T R O Š K O V I O D L A G A N J A S M E Ć A

Most uvjetuje suradnju sa SDP-om ili HDZ-om saborskim prihvaćanjem Dobrovićeva plana. No riječ je o poluproizvodu iz kojeg nije jasno koliki će biti stvarni troškovi. Rasprava je postala isključiva, bez prave analize kojom bi se pronašlo najbolji model.

Dobrovićev nedorečeni plan Tu će problematiku sljedeća vlada i novi ministar zaštite okoliša, tko god bio, morati uvrstiti među svoje prioritete, vodivši se i najsvežijim porukama iz EK-a: ‘Kada se sredstvima EU budu financirali projekti povezani s otpadom, prednost će imati projekti na vrhu hijerarhije otpada, a ne suboptimalne mogućnosti kao što su postrojenja za mehaničko-biološku obradu i spalnice koji bi ostali u pogonu sljedećih 20 do 30 godina.’ A takav koncept ipak više naginje Dobrovićevom planu.

Za njega kažu da je imao dobre namjere, ali da se ‘prenasilno’ zaletio s uvođenjem polufinaliziranog PGO-a, kojim se predlaže sustav gospodarenja otpadom znatno različit od Zmajlovićevog i koji integrira elemente kružne ekonomije (iako je ona zasad samo prijedlog). HDZ ga nije podržao, a kao jedan od razloga naveden je izostanak procjene financijskog i ekonomskog učinka. No najveća frka digla se oko CGO-a. U novom Planu središnje mjesto ne zauzima 13 velikih regionalnih CGO-a planiranih s mehaničko-biološkim postrojenjem, u kojima bi se otpad prikupljen u županijama obrađivao i prodavao kao otpad za gorivo (koji upotrebljavaju, recimo, cementare), nego 70-ak sortirnica i kompostana koje bi otpad razvrstavale i slale na recikliranje. Dobrović je odlučio smanjiti planirani kapacitet radi postizanja, kako je pojašnjeno u novom PGO-u, ciljeva recikliranja komunalnog otpada te predložio prilagodbu na način da ukupni kapacitet za obradu miješanoga komunalnog otpada svih CGO-a čini najviše 25 posto količine miješanoga komunalnog otpada koji nastaje. Takve prilagodbe i redizajn tražu godinama, što su brojni ocijenili lošim potezom. Iz toga je izuzeo Kaštijun, Marišćinu, Biljane Donje i Bikarac, kojima je kapacitet određen prije donošenja novog Plana.

U Holcimu komentiraju da nije dobar ni stari ni novi koncept politike gospodarenja otpadom jer nije sve dio-nike skupio za isti stol te i oni napominju da nedostaju prave analize. Njihova tvornica cementa, navode, ima kapacitet od 10.000 tona, uz potencijalnu dodatnu investiciju od 10 milijuna eura mogli bi povećati kapacitet do 30.000 tona gorivog otpada na godinu, a ako se sagrade svi planirani centri za gospodarenje otpadom predviđen je kapacitet od 200.000 tona gorivog otpada na godinu.

– Trebamo se usmjeriti na inicijative sprječavanja nastanka otpada, a plan gospodarenja otpadom treba, kao što je započeto, što je više moguće izdvojiti i reciklirati korisne sirovine. Istovremeno treba izračunati koliki je preostali gorivi otpad koji nije moguće reciklirati. Tek će se tada znati potrebni kapaciteti za oporabu gorivog otpada – poručuju iz Holcima.

Predlažu da svi koji sudjeluju u procesu pogledaju kako se to radi u razvijenim europskim zemljama, kao što je Austrija, koja upotrebljava 90 do 100 posto energije iz otpada, da bismo proizvodili čim manje otpada, čim više reciklirali i na kraju na najprihvatljiviji način zbrinjavali ostatak koji nije moguće ni reciklirati ni izbjeći. Iako oba koncepta planiraju odvojeno prikupljanje i obradu otpada prije odlaganja, prema riječima konzultanta i poznavatelja materije Marijana Galovića infrastrukturna razlika ta dva plana je u decentralizaciji postrojenja za sortiranje otpada i manjih kompostana za kompostiranje odvojeno prikupljenog otpada, što je u starom planu bilo zanemareno.

– Ekonomika gospodarenja otpadom prilično je jednostavna: što se više otpada odvoji to je manji trošak nje-gove obrade za građane. Zbog toga je bitno ne predimenzionirati postrojenja za obradu – smatra Galović.

HDZ i SDP navijaju za svoje župane Županijama je, kako tvrde pojedinci, u interesu da u CGO ide što više smeća, kako ne bi bankrotirali jer što se više smeća šalje u centre, to se više njima plaća. Da Dobrović nije išao na tako veliko smanjenje kapaciteta, kažu, možda ovakvog negodovanja ne bi bilo.

Iz Ministarstva zaštite okoliša može se čuti da su promjene proizašle iz primjedbi EK-a na stari Plan: prekapacitiranost centara za gospodarenje otpadom, naopako se razvijao sustav gospodarenja otpadom, loš sustav sprječavanja nastanka otpada, generalna neambicioznost itd. No EK nije poštudio ni Dobrovićev plan: nema detaljniju analizu statusa trenutačnog sustava gospodarenje otpadom, ne daje na uvid ni obrazac prema kojem bi se dogodila tranzicija u novi sustav, nejasne su baze za određene brojke itd. Protiv njega je i SDP, što neki pridaju u prilog tezi da najveće stranke pogoduju županima koji žele graditi prekapacitirane centre, a na noge su se digla i razne interesne udruge, poput HGK i HUP-a, Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO) s vrlo sličnim prigovorima onima iz EK-a.

– Plan ministra Dobrovića govori samo o primarnoj

Troškovi odlaganja smeća

Era besplatnog zatrpavanja smeća na deponijima završila je. Cijene usluga gospodarenja otpadom svakako će porasti, pitanje je samo koliko.

Logika je sljedeća: centri za gospodarenje otpadom (CGO) potrebni su, no cilj je što manje smeća obrađivati u njima jer što se više smeća odvoji i razvrstava na mjestu nastanka, to se manje odvozi u CGO-e i plaća se manja cijena komunalnih usluga. Obrada je skupa te se u prosjeku kreće od 500 do 800 kuna po toni otpada pa i više. Primjerice, u jednom istarskom gradu, u stanu od 70 četvornih metara, tročlana obitelj plaća godišnji račun za komunalnu uslugu u iznosu od 420,90 kuna s PDV-om. To je, dakle, bez troškova obrade otpada u CGO-u. Cijena u slučaju CGO-a Kaštijun još je nepoznata, ali prema jednom od mogućih izračuna trebala bi iznositi oko 100 eura po toni plus PDV. Pod pretpostavkom da jedno kućanstvo proizvodi oko 900 kg na godinu, cijena Kaštijuna bi iznosila 90 eura na godinu plus PDV. Prestankom deponiranja smanjit će se troškovi depo-niranja, što u konkretnom slučaju iznosi oko devet eura ili 70,58 kuna po toni. U najboljem slučaju, razlika u cijeni kretat će se u poskupljenju od tri do pet puta u odnosu na trenutačnu, ne bude li prethodnog smanjenja odvajanjem otpada ili mjerama u Centru. Drugim riječima, cijena bi skočila na 1100 kuna na godinu za jednu tročlanu obitelj.

S druge strane, Krk je uspostavio sustav najbliže ideji o gospodarenju otpadom ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića. I odvojeni sustav prikupljanja otpada nosi dodatni trošak od 250 kuna po toni, ali kada ne bi imao odvojeno prikupljanje otpada, morao bi ukupan otpad odvoziti u CGO (u slučaju Krka u Marišćinu). To bi diglo cijenu na 500 kuna po toni plus PDV, koliko će Marišćina prema trenutačnoj informaciji naplaćivati cijenu usluge. Krk na godinu prikupi oko 20.000 tona otpada, od čega 50 posto odlaže, 50 posto odvaja. Kad bi 10.000 tona komunalnog otpada počeo odvoziti u Marišćinu, godišnji trošak iznosio bi pet milijuna kuna, što bi za korisnike značilo povećanje od 30 posto. To konkretno znači da bi prosječna obitelj na Krku koja sada plaća oko 40 kuna na mjesec, plaćala 50-ak kuna na mjesec, odnosno oko 600 kuna na godinu.

Bruxelles mijenja smjer – U planu nijdje ne piše koliko to stoji. Plan ministra Zmajlovića je imao sve suglasnosti i trebao je biti samo izglasan u Vladi. Taj plan je još uvijek u Ministarstvu i tko god dođe na vlast problem može riješiti za par minuta, na jednoj sjednici Vlade – smatra Anić Vučinić te dodaje da je Zmajlovićev plan imao isti smjer kretanja započet prije 10 godina kada smo s EU u pretpristupnim pregovorima dogovorili gradnju CGO-a i da je EU prema tome što smo dogovorili sastavio Operativni program s definiranim projektima i za svaki projekt osigurao nam sredstva do 2020. No EK pomalo mijenja smjer te napominje da za tekući program financiranja (2014. – 2020.) moraju biti ispunjeni ex ante uvjeti da bi se osiguralo da nove investicije u sektor otpada budu u skladu s planovima upravljanja otpadom koje su države članice osmislile da bi ispunile svoje ciljeve u recikliranju:

– To znači da će se odlagališta otpada financirati samo u iznimnim slučajevima, npr. uglavnom za opasni otpad koji se ne može ponovno iskoristiti, te da će financiranje novih prostora za spaljivanje ili mehaničko-biološko tretiranje preostalog otpada biti odobreno samo u ograničenim i dobro opravdanim slučajevima u kojima ne postoji rizik od viška kapaciteta i u kojima se u potpunosti poštuju ciljevi hijerarhije otpada – poručuju iz EK-a.

Škrlec za reviziju S obzirom na to da kasnimo u svim pogledima, EU-parlamentarac Davor Škrlec smatra da imamo priliku usmjeriti sredstva prema projektima koji predlažu modernija rješenja. Misli da nova vlada treba čim prije donijeti revidiranu verziju postojećeg prijedloga PGO-a 2016. – 2022. jer bi usvajanjem PGO-a 2015. – 2021. i dalje velika većina otpada završavala na odlagalištima i jer je u suprotnosti s novim prijedlogu direktive za kružnu ekonomiju te cijelim novim smjerom EU.

– Novi Plan uzima u obzir principe kružne ekonomije, ali bez analize stanja u lokalnim jedinicama nećemo primijeniti najbolja rješenja u sortiranju i recikliranju te time postići najbolje rezultate u stopama recikliranja i ponovne upotrebe sirovina – napominje Škrlec. Dakle, promjene u Planu gospodarenja otpadom morat će se dogoditi. I za to ovaj put imamo samo četiri mjeseca. Tko god nakon rujanskih izbora sjedne u ministarsku fotelu, čeka ga itekako vruć krumpir. Doći će novi interes i nove računice jer, kada je o otpadu riječ, svatko ima svoju. Često su pristrani i često se manipulira. Pa čak i EK ulazi u tu kategoriju.