Osim jedne javne televizije, na hrvatskom televizijskom tržištu djeluju još dvije komercijalne te 20 manjih lokalnih. Male televizije velikima nisu nikakva konkurencija, nikad neće postati velike jer ni sadržajno, a ni financijski ni izbliža ne mogu pratiti tehnološki razvoj najvećih. No nije samo sadržaj ono što jednu televiziju čini boljom od druge, nego i primjena najnovijih tehnologija u proizvodnji i emitiranju programa. Iako je digitalizacija znatno pojačala produkciju, mnogim televizijama je HD, visoka razlučivost, koji je postao standard u televizijskoj produkciji, i dalje nedohvatljiv.
Istina je da je nova tehnologija sve jeftinija i zbog toga dostupnija, ali neki televizijski sadržaji, poput prijenosa sportskih događaja i općenito snimanja velikih spektakla uživo, i dalje zahtijevaju vrlo skupu opremu. No uporaba novih tehnologija omogućila je i veću kreativnost, ali i javljanje s mjesta događaja preko fiksnog ili mobilnog interneta, što je proširilo teren za tržišno natjecanje televizijskih kuća. Osim toga, zbog jeftinije tehnologije za produkciju i emitiranje sadržaja sve je više novih, malih lokalnih televizija, ne samo u Hrvatskoj nego i na svjetskoj razini, ali one nikad neće biti u stanju prenositi, primjerice, velika sportska natjecanja poput Olimpijskih igara. I dok klasičnoj televiziji posao ‘kradu’ čuda tehnologije od interneta, mobitela do računala, ipak se može iznimno brzo prilagoditi na nove tehnologije. Naravno, samo ako je riječ o velikoj televizijskoj kući koja može financirati vlastitu preobrazbu u najsavršeniji tehnoloških vizualni odraz. Koliko god to mogla i trudila se, ipak u skoroj budućnosti najvjerojatnije neće uspjeti sačuvati posebna programska prava kakva danas poznaje, a izgubit će i veći dio gledatelja, koji će se priključiti nekim drugim, najnovijim izvorima informacija. To znači da će konkurencija na televizijskom tržištu biti još veća, a pobjeđivat će tehnološki spremniji.
No u istoj situaciji nisu javna i komercijalna televizija, prva ima osigurana sredstva, a druga poslovnu scenu Bjelovarsko-bilogorske županije u proteklih su pet godina obilježili pad, povratak i odlazak Peveca. U prethodnoj Liderovoj inspekciji tvrtka je bila na dnu, u stečaju, a vlasnici Zdravko i Višnja Pevec šest su mjeseci proveli i u pritvoru. U međuvremenu ju je stečajni upravitelj Darko Šket uspio izvući iz stečaja, ali u kolovozu je sjedište dotad najveće tvrtke u Županiji premjesto iz Bjelovara u Zagreb.
Sada poslovnom scenom Bjelovarsko-bilogorske županije vladaju proizvođači, i to ponajprije obiteljske tvrtke. Najveća je Prima Commerce. Ta drvoprerađivačka tvrtka pripada županijskoj strateškoj industriji, proizvodi namještaj u osam pogona i prodaje ga u vlastitome maloprodajnom lancu od 52 prodavaonica u Hrvatskoj i pet u Makedoniji te izvozi. Prošle godine imala je 574 radnika, no Renato Radić, član Uprave, ističe da ih je u Prima grupi 1700 te vjeruje da najbolja poslovna faza tvrtke tek dolazi. Prima je prošle godine ostvarila prihod veći od 351 milijun kuna, a u prvih sedam mjeseci 2016. povećan je za 15 posto i tako će ostati do kraja godine. Trenutačno drži 14 posto tržišnog udjela u Hrvatskoj i, iako se u proteklih dvadeset godina snažno razvijala, prema Radićevu mišljenju, ni izbliža nije ostvarila puni potencijal. Oko 30 posto prihoda ostvaruje izvozom, koji stalno raste, pa će uskoro povećati učinkovitost proizvodnje i proizvodne kapacitete te otvarati radna mjesta. Potencijalni kupci već su pokazali zanimanje, no Radić nije zainteresiran za prodaju tvrtke.