Home / Edukacija i eventi / PRAKTIKANT U TVRTKI: nužno zlo ili korist

PRAKTIKANT U TVRTKI: nužno zlo ili korist

Glavna urednica britanskog časopisa Elle Lorraine Candy ovog je ljeta preokrenula mentorstvo u kompaniji. Izjavila je da joj mladi na praksi u njezinu timu pokazuju daljnji put u karijeri i služe kao izvor savjeta. Ona to naziva obrnutim mentorstvom (reverse mentoring) i tvrdi da sjajno djeluje.

Jedna od strateških komponenta osiguranja kvalitetne radne snage u, primjerice, Njemačkoj, a i diljem članica EU te u anglosaksonskom poslovnom svijetu, jest mogućnost obavljanja prakse u tvrtkama. Praktikum je obvezni dio redovitog studija i već dokazano uspješnoga dualnog strukovnog obrazovanja. Cilj je jasan: povezivanje teorije s praksom te proširenje znanja i vještina u odabranoj struci. Vježba čini majstora, a sve ostalo samo je teorija. U Njemačkoj mladi već dugo nisu imali tako dobre izgleda da pronađu tvrtku u kojoj će obaviti praksu odnosno pogon za dualno strukovno školovanje. Stoga im se profesionalna budućnost čini obećavajućom, jer uz primjereni angažman i rezultat mogu biti sigurni da će ih ta tvrtka i zaposli. Na internetskim stranicama velikih, srednjih i malih poduzeća izvan Hrvatske redovito se mogu pronaći brojna mjesta za praktikante, što je logično, nužno, dalekovidno, strateški važno i ekonomski isplativo. Zašto se onda tu poznatu i dobro uhodanu poslovnu praksu u Hrvatskoj u velikom stilu izbjegava?

Dalekovidnim i strateškim smatram se srednje i dugoročno planiranje razvoja i opstanka tvrtki. Bez ulaženja u strategije naših tvrtki, čiji su detalji uglavnom poslovna tajna, i površnim pogledom na web-stranice mnogih hrvatskih tvrtki stječe se dojam da ih previše ne zanima novi naraštaj koji će jednom postati njihovi zaposlenici i da ga, zapravo doživljavaju – teretom. Stratešku važnost obveznog integriranja prakse u tvrtke podupiru barem dva jaka argumenta: Prvi je da srednjoškolci i studenti, dakle budući stručni kadar, svoja teoretska znanja učvršćuju i proširuju u dnevnim poslovnim i realnim situacijama, uče kako rješavati probleme, stvarati nove vrijednosti i graditi odnose s klijentima. A poslovna izloženost ih jača, formira i čini iskusnima, što je ključno. Drugi je argument da poduzetnici i uspješnost tvrtke ovise o novim generacijama: prijenos znanja, stjecanje novih vještina, promjena perspektive, svježe ideje i nova stručna znanja te poticanje inovativnog duha samo su neke od neospornih prednosti za obje strane.

Uvođenjem programa za obavljanje prakse i/ili dualnog obrazovanja tvrtke u svome pogonu mogu smanjiti troškove angažiranja adekvatnih zaposlenika (bilo da se netko iz tvrtke time bavi ili da se angažiraju skupi ‘lovci na glave’), skratiti vrijeme potrage te samim tim i gubitak novca zbog neobavljene posla ili možda izgubljenog klijenta. Ništa nije monetarno bolnije od hladne akvizicije novih klijenata i/ili gubljenja starih!