Hrvatske šume aktivirale su bankovno jamstvo na pet milijuna kuna, ali ne zna se kako će naplatiti ostatak od 16 milijuna kuna, koliki je bio ukupni dug. Viševica komp najviše je dužan tvrtkama koje su povezane s vlasnikom Zdravkom Žužom.
Problem je HŠ mogao izbjeći jednostavnom obustavom isporuke trupaca, ali to je uradio tek u veljači ove godine, što su nam i potvrdili iz te državne kompanije. No nisu nam rekli koliko je Viševica komp u tom trenutku dugovao HŠ-u, ali prema informacijama od naših izvora, dug je već tada premašio pet milijuna kuna bankovne garancije.
– Dug je u veljači iznosio 13 milijuna kuna, osam milijuna kuna više od bankovne garancije, koja je u tom trenutku vrijedila još nekih mjeseci dana – kaže sugovornik koji je želio ostati anoniman.
Bilo je logično očekivati da će Uprava HŠ-a odmah aktivirati bankovnu garanciju kako bi spasila što se spasiti da, ali Pavelić i društvo kao da su se željeli kockati, pa to nisu uradili. Iako ne znamo detalje, očito su uslijedili pregovori između Žuže i Pavelića ili nekog iz HŠ-a prema Pavelićevom odobrenju, jer je Žuža ipak dobio bankovnu garanciju od PBZ-a na još jednu godinu, odnosno do kraja ožujka sljedeće godine. To je očito bilo dovoljno Paveliću da ne žuri s naplatom od PBZ-a vjerujući kako ima dovoljno vremena, a s druge strane, iako je i PBZ bio svjestan da je Žužina tvrtka već u teškoj situaciji, on se osigurao razlučnim pravom (pravo namirenja prije ostalih vjerovnika), što je i vidljivo iz dokumentacije o predstečajnom postupku Viševice kompa. Ima li pak i HŠ neke dodatne instrumente osiguranja osim bankovne garancije, nije poznato jer u HŠ-u o tome ne govore, iako jedan naš izvor navodi da postoji zadužnica (koja ima snagu ovršne isprave). Ako je to točno, onda je HŠ već davno trebao odnijeti tu zadužnicu u Finu i pokušati se naplatiti ovrhom, kao što su to uradile druge kompanije, a što je vidljivo iz popisa ovrha Viševice kompa koje sežu još u 2015.
Ipak, i bez zadužnice ponašanje HŠ-a bilo je problematično jer, naveli smo, tek je potkraj rujna naplaćena bankovna garancija. Tada je dug već iznosio 16 milijuna kuna, dakle tri milijuna kuna više nego u veljači kada je isporuka trupaca obustavljena. Tih tri milijuna kuna su, kažu izvori, zatezne kamate u posljednjih sedam mjeseci, a u HŠ-u napominju da nije bilo daljnje isporuke trupaca.
Pitanje je pak zašto HŠ nije obustavio isporuku onog trenutka kada je dug narastao na pet milijuna kuna. Komotno je tada mogao od PBZ-a naplatiti dug i raskinuti ugovor s Viševicom kompom zbog neispunjavanja obveza i ponuditi mu novi ugovor uz uvjet da priloži i novu bankovnu garanciju. U razgovoru s jednim od upravitelja podružnica koje su isporučivale trupce Žužinoj tvrtki rečeno nam je da nije bilo ni usmenih i pismenih naloga za obustavu isporuke trupaca.
Odgovornost za nenaplaćivanje duga Uprava HŠ-a ne može skiniti sa sebe jer je cijelo vrijeme imala uvid u situaciju, a s druge strane imala je informacije o stanju Viševice kompa koje su kolale među šumarima i drvoprerađivačima.
Pavelić je nedavno u užem krugu svojih suradnika, kada se saznalo da je Viševica komp podnio prijedlog o predstečajnom postupku, rekao da će ipak uspjeti sav dug naplatiti. U službenom pak odgovoru stoji da će se HŠ ‘u predstečajnoj nagodbi postaviti u skladu sa Zakonom’. Kojim, nije navedeno, ali vjerojatno misle na Stečajni zakon. Taj službeni odgovor zvuči ipak malo pesimističnije od Pavelićeva izjave pred suradnicima, a ako nema instrument razlučnog prava, nego samo zadužnicu (koja je upitna), pitanje je koliko će od preostalih 11 milijuna kuna HŠ moći naplatiti.