Milanović nije jedina žrtva izbora. Mesić, Čačić, Šuker, Glavaš, Bandić, kvazipravaši s lukom i janjetinom, Bošnjaković, Reiner, Vesna Pusić… završavaju političku karijeru ili nagovještavaju njezin kraj.
Izbori su potvrdili Andreja Plenkovića kao novu zvijezdu hrvatske politike, ali i potrebu konzervativnijih hrvatskih birača za obrazovanijom, intelektualnijom, europskijom političkom elitom. Potrebu za političkim izričajem s više argumenata i manje decibela. Izborna pobjeda učvrstila je Plenkovićev autoritet kao šefa stranke. Velik broj preferencijskih glasova njegovih kolegica i kolega europarlamentaraca Ivane Maletić i Davora Stiera pokazao je da su birači prepoznali i prihvatili ‘europsku’ ekipu nove generacije HDZ-ovih političara, a mnogo preferencijskih glasova koje su dobili Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih pokazuje pak da u modernom HDZ-u mora biti mjesta i za njegovo novo pravaško krilo.
Istodobno su se anakronim i suvišnim pokazale sve kvazipravaške stranke desnice koje se pozivaju na nauk dr. Ante Starčevića afirmirajući luk, janjetinu i folklornu desničarsku retoriku. Ispod izbornoga praga ostali su ljudi prošlih HDZ-a poput Ivana Šukera, a u tranzicijsku fazu prema izlasku iz parlamentarne politike ulazi druga generacija veterana poput Dražena Bošnjakovića ili akademika Reinera. Izborni su rezultati preko noći učinili Zorana Milanovića najvećim političkim gubitnikom i zapečatili njegov odlazak s čelnog položaja SDP-a te vjerojatni kraj njegove političke karijere. Ali zapečatili su i sve fame o popularnosti i mogućem političkom povratku Stipe Mesića, koji nije uspio ući u Sabor s pomoću preferencijskih glasova (5130 glasova), i pokazali stvarnu političku težinu HNS-ove ikone Vesne Pusić s 3719 preferencijskih glasova nasuprot Milanovićevih 42.265 u njihovoj političkoj utvrđi, prvoj izbornoj jedinici.
Može li Most postati treći put? Pokazali su koliko su SDP-u zapravo potrebne promjene. Slične onima koje su u HDZ-u već počele. O političkim potezima Zorana Milanovića često sam kritički pisala. Teško je bilo razumjeti njegov izbor ljudi bez elementarnih kompetencija kojima se okruživao dok je bio na vlasti (Maras, Hajdaš-Dončić, Zmajlović, Matić, Opačić…). SDP će se tek suočiti s kadrovskim deficitom koji ostaje iza Milanovićeve ere. Ali sada, na odlasku, kad Vesna Pusić naviješta nov uzlet svoje stranke, indirektno za neuspjeh optužujući Milanovića, moram priznati da osim Milanovića ne poznam osobu koja bi toliko godina mogla na svojoj energiji politički šlepati jedan HNS, stranku s enormnim apetitima u vlasti i gotovo nepostojećim biračkim tijelom. Ali Milanović očito ima tu mazohističku notu pa je HNS-u na prošlim izborima dodao još balast HSS-a. Međutim, valja priznati, znao je dostojanstveno podnijeti poraz i otići sa stilom – prije nego što je naučio čestitati pobjedicima. I vjerujem da će ta njegova osobnost i nepredvidljivost katkad nedostajati na političkoj sceni. Za razliku od Radimira Čačića, koji nije znao časno otići pa je ispio u svojoj varaždinskoj utvrđi; Branimira Glavaša, koji nije znao otići pa je ostao sâm u Saboru ubivši vlastitu stranku; ili Milana Bandića, koji se ne zna zaustaviti pa ga vjerojatno čeka slična sudbina.
