Domaće ikone kružnoga gospodarstva

ReUse shop posebna je trgovina i sve samo ne običan ‘second hand shop’. Prvi outlet-dućan i sortirnica nedavno je niknuo na zagrebačkom Žitnjaku, a otvorila ga je socijalna zadruga Humana nova. Ne nude odjeću i obuću iz uvoza, već je skupljaju u lokalnoj zajednici, sortiraju, recikliraju i prodaju po vrlo povoljnim cijenama – kilogram robe može se kupiti i za 20 kuna. U njemu rade osobe s invalidnošću, beskućnici, stariji od 50 godina koji ne mogu pronaći posao ili oni koji ga ne mogu naći zbog bolesti. U toj su se trgovini spojile ekološka osviještenost i društvena odgovornost – uklopili su održivi razvoj u poslovanje, a k tome rade prema načelu kružnoga gospodarstva.

Sprečavanje nastanka otpada i njegova ponovna uporaba prioriteti su u gospodarenju otpadom i dio kružnoga gospodarstva, sve popularnijeg termina koji je stigao iz Europske komisije. Ona bi voljela da Europa prijede s neodrživog modela ‘uzmi – konzumiraj – bací’, u kojem proizvod dostiže kraj svoga životnog ciklusa, na održivi, kružni model ‘uzmi – recikliraj – ponovno upotrijebi’. Kao što to radi socijalna zadruga Humana nova Čakovec. Skuplja, sortira i prodaje rabljeni tekstil, odjeću i obuću, redizajnira odjeću, šiva reciklirane tekstilne i druge uporabne proizvode te organizira radionice recikliranja tekstila, krojenja i šivanja. Takvim pristupom izravno su utjecali na smanjenje potrošnje resursa u proizvodnji sirovina za proizvodnju tekstila. Otok Krk također je dobar primjer sustava koji se temelji na konceptu kružnoga gospodarstva, a održivi razvoj i mnoge su tvrtke uključile u svoje poslovanje. Primjerice Gumiimpex koji više od 90 posto izvozi. Proizvode više od 3500 različitih vrsta gumenih proizvoda, a s okolišnog aspekta posebno je važna reciklaža otpadnih guma iz kojih se uspješno izdvaja do 75 posto gumenoga granulata, 25 posto čelika i pet posto otpadnog teksta.

Sprečavanje nastanka otpada i njegova ponovna uporaba prioriteti su u gospodarenju otpadom i dio kružnoga gospodarstva koj promiče Europska unija. Čuvanje okoliša nije jedina prednost primjene toga održivog modela.

Vetropack Straža jedan je od rijetkih proizvođača koji sve svoje gotove proizvode na kraju njihova vijeka može preuzeti, preraditi i ponovno iskoristiti za proizvodnju nove staklene ambalaže. Staklo se, naime, može reciklirati neograničeno, čime se štede sirovine i energija. Preuzimaju sve količine otpadnog stakla u Hrvatskoj i još ga uvoze. Prošle su godine preuzeli 88,1 tisuću tona starog stakla, od čega 39,8 tisuća iz Hrvatske, a 48,2 tisuće tona iz uvoza. Stoga postojećom situacijom ne mogu biti zadovoljni jer je starog stakla u Hrvatskoj u posljednjih 10-ak godina prikupljeno oko 50 posto. To znači da oko 40.000 tona stakla završi na komunalnim deponijima ili divljim odlagalištima u prirodi. U Vetropack Straži kažu da bi se svakim povećanjem prikupljenih količina starog stakla povećala zauzetost kapaciteta njihova pogona za reciklažu, a povećanjem udjela staklenog krša u smjesi štedjele bi se primarne sirovine, smanjila bi se potrošnja energije i, vrlo važno, smanjile bi se emisije štetnih plinova. U ekonomskom smislu, napominju, postali bi konkurentniji. Naime, proizvodnja stakla iz onog recikliranog jeftinija je u odnosu na proizvodnju iz prirodnih sirovina i dugoročno bi pozitivno utjecala na njihovo poslovanje.

Lijepi su primjeri kružnih principa u Regeneraciji Zabok ili Holcimu. Regeneracija Zabok također je veliki izvoznik i tržišni lider u EU u proizvodnji materijala za izolaciju i zaštitu podnih obloga koji se rabe u građevinarstvu za povećanje energetske učinkovitosti, a dobivaju se od otpadnog tekstila. Uz sektor građevinarstva, njihov se reciklirani tekstil upotrebljava i u automobilskoj industriji, industriji namještaja, poljoprivredi, higijeni. Oni su 2012. pokrenuli projekt recikliranja ‘EKO-EKO’ (Ekonomija i Ekologija) koji govori o potrebi i važnosti prikupljanja tekstilnog otpada u Hrvatskoj, gospodarenju tekstilnim materijalima i tehnologiji recikliranja tekstilnih materijala. U toj godini prikupili su, ističu u Regeneraciji, 800 tona tekstilnog otpada, godinu poslije te su se količine popele na 1,5 tisuća tona, 2014. na 2,5 tisuća tona, a 2015. na 3,5 tisuća tona. U međuvremenu taj je projekt prerastao u svojevrsni cilj koji zovu 20–20–20, a znači da do 2020. planiraju skupljati 20 tisuća tona otpadnog tekstila godišnje.

Dodatne prednosti Holcim pak primjenjuje načelo kružnog gospodarstva s TE Plomin. Nusproizvodi iz termoelektrane, lebdeći pepeo i gips, upotrebljavaju se u Holcimovoj tvornici cementa kao mineralni dodaci u proizvodnji. Pritom, napominju u Holcimu, oba proizvoda utječu na karakteristike cementa koji proizvode i predviđeni su za uporabu u proizvodnji cementa prema normi EU. Gips služi za produljenje stanja obradivosti, a lebdeći pepeo poboljšava svojstva betona na nekoliko načina – od bolje obradivosti svježeg betona do povećanja njegove trajnosti u agresivnim uvjetima. Na taj su način, ističu u Holcimu, dosad spriječili odlaganje više od milijun tona tih materijala! Osim što se ti nusproizvodi ne deponiraju, već dalje iskorištavaju u krugu proizvodnje, dodatna je prednost i to što je njihovom uporabom moguće znatno smanjiti emisije CO2 i potrošnju prirodnih resursa.

Čuvanje okoliša nije jedina dodatna prednost. One su i u uštedama, zelenim radnim mjestima, većoj konkurentnosti i skrivanju se u mnogim djelatnostima. No da bi se ostvarile i koncept kružnog gospodarstva mogao uvesti u poslovanje, potrebna je promjena mentaliteta i procesa vođenja poslovanja. Nije jednostavno, ni lako ni jeftino i sigurno ne dolazi preko noći. No potencijal sva kako postoji, i to u mnogim tvrtkama koje često nisu ni svjesne toga. Samo ga treba aktivirati.