Home / Biznis i politika / Na Bjelašnici, a ne na Bjelolasici!

Na Bjelašnici, a ne na Bjelolasici!

Naivci su (bili) i politički drugovi Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića. Iako su njih dvojica zastupala legitimna, često i vrlo slična politička stajališta, Karamarku je stranačka, a Milanoviću biračka baza istodobno ispisala rješenje o političkoj mirovinii. Ni postavljanje plinskih boca na Savsku cestu nije bio ekstremistički čin, kako je naivno i pogrešno pro-tumačeno u dijelu javnosti, nego dio pravedne borbe branitelja protiv nenarodnog režima koja je završila pokličem ‘Oba su pala!’ – Josipović i Milanović. Daleko je od bilo kakvog ekstremizma bio i prosvjed protiv Vijeća za elektroničke medije i Mirjane Rakić. Uostalom, legitimnu spremnost za dom izrazio je svojom prisutnošću i sâm potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, a uskoro je i šef lijevog HRT-a Goran Radman morao osloboditi mjesto svomu desnom antipodu Siniši Kovačiću. Ekstremizma, dakle, u Hrvatskoj nema. Sve su to samo podmetanja, kao što se i jasno vidi već iz ovih nekoliko primjera koji Zlatka Hasanbegovića zasigurno uzravnavaju više od izgledna gubitka ministarske fotelje.

Dok Šibenik pati s Bradom Pittom i strepi za njegovu lovu, u susjednoj BiH pokrenut je još barnumskiji projekt. Nadomak Sarajevu u ponedjeljak je položen temeljni kamen za Buroj Ozone City, ‘najveći turistički grad u regiji’. Na 140 hektara gradi se više od 1000 luksuznih vil s bazenima, hotelski kompleks s kongresnim centrom koji će imati više od 75 hotela, trgovinski centar na milijun četvornih metara, žičara do Bjelašnice duga 6500 metara, najsuvremeniji sportski i medicinski centri… Investitori iz Dubaija za projekt su, navodno, već pripremili 4,5 milijardi konvertibilnih maraka (oko 2,25 milijardi eura). Oni nemaju problem s razvodima, ali ostaje im bitka sa zelenima, koji već rogobove protiv gradnje. Na svečanost se odazvao i bivši hrvatski predsjednik i neuspješni aspirant na mjesto saborskog zastupnika Stjepan Mesić. Možda se zabunio – mislio je da lobira za Trnovo u Općini Generalski Stol, što je 50-ak kilometara od Bjelolasice, gdje je i propali Hrvatski olimpijski centar, a završio je u Trnovu podno Bjelašnice.

Još jedan bivši političar ovih je dana nahanio svoj ego. Za razliku od Mesića njegov nasljednik Ivo Josipović nije ni sudjelovao na ovim izborima, a i morao je potegnuti znatno dalje od svog prethodnika – u Seul. Ali zato mu je ondje kao gostu na Svjetskom summitu mira, koji je organizirao kontroverzni južnokorejski vjerski vođa Lee Man-hee, priređen veličanstven doček. Govorio je pred 100.000 ljudi, a mogao je gledati i svoj lik od kartona razvučen preko cijele stadionske tribine. Čini se da je uspjeh poslije političke karijere obrnuti proporcionalan udaljenosti od matične države.

Tko gubi, ima se pravo ljutiti. U SDP-u je počela ljuta bitka za Milanovićevu ne baš lukrativno nasljedstvo. Za to vrijeme Krešo Beljak pod pritiskom iz stranke najavljuje da će, doduše, ostati u oporbi, ali i da će Plenkovićevu vladu poduprijeti prvih sto dana. Tako je postao dvostrukim izdajicom: stranačka frakcija suspendirane Marijane Petir optužila ga je da je koalicija sa SDP-om izdaja HSS-ova svjetonazora, a SDP-ovci ga sad optužuju da je izdao koaliciju. Premda izdaja nikako nije politička kategorija. Pa tako ni Beljak ne može biti izdajnik. On je samo klasični politički račundžija.

Nikad nije kasno postati ratni profiter. Da se to može i više od 20 godina nakon posljednjega ispaljenog metka, dokaz je prikupljanje love za obnovu vukovarskog vodotornja. Ekipa koja se predstavlja kao studenti građevinarstva žica po kućama 20 kuna za karticu s fotografijom vodotornja. Policija istražuje slučaj, a vukovarski gradonačelnik Ivan Penava otkriva da su se takve ‘donacije’ skupljale u Makarskoj, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Bogdanovcima… Upozorava građane da ne nasjedaju i da ne daju gotovinu jer se donacije prikupljaju isključivo putem Grada. Dosad je Grad skupio oko 9,5 milijuna. Koliko su skupili konkurenti, zasad se ne zna.

Prije godinu dana objavljen je podatak da tzv. povlaštene mirovine prima više od sto tisuća korisnika. Među njima je i 75 tisuća braniteljskih i obiteljskih mirovina, a ostatak su djelatne vojne osobe, saborski zastupnici, borci NOB-a, domobrani, politički zatvorenici i akademici. Svaki četvrti povlašteni penzić ima manje od 10 godina staža, a puni staž ostvarilo je samo njih 672. Slična je situacija s braniteljima koji su nakon povratku s fronte ostajali bez posla i dobivali ‘utješne’ mirovine. Cijela generacija otjerana je u prijevremenu mirovinu…