-
Prije našeg razgovora bili ste u Splitskoj banci. Kako vas inače dočekuju bankari? – Mogu reći da imamo dobre odnose s bankarima. Ovo je bilo povezano s projektom West Gatea u Splitu. Gradimo dva nebodera, od 12 i 27 katova, što će biti najviša zgrada u Hrvatskoj. Idući tjedan planiramo završiti tehnički pregled i dobiti uporabnu dozvolu za nižu zgradu i onda počinju radovi na drugom neboderu. Na njemu smo došli do nulte razine, ispod je šest etaža i tek još treba sagraditi 27 katova. To je bio razlog sastanka sa Splitskom bankom.
-
Koliko su visoki? – Niži je 51 metar, a viši 105 metara.
-
Ima li to veze sa zagrebačkim West Gateom, šoping-centrom pokraj Zagreba? – Ne, to su dva različita investitora, a u manjem neboderu bit će upravna tijela Splitske banke. U drugom će vjerojatno biti hotel Sheraton. Investitor je Josip Komar, poduzetnik iz Splita, a investicija je vrijedna 500 milijuna kuna. Posao smo dobili prije više od godinu dana i trebao bi biti završen za manje od godinu dana.
-
Dobivate i druge poslove. Kakvo je, inače, stanje na građevinskom tržištu i kako Tehnika gradi svoj položaj na njemu? – Pad građevinske aktivnosti bio je snažan i dugotrajan, još od 2009., a čini mi se da je prije tri godine bila najlošija godina za nas građevinarne. Prema pokazateljima u prvih šest ovogodišnjih mjeseci, pad je usporen, čak zaustavljen. Prema broju izdanih građevinskih dozvola primjetan je i trend rasta, što bi trebalo značiti da se građevinarstvo ipak polako budi. Paradoksalno, ali buđenje tržišta moglo bi nam stvoriti dodatne probleme.
-
Kako to mislite? – Dosad nam je nedostajalo posla, a danas, u novoj situaciji, dogodit će nam se da nemamo dovoljno radnika da bismo pokrili sve poslove. Nakon ulaska u EU i otvaranja granica mnogo je kvalificirane radne snage otišlo raditi u inozemstvo. Nije to samo naš problem, imaju ga i druge građevinske tvrtke.
-
Koji vam kadrovi nedostaju? – Tesari, armirači, keramičari, monteri suhe gradnje…
-
Ima li pomaka u tome da država omogući uvoz strane radne snage? – Bilo je malog pomaka. Od pet tisuća dozvola koje su poduzetnici u Hrvatskoj tražili država je odobrila samo petsto. Nije prepoznala problem jer smo dobili dozvolu za 20 keramičara, 20 montera suhe gradnje itd., ali pritom sam primijetio da su na tom popisu balerine, 20 pastira…
-
Jesu li zbog takve Vladine politike tvrtke prisiljene zapošljavati i radnike na crno? – Jesu. Nama kao velikom sustavu to nije moguće, ali neke manje tvrtke upuste se i u to.
-
Vlast kao da ne osluškuje problem na terenu. – Počelo se razgovarati, došlo se do toga da tržište rada i obrazovni sustav nisu usklađeni, ali griješili smo i mi poslodavci jer smo trebali više surađivati sa strukovnim školama. Imali smo dugogodišnju suradnju, stipendiste, …
-
Imali smo svojedobno informaciju da bi Agrokor želio preuzeti Tehniku. Koliko je to točno? – To nije točno.
-
Agrokor je preuzeo Projektnogradnju. Budući da je Tehnika mnogo poslova dobivala od Agrokora, koliko ste izgubili njegovim preuzimanjem te tvrtke? – Izgubili smo dio kolača, no Agrokor ide u velike investicije pa će ipak biti posla i za druge građevinske tvrtke, to ne smatra problemom. Štoviše, s kolegama odlično surađujemo.
-
Lani je na Glavnoj skupštini bivši glavni direktor Tehnike Filip Filipčec rekao da će Tehnika morati prodati dio svoje imovine i ostvariti izvanredne prihode kako bi osigurala likvidnost. Je li se to napravilo? – Ne, ali sad planiramo prodati dio nekretnina da bismo poboljšali likvidnost. Imamo ih mnogo, primjerice u Škorpikovoj, Kovinskoj i Radničkoj ulici; to su parcele od kojih svaka ima 30 tisuća četvornih metara. Moja je ideja da mehanizaciju iz Radničke preselimo u Škorpikovu, ondje napravimo kvalitetan pogon, a onda Radničku ili prodamo ili napravimo projekt s novom vrijednošću. Ondje je dopuštena gradnja i mogu se napraviti stanovi s poslovnim prostorima.
-
Ima li potencijalnih kupaca zemljišta? – Ima, razgovarali smo, ali nismo se dogovorili o cijeni, zato sad i važemo. Skloniji sam tomu da to zadržimo i sami krenemo u neki projekt.
-
Da, ali ovako ćete odmah dobiti novac. – Vjerujem da bi nas u takvom kvalitetnom projektu pratile banke, novac ne bi bio problem.
-
Je li se popravio odnos sa sindikalima? – Razgovarao sam sa sindikalima i nekim radnicima, a planiram obići i gradilišta. Nisam primijetio da ima problema, ne znam odakle vam ta informacija?
-
Pa, postoji informacija… – Ipak mislim da smo davno shvatili da su ljudi najvažniji kapital za poslovni uspjeh i tomu ćemo se posvetiti. Plaće za 760 radnika, koliko ih ima s tvrtkama kćerima, nikad nisu kasnile.
-
Zar nema keramičara na burzi? – Najčešće su to keramičari samo na papiru i zapravo su nezapošljivi. Mi smo sami prekvalificirali 20 svojih radnika u knaufere, isto smo napravili s fasaderima.
-
Kako ćete rješavati problem nedostatka radnika kad se narudžbe povećaju? – U prošlosti smo se oslanjali na radnike iz BiH s tradicionalno dobrim iskustvom i bez jezične barijere. Sad je problem što smo u EU pa ćemo dio radnika morati tražiti iz regije, a dio s istočnih tržišta.
-
Zbog bojazni od nedostatka radnika vi kao da nagovještavate građevinski bum. – U Tehnici smo posljednjih godina imali više zapošlenih nego što je bilo potrebno. Tvrtkino je vodstvo bilo socijalno osjetljivo, ali to je neodrživo na dulji rok. Srećom, vjerujem u oporavak graditeljstva, barem prema naznakama koje šalju investitori i projektima koji se nude.
-
Neki građevinci ipak sumnjičavo vrte glavom i smatraju kako to baš i nije tako. Jedan mi često zna reći da u Zagrebu gotovo i nema kranova. – Doista ima naznaka velikih projekata i uvjeren sam da će nama građevinarima u Hrvatskoj biti problem izvršiti preuzete obaveze.
-
Koji su to projekti i gdje? – Najviše je ulaganja u turizam. Mi se bavimo visokovrijednim postignucima: gradimo škole, tvornice, hotele, neobdare, trgovačke centre. Dobiti ima, ali ne ostaje nama građevinarima. U građevinarstvu su uvjeti poslovanja iznimno zahtjevni, a ugovore nam pišu odvjetnički uredi koje angažira naručitelj. Praksa je pokazala da oni diktiraju sadržaj i određuju ugovorne uvjete.
-
Da, ali vi to ne morate prihvatiti. – Dok nije bilo posla, bilo je najvažnije zaposlit kapacitete jer gore od toga da imate loše ugovoren posao jest samo situacija da uopće nemate posla. I onda smo svi prihvaćali poslove pod svaku cijenu. Znate kako je, investitori su bili u poziciji reći: ‘Ako nećete vi, uzet će netko drugi.’
-
Očekujete li da će onda radovi malo posupjeti kad bude veća potražnja za građevinskim tvrtkama? – Sigurno će posupjeti. Posla bi moralo biti jer Hrvatska nije preizgrađena. Objekti koje imamo nisu u najboljem stanju, potrebne su razne vrste radova, no država svojim investicijama može ublažiti tržišnu situaciju. Stanje u građevinarstvu barometar je investicijske klime u zemlji. Država bi trebala investirati u infrastrukturu, energetiku i stanogradnju. To su u krizi napravile zapadnoeuropske zemlje, k tome su pomagale svojim građevincima smanjujući im PDV, smanjile su im kamate, tržište rada bilo je fleksibilnije, organizirale su čak i neke javne radove. Kad je o tome riječ, moram pohvaliti Grad Zagreb koji ide u tom smjeru; mi smo u ponedjeljak počeli graditi 480 od ukupno 600 stanova na Podbrežju, nešto slično Jelkovcu.
Filip Filipec odličan mi je savjetnik, ali sada ja odlučujem
U ožujku ste počeli graditi i u Švedskoj. O čemu je riječ i kako ste dospjeli u tu zemlju? – Preko našega počasnog konzula u Švedskoj Roberta Jukića. Poslali smo upit HGK-u kako se posluje u toj zemlji i ondje su nas povezali s tvrtkom Chambertech koja s njim surađuje. Gradimo školu pokraj Göteborga i upravo dogovaramo gradnju garaže za 500 mjesta na 10-ak tisuća četvornih metara. Dogovaramo još neke projekte, primjerice veliki šoping-centar.
Vjerujete li da ste s tim projektima otvorili skandinavsko tržište? – Svakako. Krenuli smo onamo u ožujku i ovaj ćemo mjesec morati osnovati tvrtku jer nakon šest mjeseci prisutnosti na tom tržištu drukčiji su porezi. Vjerujem da možemo uspjeti i vani. I u Alžiru već dulje gradimo vojnu bolnicu.
Zašto taj projekt u Alžiru kasni više od dvije godine? Ingra kao nositelj konzorcija nije ispunila svoje obveze? – Ondje smo imali nekih problema u provedbi, no investitor je sada zatražio čak dodatne radove. Konstrukcija je gotova, sad počinju obrtnički radovi i vjerujem da bi u listopadu sljedeće godine bolnica mogla biti gotova. To je posao od 55 milijuna eura.
Koliko ćete vi dobiti od toga s obzirom na to da je riječ o konzorciju? – Tehnika je zapravo preuzela projekt, radovi teku uobičajeno, a Ingra dobiva iznos za svoj dio posla.
Trebaju li se domaće građevinske tvrtke spojiti i nastupati zajedno? – Veliki projekti iziskuju svojevrsno udruživanje jer u vremenu globalizacije združivanje znanja, iskustva i referencija omogućava provedbu velikih projekata. Tako se lakše nosimo sa stranom konkurencijom, a možemo konkurirati i na stranim tržištima. Tehnika je sudjelovala i sudjeluje u nekim partnerstvima, to se pokazalo kao dobro rješenje.
Inače, upućuje se kritika da naše tvrtke premalo traže posao na stranim tržištima. Zašto? – Jedan je od razloga to što ih banke teško prate. Međutim, prvo, bilo im je dobro i ovdje, a drugo, teško se probiti na ta tržišta jer tamošnje tvrtke domaće banke prate s niskim kamatama, pa u tome gubimo na konkurentnosti.
Na kojim još projektima radite? – Posebno mi je drago što radimo dio za industriju kao što je Belupova tvornica u Koprivnici. Radimo i za županijsku Sladoranu te hrvatski Gardaland za Pirotehniku Mirnovec u Biogradu. Gradimo Kaufland u zagrebačkom naselju Središću, počeli smo projekt Eurodaus, to je poslovno-sportski centar na Radničkoj cesti u Zagrebu, a završili smo i trgovački centar u Puli. Moram se pohvaliti, i na tome gradim optimizam, da smo i sami krenuli u stanogradnju. Imamo projekt Z4, to su stanovi i poslovni prostori u Branimirovoj ulici u Zagrebu ukupne površine od 10 tisuća četvornih metara. Ondje imamo trostruko više predbilježbi za stanove nego što ih gradimo. Imamo i atraktivno zemljište u Koturaškoj ulici na 17,5 tisuća četvornih metara, pretpostavljamo da ćemo i ondje graditi poslovno-stambeni objekt.
Koliko u prosjeku stoji četvorni metar vašeg stana? – Naši su stanovi među najkvalitetnijima na tržištu i po gradnji i po urednosti papira. Cijena ovisi o lokaciji. Primjera radi, na Branimirovoj je cijena bila 2675 eura.
Kolika je vrijednost svih spomenutih projekata? – Vrijednost je projekata 920 milijuna kuna, ali u raznim su fazama. Od toga su gotovi projekti vrijedni 310 milijuna kuna, a za izvedbu je ostalo 610 milijuna kuna.
Je li to više projekata nego lani? – Da. Već smo sada zaposlili svoje kapacitete i nedostajat će nam radnika ako ugovorimo sve predviđene projekte. Stalno se oglašavamo u novinama da tražimo radnike s odgovarajućom naobrazbom i radnim iskustvom, ali teško ih nalazimo. Tu situacija baš nije sjajna.
Prema pokazateljima, ni situacija u tvrtki baš nije sjajna. Financijski analitičar rekao nam je da joj je potrebna dokapitalizacija jer teško podmiruje obveze. Primjerice, rekao je da joj treba više od milijardu kuna prihoda da bi normalno poslovala, a ovako ne pokriva ni kamate ni porez na dobit. U prvih šest ovogodišnjih mjeseci prihodi su pali, ostvaren je gubitak. Lani je dobit bila 500 tisuća kuna, a planirano je šest milijuna. Što je razlog tome? – Recesija je uzrok Tehnikine slabije bilance, a uz to imamo problem s malo starijim pogonima pa bismo se uskoro mogli suočiti i s nedostatkom stručnoga kadra. No lani smo završili kao peta građevinska tvrtka prema ukupnom prihodu i unatoč urušenom tržištu počeli smo opet dobivati velike projekte u Hrvatskoj. Sad je tvrtka drukčije posložena, ima nas malo manje, i uz ugovorene poslove poslovnu smo politiku okrenuli prema profitabilnim projektima. Riječ je o oživljavanju stanogradnje, izlasku na strana tržišta i developerskim pothvatima.
Kako ćete završiti ovu godinu? – Pretpostavljam da će dobit biti poput lanjske, a tek iduće godine vjerujem da će prihodi i dobit rasti za 20 posto. Izradio sam program kad sam pristao biti glavni direktor, što znači da bismo do 2021. trebali ostvariti 1,2 milijarde kuna prihoda s dobiti.
Bi li Tehnici dobro došla neka tvrtka da je dokapitalizira? Kako bi na to reagirali radnici s obzirom na to da je kod vas riječ o radničkom dioničarstvu? – Ako bi bilo za dobrobit tvrtke, svi bismo to prihvatili. Nakon ovako urušenog tržišta svakoj bi tvrtki dobro došla dokapitalizacija, pa i nama, no nije nam nužna.
Je li tvrtki potrebno restrukturiranje? – Dinamizirali smo i pomladili menadžment. Primjerice, osim mene imamo novog direktora financija Iliju Katića, novi je i tehnički direktor Davor Šifkorn… Moram pohvaliti bivšega glavnog direktora Filipca, sada prokurista. Prvorazredni je menadžer, vrlo pedantan, ima dugogodišnje iskustvo, karizmu i vrhunski je stručnjak. I, što je najvažnije, u teška se vremena, kad se punio Remetinec, pokazao kao moralna osoba.
Lani u listopadu postali ste njegov pomoćnik. Je li vas već tada pripremio da ga zamijenite? – Pripremio je on mene mnogo prije, samo sam ja to shvatio tek kad sam postao pomoćnik. Tada sam povezao neke njegove prijašnje poteze i shvatio da nikad ništa nije radio slučajno.
On je prokurist, je li njegova i dalje zadnja, bez obzira na to što ste vi tvrtkin čelni čovjek? – Naravno da nije, ne bih ni pristao na to koliko god ga cijenio. Naime, ako ja odgovaram za posao, onda i odlučujem. Idealan mi je savjetnik, ima dobre kontakte i itekako mi može pomoći, ali odlučujem ja.
