Program mora biti svima razumljiv, sadržavati precizne mjere i učinke te imati jasno definiranu odgovornost za provedbu svake mjere. Transparentnost, jasnoća i mjerljivost mogu ga učiniti uspješnijim.
Za svaku programsku mjeru jasno treba artikulirati što će biti drugačije i kako će to pozitivno utjecati na društveno-gospodarski život. I ne samo to. Program bi trebao artikulirati učinke sličnih mjera koje su se prije bez uspjeha pokušale provesti i obrazložiti zašto bi trebale biti uspješne. Pritom treba upotrijebiti ideje drugih, ali izbjegavajući zamke iz prijašnjih pokušaja. Posebnu pozornost treba svratiti na ograničenja proračuna i situacije koje mogu onemogućiti provedbu nekih mjera. Zato je važno znati već pri izradi programa što nam je presudno za uspjeh svake mjere kako bismo unaprijed mogli odrediti gdje možemo rezati, a što treba zaštititi. Ako su pregovarački spremi razmatrati takve situacije već pri izradi programa, onda se već unaprijed može dogovoriti kako umanjiti rizike provedbe.
Imperativ pregovaračkih timova, tj. svih osoba koje sudjeluju u pregovorima pri izradi programa, mora precizno odrediti što se konkretno želi postići u određenom sektoru. Ne manje važno jest nedvosmisleno odrediti kako će se tome pristupiti, koliko je resursa potrebno za provedbu, koji je pojedinac u vladi odgovoran, što je nagrada za uspjeh, a što je posljedica kod neuspjeha te, napokon, kako izmjeriti jesu li mjera ili program uspješno provedeni. Takav transparentan programski pristup znatno povećava šanse za cjelovit uspjeh mjera, ali osigurava i veću podršku šire javnosti za aktivnosti koje će vlada poduzimati.
U tom smislu identificirali smo tri ključna pitanja na koja bi svaki kvalitetan program morao odgovoriti. Tim se pitanjima može koristiti kao smjernicama za izradu novog programa te služe kao alat za utvrđivanje zašto neke mjere (reforme) nisu postigle uspjeh, kako ih revidirati te bolje usmjeriti prema ciljevima programa.