Narod je potpuno slobodan misliti što mu se kaže. U toj je rečenici kontroverznog američkog političkog aktivista Warda Churchilla sadržana bitna problematika suvremenih medija. Publika (u većinski demokratskom svijetu) ima apsolutno pravo misliti, a uglavnom i govoriti što želi, samo je ‘caka’ u tome što je potpuno nesvjesna da joj stajališta i sliku svijeta kroji netko drugi.
Najžalostnije je što većini srednjostružaških medija, s iznimkom nišnih, koji stajališta iznose (i kroje) kako bi ostvarili neke političke ili društvene ciljeve, uopće nije važno kakav sadržaj iznosi dokle god on donosi profit. Da bi u svijetu zagušenom informacijama sadržaj uopće bio primijećen, trik je da bude ‘nabrijan’ senzacionalizmom, žutilom, prijetnjama i (ne)skrivenim opasnostima. Dakle, čini se da je jedina misija dominantnih medija servirati sadržaj koji će privući pozornost, a je li on istinit, etičan i relevantan u kontekstu društvene dobrobiti, potpuno je nevažno. Na medije (naravno, postoje iznimke) valja prebaciti odgovornost za stvaranje potpuno pogrešne slike svijeta koji se doima shizofrenijim nego što doista jest.
