TROŠKOVI Pravilna raspodjela donosi od tri do pet posto više dobiti

Poslovanje tvrtki prije je bilo usmjeren na nadzor nad izravnim troškovima rada i materijala jer su bili najveći dio troškovne baze. Danas su zbog povećavanja udjela različitih usluga u ukupnoj vrijednosti proizvoda opseg i veličina režijskih ili općih troškova, koji, među ostalim, mogu uključivati marketing, istraživanje i razvoj, nabavu, deprecijaciju, jako porasli.

Ako ste ikada kao student ili poslije u životu bili sustanar s koleg(ic)om, kako ste dijelili sljedeće troškove: najamninu, struju, telefon, internet, HRT-ovu pristojbu…? Je li vam metoda kojom ste raspodijelili troškove bila važna? Ako ste imali dovoljno novca i ovisno o međusobnom odnosu i dogovoru, možda i nije. Međutim, u biznisu, kao što znate, svaka je kuna važna. Stoga je identifikacija generatora potrošnje, a zatim i transparentno razvrstavanje identificiranih troškova, ključni alat za razumijevanje troškova i profitabilnosti proizvoda/usluga ili poslovnih aktivnosti te upravljanje njima.

Možemo zamisliti vrlo jednostavan primjer u kojem pojedinac kupi poslovnu zgradu i iznajmljuje ju stanarima. Vlasnik poslovne zgrade mora platiti zajedničke režijske troškove održavanja kao što su rasvjeta, grijanje zajedničkih prostorija (predvorja, hodnika…), popravci krova, deratizacije. Budući da svi u poslovnoj zgradi imaju korist od tih rashoda, vlasnik raspoređuje troškove na sve stanare prema određenom ključu – najčešće prema kvadraturi prostora koju unajmljuje svaki stanar. Jednako tako možemo zamisliti proizvodnu tvrtku kao vlasnicu zgrade u kojoj svaki stanar predstavlja proizvod (ili odjel) te tvrtke. Zajednički troškovi troškovi su pogona (struja, voda), računovodstvo, kadrovska služba/HR, održavanje itd. i ti troškovi moraju biti raspodijeljeni na proizvode.

Jedinstveni koncept S obzirom na to da odjeli i proizvodi vežu na sebe zajedničke troškove prema različitim stopama ili u različitim iznosima, tada način na koji su troškovi raspodijeljeni jako utječe na tvrtkinu dobit i na ponašanje (proizvodnih/organizacijskih) menadžera. Stoga je zadaća raspoređivanja troškova osigurati pravednu i transparentnu raspodjelu svih (direktnih i indirektnih) troškova na krajnje proizvode, klijente i/ili odjele na temelju uzročnosti i jedinstvenog koncepta. Tako se stvara učinkovit sustav raspodjele troškova koji precizno prati zajedničke troškove proizvodnje po proizvodima (ili kupcima ili odjelima) kao krajnjim troškovnim objektima koji konzumiraju te troškove, a tako se također omogućuje upravi donošenje kvalitetnih poslovnih odluka i veća profitabilnost poduzeća.

Koliko veća, s pravom se pitaju poduzetnici. Prema projektima koje je Deloitte proveo u našoj regiji, možemo govoriti o od tri do pet posto dodatnog učinka na dobit; radeći za globalne lidere, zbog njihove kompleksnosti možemo reći da je taj učinak malo manji, dva-tri posto.

Ukupni troškovi povezani s izradom proizvoda ili pružanjem usluga nisu samo izravni troškovi, kao što su materijal i rad, nego uključuju i neizravne troškove.

Što je model alokacije troškova Naime, jasno je da odjeli podrške poslovanju također pridonose stvaranju proizvoda ili usluga. Stoga se tek kad su u obzir uzeti svi navedeni opći, indirektni troškovi, a koji su pritom odgovarajuće raspodijeljeni na krajnje troškovne objekte, može stvoriti prava slika o trošku proizvoda ili usluga. Bez dostupnosti točnih i ažurnih troškovnih podataka uprave društva ne mogu kvalitetno strateško odlučivati.