Bezalkoholna proslava

Možda on neće biti predsjednik vlade svih hrvatskih građana i građanki, što je prigodno zaboravio istaknuti u izbornoj noći, ali bit će premijer u budućoj vladi. Ma s kim je na kraju slagao. A kako stvari zasad stoje, Vladu bismo mogli imati i prije ustavnog roka jer pregovori između HDZ-a i Mosta zasad idu (ne)očekivano dobro. HDZ načelno prihvaća sve Mostove uvjete, ali vrag je u detaljima. Kojim? Foteljama, a ne reformama. Prirodno je bilo očekivati da će HDZ najprije sjesti za stol s Mostom. Nije se o tome pretjerano raspravljalo, pa se tako možda čini da gledamo reprizu iz studenoga prošle godine. No stvari su se otada promijenile. Za sve osim za Most.

HDZ nije u istom položaju kao prije osam mjeseci. Ne samo da se riješio aferama načetoga bivšeg predsjednika Tomislava Karamarka nego i svojih desnih satelita, bez kojih je na ovim izborima ostvario rezultat kakvom se rijetko tko prije samo tri mjeseca usudio nadati. Plenković je stranci donio dašak civiliziranosti i uljuđenosti, ali i neka nova pravila. HDZ je sada, poput svoga novog predsjednika kojem se ne može zanijekati šarm, ali ni ambicija, uljuđena europska stranka. Stranka koja želi pripadati europskim pučanima, a ne četi razularenih pojedinaca koji su petsto dana prosvjedovali pred ministarstvom svoga bivšeg ratnog druga i vojnog zarobljenika i koji na svoj narod žele baciti plinske boce. HDZ čak u svojim redovima ne želi ni one koji se u ozračju izborne pobjede bacaju po podu i lijepe si na čelo članske iskaznice. Koliko se taj HDZ promijenio ili nas želi uvjeriti da se promijenio, pokazalo se i u izbornoj noći, kad su se u stranci rezultati dočekivali drugačije nego prije. Smireno, dostojanstveno i bez euforije, ponavljali su i sebi i drugima mantru u HDZ-u, valjda da se podsjeće na naredbe vrha da je to dojam koji treba prenijeti ne samo članovima nego domaćoj i stranoj javnosti. A da ništa nije smjelo poremetiti tu sliku, vrh stranke, odnosno sâm Plenković, zabranio je čak i točenje alkohola, što su mnogi teško primili. Nakon mnogo vremena HDZ-ovim stožerom nije se orila ni Thompsonova budnica ‘Lijepa li si’. Dok je dolazio za govornicu, HDZ-ova novog predsjednika pratila je pjesma iz filma ‘Rocky’ ‘Eye of the Tiger’. Možda kao poruka svim budućim suradnicima i/ili koaličkim partnerima, a možda i protivnicima, da ih tigar drži na oku te da će im, ako se osokole, uputiti kakav opasni direkt, poludirekt, krošće ili aperkat.

Najprije je iz igre ispaž SDP-ov Zoran Milanović, i to nokautom. Njegovim rezultatima u izbornoj noći nije pomogla ni graševina G-točka Josipa Galića iz Požege, inače dugogodišnjega člana HDZ-a. Ni ‘cattering’ iz restorana Rougamarin u kojem je slavodobitno na prošlim parlamentarnim izborima rezultate čekao Most. Ni bijeli baloni ni hrvatske zastavice. Jedino se u čudu mahalo glavama gdje su ti mandati koje je trebala osigurati retorika o ‘majci vojnom lekaru’, ‘fućka mi se za ‘za dom spremni’ i slične verbalne dijareje SDP-ova šefa. Stranka je potonula i bez spuštanja niz tobogan Muzeja suvremene umjetnosti u kojem su se čekali rezultati. I dok se hrvatskoj javnosti i biračima dojmovi nisu ni slegnuli, Milanović je na jedan dan ukrao šou pobjednicima. Njegova objava da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a na unutarstranačkim izborima koji se, prema statutu stranke, održavaju najkasnije 150 dana nakon parlamentarnih, dodatno je zakomplicirala položaj Mostu koji više nema dva tabora da ih malo drži na toplome pa malo na hladnome. Milanović je i u svom nokautu zadao Boži Petrovu poludirektni udarac otklonivši mogućnost ne samo velike koalicije nego i bilo kakve koalicije s ambicijama za sastavljanje Vlade s Mostom. Petrovu je tako ostao samo Plenković, za kojega se u HDZ-ovih krugovima tvrdi da neće biti lak orah u pregovorima.

U Mostu se izborna noć čekala isprva prilično suzdržano, no kako im je potpora rasla, rasli su i promili alkohola u krvi, pa se posrtao, rušilo zastave, tanjure, čaše… Na kraju te sparne večeri, kad je postalo jasno da je Most treća najjača stranka, Božo Petrov jasno je poručio da svoje mandate neće dati ‘za siću’. Most, rekao je, ima sedam uvjeta, odnosno jamstava, za sastavljanje Vlade i svojim budućim partnerima daje pet dana da ih prihvate ili odbiju jer, rekao je pomalo blefirajući, Most može i u oporbu. Ni prorok prije godinu dana ne bi laka srca najavio da će ova godina biti kobna za čak dva predsjednika dviju hrvatskih najvećih stranaka. Najprije je pod pritiskom mnogih afera otišao Karamarko, rušeći pritom sve pred sobom, pa i Vladu, a sada je odlazak najavio i posljednji zločesti dečko hrvatske politike Milanović. Bez afera, ali i samo s jednom izbornom pobjedom u posljednjih devet godina, i to onom protiv Jadranke Kosor koja, kako odapinje strelicu predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ‘nikad u politici nije dobila nijedne izbore’. Svalili svu tu ‘odgovornost’ na Božu Petrova ili ne, njemu je to itekako učvrstilo mesijansku sliku o samome sebi, o Mostovoj mističnoj snazi, o metafizičkoj ulozi toga trećeg puta. Izborni rezultati samo su mu učvrstili fantaziju s kojom i ulazi u pregovore o novoj vladi. Zato i jest na dan početka pregovora, samo nekoliko sati uoči prvog sastanka, iz Mosta i pušten spin da je HDZ pristao na sve Mostove uvjete te da se počinje sastavljati Vlada.

Loša je vijest za Plenkovića da Petrov više nije amater u ovoj igri. Nakon prošlogodišnjih pregovora o sastavljanju Vlade s Karamarkom, pa i Milanovićem, ima nekakvo iskustvo ili, da se opet poslužimo boksačkim terminima – preskočio je nekoliko kategorija. Osokoljen, odmah je HDZ-u zadao još jedan udarac zatraživši, navodno, uz jamstva, funkciju potpredsjednika Vlade za sebe, funkciju predsjednika Sabora za Robertu Podolnjaku, a govori se i o barem četiri, pet ministarstava.

Jamstva su tako odmah pala u drugi plan. Ponajprije ono o ZERP-u za koji je, znaju to u Mostu, mjerodavan EU u sklopu zajedničke ribarstvene politike, a utječe i na razgraničenje na moru. Njegovo prihvaćanje zahtijeva detaljnu stručnu, ne samo vanjskopolitičku nego i međunarodnu pravnu analizu, što bi se reklo da je taj uvjet gotovo neprovediv. Barem u roku od 30 dana, koliko je dao Most. Ispada da je ZERP samo dobra taktika za cjenkanje. Jasno je i Mostu da HDZ to neće i ne može prihvatiti, pitanje je samo što će zatražiti kao ustupak. U izbornoj su noći visokorangirani mostovci dali naslutiti da je i njima cilj stabilna vlada koja bi potrajala do kraja mandata, ali čulo se isto tako da će inzistirati i na nekim ‘ustupcima’ koje ne navode javno – naprimjer ustavne promjene prema kojima bi bilo lakše organizirati referendum i čiji bi ishod obvezivao. A na referendumu bi se, kažu u Mostu, uglavnom rješavala svjetonazorska pitanja. Pa tako ispada da su jamstva ili Mostovi uvjeti iz izborne noći bili samo.

Ne upale li pregovori s Mostom, HDZ se uvijek može obratiti drugim prirodnim ili manje prirodnim partnerima. Primjerice HNS-u, s čijim je predsjednikom Ivanom Vrdoljakom navodno HDZ-ov nepoznat netko već bio u kontaktu. Navodno i s Borisom Miletićem iz IDS-a. Ne treba mu ni Krešo Beljak iz HSS-a, trebaju mu njegovi zastupnici, a on je u srijedu već počeo čistku u svojim redovima. I Milan Bandić već mu je dao na raspolaganje svoja dva mandata. Manjinci će se dogovoriti i vjerojatno ga poduprijeti. Plenkovića čak ne mora zabrinjavati ni hoće li zbog toga koketiranja imati problema sa svojim biračima jer su oni ionako lobotomirani od preispitivanja odluka vodstva stranke, pa on sigurno ima slobodne ruke.

Bilo kako bilo, Hrvatska više nema vremena. Vladu treba formirati što prije i preuzeti odgovornost. Inače bismo mogli žaliti zbog još jedne propuštene prilike, nad još jednim neuspjelim eksperimentom. A to više nikomu ne treba.