Home / Financije / Don Quijote našeg doba

Don Quijote našeg doba

Poskupljenje struje nova je kost koju glodu buduća i bivša vlast. HDZ i Most optužuju Ivana Vrdoljaka, a ovaj uzvraća da je sve to zbog ugovora iz HDZ-ove ere. Riječ je o naknadi za obnovljive izvore energije koja, prema HROTE-ovim starim ugovorima s proizvođačima, mora dramatično porasti od Nove godine. Bivši i budući ministri razmatraju hoće li to neizbježno poskupljenje platiti distributeri iz svoje marže (za koju oni kukaju da je ionako premala), građani iz svog džepa (za koji oni tvrde da je kronično prazan) ili država pre-polavljanjem PDV-a na električnu energiju (što bi otvorilo proračunsku rupu od 800 milijuna kuna). A kakva je, u stvari, situacija na ‘obnovljivom’ tržištu energije? Od oko 1000 megavata (u pogonu ili već ugovorenih) na vjetroelektrane otpada gotovo 75 posto. I tu se bivši ministar energetike bori s vjetrenjačama uzalud objašnjavajući da sav taj poticajni novac ovako ili onako odlazi u špekulantske džepove, odnosno u džepove stranih investitora, bez otvaranja radnih mjesta. Eto, tako smo dobili Don Quijotea našeg doba.

Pregovorima o saborskoj većini i sastavu Vlade HDZ i Most blokirali su ovogodišnje prosvjede prosvjetara. Jer, kad se vrate s dugih ferija, učitelji i nastavnici obično su raspoloženi za traženje viših plaća. Lani su tražili četiri posto od Milanovića na odlasku. Sad je Orešković gotovo već otišao, a Plenković još nije sjeo u premijersku fotelu, pa sindikati ne znaju od koga bi tražili povišicu. Tako smo ostali poštedeni tradicionalnog igrokaza i povuci-potegni s dacima za koje se ne zna trebaju li u školu ili bi ostali doma. A možda bi igrokaza ipak bilo da je ishod izbora drugačiji…

Lučićeva ulica u Zagrebu ovih je dana postala žarište oko kojega se raspiruju najžešće konkurentske bitke. Interes stoji iza paleži automobila s Uberovim vozačem koji se samo srećom uspio spasiti iz buktinje koju je zapalila šestorka s fantomkama. Pa, iako su to zasad ‘samou’ huligani, nitko me ne može uvjeriti da nije riječ o nastavku rata zagrebačkih taksista s globalnim izazivačem Uberom. Čini mi se da pojedinci među starim taksistima (nadam se da to nije organiziranost većih razmjera) brane svoj tržišni položaj doslovno svim sredstvima; kao što Uber iskorištava sve mogućnosti za osvajanje, pa čak želi dolaziti po putnike na aerodrom, zbog čega je već bilo nedavnih bliskih susreta. Sad je uveo i mogućnost gotovinskog plaćanja pa dobio upozorenje. I to baš preko puta Filozofskog fakulteta, koji je lakmus za drugu konkurentska bitku u kojoj su u prvom planu malo drugačiji interesi, ali opet ponajprije ekonomski. Počelo je pokušajem svojevrsnoga ‘šeranja’ studiranja na Katoličkom bogoslovnom i Filozofskom fakultetu, što bi ‘filozofe’, kako tvrde, moglo dovesti u neravnomjeren položaj na tržištu rada. Nastavlja se pokušajima jednoga prestaraog dekana da i u osmom desetljeću zadrži položaj koji mu studenti žele uskratiti pa ovaj dobiva i prijetnje koje prijavljuje policiji. Političari su kao i obično dolili ulje na vatru – ljevica je stala na studentsku, a desnica na dekanovu stranu. Ideološke strasti nisu mogle biti predugo potisnute. Morale su negdje eksplodirati nakon jedne baršunaste predizborne kampanje u kojoj se Plenković nije dao navući na Milanovićeve provokacije. No, slučajno ili ne, nakon jednog u najmanju ruku neodmirenog generalskog zazivanja pendreka i suzavca u Lučićevoj 3 dobili smo vatru i dim u susjedstvu, na parkiralištu ispred Lučićeve 8. I još jednu potvrdu onoga prilagođenog pjesničkog epitafa: Zapali nas prejaka riječ.

Napokon smo dobili jednu europsku medalju. Vraćamo se s broncom koju smo osvojili odmah iza najjačih, Francuza i Španjolaca, na Europskome prvenstvu u konzumaciji marihuane, koju konzumira pet posto stanovništva, a bar jedanput ‘travu’ je probalo 19,4 posto (u odnosu na 15,6 posto iz 2011.). Tko je kriv? Političari i stručnjaci na skupu o rezultatima istraživanja Instituta Ivo Pilar uglas su okrivili medije koji su pozvali na dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane. Naravno, najlakše je pribiti novinare na stup srama. Samo, kako onda objasnit da je zemlja legalne marihuane Nizozemska iza Hrvatske, s 4-postotnom uporabom kanabisa u populaciji? Činjenice su tvrdoglave, a Hegel i domaći političari i ‘stručnjaci’ rekli bi: – To gore za činjenice!

Sport je čudna stvar, a nogomet još čudnija. Godinama je maksimirski stadion zjapio, čak i kad je ondje stanovao dobar nogomet. A sad su se zaredala čak četiri poraza u pet ozbiljnijih utakmica. U samo tri tekme inkasirao je od Lyona, Rijeke i Juventusa ukupno 12 lakih komada, a upravo dobiva i trećeg trenera u deset dana. No zašto je nogomet čudan? Ne pamtim lošiji Dinamo i puniji stadion. Juventus je došlo gledati 25.000 ljudi. I 13,1% stopa je registrirane nezaposlenosti u kolovozu, i ne pamtim kad je bila niža. U kolovozu 2015. nezaposlenih je bilo 2,8% više – 15,9%

540% povećan je lani uvoz ovaca. Zato lanjski rast uvoza goveda od 21,3% i svinja od 17,3% djeluje sasvim bezazlano, ali dvoznamenast je i pad izvoza. 2,8% porastao je obujam građevinskih radova u prvih sedam mjeseci. No to je samo 30% manje od obujma građevinskih radova u 2010.

Blue Boysi vratili su se na sjevernu tribinu premda je Zdravko Mamić samo formalno izašao iz Dinama. E, to se može nazvati, da opet zazovem Hegela – antijalektičkim zakonom: prelaskom iz kvalitete u kvantitetu.

Svaki novinar s poviješću ima neko svoje ‘duboko grlo’ koje mu je u povijerenju dojavilo manju ili veću ekskluzivu. Takav se izvor štiti na sve moguće načine i uvijek je ‘jednakiji’ od ostalih u medijskom tretmanu. A sad se pojavio list koji je okrenuo leđa svom izvoru iako je na njegovim otkrićima tajnih dokumenata koji su pokazali postojanje velikog broja tajnih projekata nadziranja osvojio i Pulitzerovu nagradu i brdo love. Riječ je o Washington Postu, koji je zatražio od Edwarda Snowdena da se podvrgne postupku za špijunažu ili se nagodi priznajući krivnju i apelirajući na blagost vlade. Ostala tri medija koja su objavljivala Snowdenova neugodna otkrića tražila su od američke vlade da mu dopusti povratak kući. Jedino se Washington Post – dosadašnji pojam za beskompromisno istraživačko novinarstvo u sagi o Woodwardu i Bernsteinu i razotkrivanju afere Watergate koja je završila ostavkom predsjednika Nixona – odmetnuo od novinarskih ideala. A to je također poraz mojih ideala jer je raskrinkavanje Watergatea bilo jedan od razloga za početak bavljenja novinarstvom.

Gordon Shumway upravo je navršio 30 godina. U rujnu 1986., naime, NBC je lansirao sitcom ‘Alf’ (akronim od Alien Life Form), o izvanzemaljcu s Melmaca čiji se svemirski brod srušio na garažu jedne tipične američke obitelji. Nespretni dlakavi malošan oštra jezička izvanzemaljskom naivnošću komentira zemaljske običaje, a svojom nespretnošću i sklonošću katastrofama izlučuje sve ukućane. Ali svi ga vole, kao i bilo kojega kućnog ljubimca. I danas volim pogledati koju repriznu epizodu. Pa, Alfe, sretan ti rođendan!