Tj Edan u Brojkamа

Sudeći prema početku pregovora o sastavljanju nove vlade, Most je zasad, šahovskim rječnikom, u pozicijskoj prednosti. Andrej Plenković, iako izborni pobjednik, pristao je igrati po taktu Bože Petrova. Pa tako sudbina stare-nove vladajuće koalicije ovisi o uglavnom nebitnim zahtjevima, kojima Most samo liječi frustracije iz prethodne runde suradnje s HDZ-om. Ultimatum je s početnih pet u predizborju nabubrio na sedam točaka, a Most je odmah na početku pregovora s HDZ-om istaknuo i osmu – neće Bandića u vladajućoj koaliciji. Tome treba dodati (još) neizrečeni, ali nagoviješteni deveti i deseti zahtjev – o Podolnjaku kao predsjedniku Sabora i pečaćenju Mostovih dosadašnjih ministarskih fotelja. Ništa od svega toga nije bitno za razvoj Hrvatske. Pa ako je točna izjava izbornog gubitnika Ljube Jurčića da se izbori dobivaju jednim programom, a država vodi drugim alatima, vrijeme je da Most (i HDZ) shvate da su izbori završili.

Stoga bi Plenković trebao što prije nametnuti teme ozbiljnije od nadzora putnih nalogu guvernera HNB-a. Hoće li se ekonomska politika voditi po taktu HDZ-a, koji predviđa u sljedeće četiri godine rast BDP-a 2,7 – 5 posto, ili će se ciljati opreznije projekcije Mosta – 2,4 – 3,9 posto rasta na godinu? Hoće li izvoz rasti 6,4 – 12,4 posto na godinu (prema Mostu) ili 6,2 – 8,7 posto (prema HDZ-u)? Hoće li država trošiti svake godine 1,5 – 3,1 posto više (Most) ili 0,4 – 1,6 posto (HDZ)? I kako će se uglazbiti porezna politika koja bi omogućila postizanje tih ciljeva? Koja će biti gospodarska strategija? Ne dovede li te teme u središte rasprave o vladajućoj većini i sastavljanju vlade, Plenkovića bi mogla zadesiti Karamarkova sudbina. A ja ću biti sretniji i bogatiji ako mi država omoguću uvjete da budem produktivniji u svojoj tvrtki, pa i da više zaradim; makar i dalje plaćao sadašnjih previsokih 80 umjesto Mostovih populističkih 65 kuna pristojbe HRT-u.

Andreja Plenkovića u Europarlamentu. A to znači 4-5 tisuća eura plaće (neto), čemu treba pridodati 325 neoporezivih eura dnevnice za svaki dan proveden na tloci u Bruxellesu. Zato mu nije bilo teško dati ostavku na mjesto čelnika stranke. Tom je prilikom izjavio da pravaštvo kao najstarija i jedina izvorna hrvatska politička ideologija zaslužuje da bude snažno zastupljena u hrvatskom političkom životu. Gotovo da je pogodio. Pridružit će se Ruži Tomašić, pa tako Hrvatska u Saboru neće imati ni jednog pravaša, ali zato će ih u Bruxellesu sjediti dvoje.

Na čak 54 od ukupno 177 kandidacijskih lista nije bilo zakonski propisanih bar 40 posto žena. Kazna za to je 50 tisuća kuna (po svakoj listi), što je ukupno 2,7 milijuna. HDZ bi za devet lista bez ženske kvote trebao platiti 450 tisuća, SDP 300 tisuća za šest lista…

No te će se kazne primjenjivati tek od trećih redovitih izbora od donošenja tog zakona. Kako su ovo bili izvanredni izbori, kažnjavanje će najvjerojatnije biti odgođeno do sljedećih redovitih izbora (2019., ako u međuvremenu ne bude novih izvanrednih). No i tada će političari znati izvršiti propis koji su sami donijeli. Žene će dolaziti na kraj liste, a u Sabor.

Iako osebujni desničar Ivan Tepeš po katastrofalnim rezultatima HSP-AS-a ulazi među izborne gubitnike, vjerojatno će se prometnuti među najveće kolateralne dobitnike ovih izbora. Naime, prema svemu sudeći, sjest će u fotelju izvan saborske kvote, a zbog oporbene situacije neće biti u prilici zamijeniti odabrane za koje su bila rezervirana ministarska i druga lukrativna mjesta u državnoj nomenklaturi. A Milanović? Prema svemu sudeći – napušta politiku. Tvrdi da mu neće biti dosadno. A na kuloarska nagađanja da je već našao novi posao stigli su demantiji iz prozvane Europske banke za obnovu i razvoj te iz Europske investicijske banke. Kako god, Milanović je i prije izbora najavljivao da neće još dugo biti u politici, ‘moram i ja nešto zaraditi’. A upravo u srijedu čitam naslov: Cameron odlazi iz politike da bi se obogatio kao Blair…

Eto i neizborne teme. Iz kompanije su najavili zatvaranje jedne tvornice na istoku zemlje sa 400 zaposlenih. Bez obzira na to što su radnicima najavljene ponude za nove poslove, iz lokalne zajednice panično su upozorili da bi to značilo gubitak još 1200 indirektnih radnih mjesta. Iako država ima samo 20 posto vlasništva, umiješala se u slobođeno tržište i nakon sastanka u vladi ministar prometa najavljuje nastavak proizvodnje. Da umirimo domaće libertarijance, ne radi se o Oreškovićevoj tehničkoj vladi, već o Francuskoj i Alstomu, koji je želio centralizirati proizvodnju vlakova na drugoj lokaciji. Vlada u Parizu već je nebrojeno puta intervenirala čim je ocijenila da su u opasnosti domaće kompanije ili radna mjesta u Francuskoj. A u Hrvatskoj? ‘Intervencije’ naših vlada u proteklih 15 godina rezultirale su 42.500 radnih mjesta manje u prerađivačkoj industriji (pad od 17 posto), što se ‘nado-knadilo’ sa 37.210 novootvorenih radnih mjesta, odnosno rastom od 24 posto u – trgovini.

Vlada je sve županije, gradove i općine dovela na rub uništavanja. Potpisujem ovu izjavu iz Lidera od prije godinu dana. No svakodnevna jadikovka tadašnjeg župana i šefa zajednice županija Tomislava Tolušića u međuvremenu se izgubila u njegovu napredovanju do ministarske fotelje. Ima dobre šanse da ostane u Plenkovićevoj vladi i više mu ne smeta što njegova stranka u predizbornom programu najavljuje da će nastaviti – da se poslužim Tolušićevim riječima: ‘brljati’ po poreznim stopama (u porezu na dohodak) i izbijati stotine milijuna kuna iz lokalnih proračuna.