Tvrtke obično imaju izgrađen identitet, objavljene vrijednosti i misiju, definiranu strategiju, organizacijsku shemu i procese. Međutim, iza željenog identiteta krije se stvarni, koji većina ljudi oko organizacije vidi, a oni u njoj nisu ga svjesni.
Umjesto organizacijske sheme postoji siva zona moći u kojoj ne vlada shema, već privatni, obiteljski, prijateljski, seksualni ili interesni odnosi. Sjene možemo pronaći na mnogim mjestima u organizaciji i što su ljudi te organizacije svjesniji svojih sjena, to će organizacija biti uspješnija, produktivnija, brža i lakše će se njome upravljati.
Prema učenju Karla Junga, svaka osoba (pa tako i organizacija) ima svoju sjenu. Sjena je neosviješteni dio našeg identiteta koji nas snažno definira, ali mi nismo svjesni njezina postojanja. Prema Jungovu mišljenju, što je sjena veća, to je opasnija i snažnija. Uzmimo, primjerice, osobu koja misli da nije dovoljno snažna. Svi oko te osobe vide da ona ima i više nego dovoljno snage da ugnjetava sve oko sebe i demonstrira svoju snagu potpuno neprimjereno. Uvjerene ‘nisam dovoljno snažan’ sjena je te osobe. Ona definira njezino emotivno stanje, konstruira njezine misli, a nakon toga i njezino vanjsko ponašanje.
Međutim, kad razgovarate s tom osobom, ona neće biti svjesna te svoje osobine ili će možda kimati glavom, ali neće ništa promijeniti. I to se najvjerojatnije neće dogoditi sve dok ta osobina ne uzrokuje toj osobini neku nevolju poput otkaza, raspada brača ili bolesti. Zašto? Zato što se svi mi mijenjamo najčešće tek kad dobijemo po glavi.
