. Ima ambicioznog ministra unutarnjih poslova, trenutačno u vlastitoj kampanji, koji se prema sigurnosnim ugrozama odnosi u maniri natkonobara u starijemu provincijskom hotelu, izvan šihte. Sve on to zna. Jer su mu pričali. Ima predsjednicu koja se nekim potezima udaljava od svojeg ustavnog položaja. Nema vladu. Pitanje je kad će je imati i kakva će biti. Nekako se ne osjećam bezbrižno kad nam je u takvim okolnostima sigurnosna politika – u dalekozoru.