Višak predsjedničkih kandidata u SDP-u

Nastavlja se tragikomedija s hidroavionskim prijevozom u Hrvatskoj. Lider je prošlog tjedna otkrio da European Coastal Airlines opet (ili više) ne leti iako je to skrivao od javnosti, pa i od potencijalnih putnika. Ovog tjedna priča je krenula prema konačnom raspletu. ECA je priznala da obustavlja sve operacije na Jadranu. Najavljeno je 130 otkaza, a posao će još neko vrijeme zadržati 16 ljudi. Suvlasnik i direktor Klaus Dieter Martin tvrdi da tvrtka ne odlazi iz Hrvatske i – sada dolazi poenta – ‘da su se obratili Vladi kako bi se pronašlo rješenje za nastavak poslovanja’. Ostalo je nerazjašnjeno je li se Herr Martin obratio Oreškoviću (koji ne zna dokad će, makar samo tehnički, stolovati u Banskim dvorima) ili Plenkoviću (koji ne zna ni kad će se useliti u Banske dvore, a još manje hoće li ondje imati cimere iz Mosta ili HSS-a i nekih drugih strančica). Kako god, tajming baš nije neki, pogotovu u smiraj turističke sezone, pa nitko bar do Uskrsa neće plakati za atraktivnim ali skupim hidroavionskim linijama. Inspekcijski nadzor (a možda i konkurentske interese) s jedne strane i poduzetnički šlamperaj s druge strane, po svemu sudeći, privode kraju jednu dobru inicijativu.

SDP ima višak, ali ne glasova, nego kandidata. Čak ne mislim pritom na kandidate za vođenje stranke, nego na kandidate za – predsjednika države. Najprije se Tonino Picula zaletio izjavom da bi stranku vodio iz Bruxellesa, kao svojevrsni vikend-šef, a onda si je zadao konačni autogol tvrdnjom da je, ako ga ne izaberu za šefa SDP-a, spremam kandidirati se za predsjednika Republike. Jednaku spremnost demonstrira, zasad ne javno, i Milanović na odlasku. Dakle, jedan neuspješni i jedan nesuđeni šef stranke mogli bi jedan protiv drugoga tražiti SDP-ovu potporu. A mogli bi se utrkivati i utroje vrati li se u stranku Ivo Josipović.

Pita me ovih dana prijatelj – koji se ne bavi ni politikom ni novinarstvom – zašto su (neki) mediji uzeli na zub Živi zid? Čudi se kako iz dana u dan u novinama izlazi golema količina pikanterija iz te stranke i pita se je li moguće da u starim velikim strankama nema sličnih ‘mangupa’. Nisam simpatizer Sinčić-Palfi-Pernarove stranke, ali za mene je to sasvim normalan trend. Novinari stalno trguju s političarima koji odabranima serviraju ekskluzive, a ovi ih pak objavljaju bez suvišnih ‘zašto’. To vrijedi i za političare na vlasti i za one koji su u oporbi samo zato što nisu uspjeli doći na vlast.

A sad se pojavio remetilački faktor. Kad je jesenas osvojio jedan, simboličan mandat – nikomu ništa. Ali osam saborskih glasova koji se ne namjeravaju prikloniti nikomu (a niti ih i jedan blok priželjkuje za partnere) već je (pre)snažan politički blok. I, dok se s Mostom bar može pregovarati, ova opcija zasad se pokazala kao posve nezavisna, bez ikakve mogućnosti kontrole izvana. E, to već može biti opasno za kompletan politički establiment. Zato je ‘raskrinkavanje’ Živoga zida postalo tako popularan medijski sport.

Prvi broj izašao je u tjednu početka pregovora za ulazak u EU. Do kraja godine na redu su javne nabave i sloboda kretanja kapitala. Prvi broj Lidera izašao je na današnji dan, 7. listopada 2005. U tih se 575 tjedana dogodilo što-šta. Upravo u tjednu izlaska prvog broja otvoreni su pregovori o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Danas je Unija – opterećena migrantskom krizom i nakon Brexita – na putu da joj se brojno stanje vrati na ‘prethrvatsku eru’. U Hrvatskoj smo u međuvremenu pregrmijeli fazu ‘brzog’ rasta, koji je na krilima gradnje cesta ipak bio sporiji od konkurentske države u regiji, ali rasprskavanje globalnog financijskog balona dočekali smo s golemim ratama za povrat neproduktivnih infrastrukturnih investicija. Zatim smo se susreli s recesijom, koju političari dugo nisu ni htjeli priznati, a Hrvatsku je udarala najžešće i najdulje. Sedam gladnih godina bilo je kobno za golem broj tvrtki i radnih mjesta. Ponosan sam na to što je i Lider uspio preživjeti među tim ‘ostacima osta-taka’ hrvatskog biznisa i dočekati današnju fazu krhkoga postrecesjskoga rasta (opet sporijeg od država u regiji). U 11 godina na čelu Hrvatske izredali su se Sanaderov HDZ (uz epizodu s oktroiranim Jadrankom Kosor), Milanovićev SDP i Karamarkovo bezvlašće, a sad očekujemo Plenkovićevu eru. Primljeni smo u NATO, nakon osam godina pregovaranja napokon smo ušli i u EU (netko reče – kao da smo pred zoru upali na tulum na kojem je najbolja zabava prošla i na kojem se gosti već razilaže). Sve vrijeme Lider je analizirao i kritizirao poteze svih vladajućih garnitura. U permanentnom klinču i politika i Lider imali su jednu konstantu. Politika nije htjela biti servis gospodarstva, nego ga je cijedila do zadnje porezne lipe kako bi mogla plaćati skupu državnu potrošnju. A mi smo stalno objašnjavali da rješenje nije u trošenju, nego u proizvodnji, i to za globalno tržište. I tako ćemo, uvjeren sam, nastaviti i bar sljedećih 11 godina.

Adris se priprema za londonsku burzu. Dosadašnje upravljanje Adrisom bilo je izrazito obilježeno stilom i vizijom njezina prvog čovjeka pa bi Vlahovićev odlazak mogao znatno utjecati na budućnost kompanije. Navodno bi se novi predsjednik Uprave mogao tražiti među stranim menadžerima. Važno je da proces pripreme novog vodstva počne što prije da bi ta transformacija, za Adris jednako važna, ako ne i važnija od sektorskoga strateškog zaokreta, bila što bezbolnija.

Za Adris grupu, kompaniju čiji je Vlahović najveći pojedinačni dioničar i dugogodišnji predsjednik Uprave, često se kaže kako se rijetko viđa da netko ima toliko kapitala, a tako se loše njime koristi. Složili se ili ne s potonjim tvrdnjom, prva je blizu istine. Adris je, naime, oduvijek dominantno fokusiran na svoje lokalno, rovinjsko okružje (Maistra i donedavno TDR), uz recentnije izlete do Zadra (Cromaris), Zagreba (Croatia osiguranje) ili Dubrovnika (Hilton Imperial). Prošlogodišnjom prodajom Tvrnice duhana Rovinj kompaniji British American Tabacco za 505 milijuna eura, Adris grupa napravila je radikalni strateški zaokret izašavši iz duhanskog biznisa, svoga stožernog, ali stagnirajućeg segmenta poslovanja. Taj se potez gotovo unisono smatra dobrim, ulazak u osigurateljski biznis privatizacijom Croatia osiguranja nailazi na mnogo više kritika. Kako bilo, godinu dana nakon prodaje TDR-a poslovanje jedne od najvećih hrvatskih kompanija koncentrirano je u dva veća i jedan manji biznis – turizam, osiguranje i marikultura.

No čini se kako se Adris, nakon dugogodišnjega konzervativnog vođenja kompanije, igranja na sigurno te obrambene utakmice na svom terenu, koju je igrao vrlo dobro, sada našao pred novim, velikim izazovima. I dalje traje rat između najvećih dioničara i donedavnih bliskih suradnika, Vlahovića koji ima 20,39 posto, i bivšeg člana Uprave Plinija Cucurina, koji ima 12,91 posto dionica, od kojih svaki pokušava pridobiti na svoju stranu što više ostalih dioničara. Češko-slovački investicijski fond J&T, koji je u priču uveo Cucurin nudeći mu prodaju svojih dionica, navodno više nije zainteresiran za Adris jer ga je Uprava dočekala kao neprijateljskog preuzimača. Ipak, Vlahović je očito ozbiljno shvatio prijetnju i potencijalno vlasničko preslagivanje. Da bi ojačao poziciju kompanije i povećao njezinu vrijednost najavio je novi investicijski ciklus – četiri milijarde kuna do 2019. godine. Osim toga, kompanija se s JP Morganom priprema za izlazak na Londonsku burzu, a Vlahović bi, kaže nekoliko izvora, uskoro mogao postati samo dioničar. S obzirom na to da 66-godišnji Vlahović kornilari Upravom Adrisa od 1994. godine, to bi mogla biti tektonska promjena za tu kompaniju, početak nove ere i potencijalno novoga strateškog smjera.

Tu nije kraj mogućim promjenama. Iako u Adrisu kažu da su strateški nakon transformacije kompanije sada posvećeni svojim trima održivim biznisima za koje su najavljene velike investicije, sve su glasnije glasine o izlasku iz Croatia osiguranja. Kao potencijalni kupac spominje se osigurateljska tvrtka iz Poljske. Prema neslužbenim informacijama, nekretnine Croatia osiguranja ostale bi Adris grupi, a Poljaci bi preuzeli biznis osiguranja. Inače, Croatia osiguranja se s nekoliko lokacija seli u Adrisovu zgradu u zagrebačkoj Jagićevoj ulici, a zgrade Croatia osiguranja u Miramarskoj ulici i na glavnom zagrebačkom trgu trebale bi postati novi luksuzni hoteli u Adrisovom portfelju.

Croatia osiguranje navodno čeka promjena i na čelu Uprave. Sadašnjeg predsjednika Uprave Sanela Volarića trebao bi navodno naslijediti iskusni Adrisov menadžer Damir Vandelić, koji je, zajedno s Miroslavom Klepačem, prije nekoliko dana od Hanfe dobio odbijenje za ulazak u upravu CO-a. Da za sređivanje stanja zatečenog u Croatia osiguranju trebaju prokušani ljudi svjedoči i pojava Branka Zeca u Nadzornom odboru kompanije. On je treći najveći pojedinačni dioničar Adrisa (3,91 posto dionica), koji je Vlahovića i Upravu napustio 2013. godine, a navodno s Cucurinom dijeli neslaganje s Vlahovićevom poslovnom politikom, čije je načelo koncentracija ulaganja u Hrvatsku i u projekte od ‘nacionalne važnosti’. Vlahović pak na svojoj strani među top deset dioničara navodno ima bračni par Pokrajac. Adris inače ima gotovo tisuću malih dioničara, mahom sadašnjih i bivših zaposlenika, ali prvih deset drži 66,31 posto redovitih dionica, a najveći su imatelji povlaštene dionice mirovinski fondovi.

Na sva pitanja u Adris grupi kažu kako kompanija kotira na Zagrebačkoj burzi te da su sve ključne informacije obvezni objavljivati regulatornim institucijama i javnosti, što i čine. Potvrdili su tek da Adris grupa u sljedećem razdoblju planira investirati više od četiri milijarde kuna – 1,6 milijardi kuna u turizam, gotovo 400 milijuna kuna u marikulturu i dvije milijarde kuna u industriju osiguranja. – Naravno da razmatramo i druge poslovne mogućnosti, primjerice ulaganja u ACI, ako država odluči prodati svoj vlasnički udio – kaže glasnogovornik Predrag Grubić.

O tome zašto bi Adris izlazio na Londonsku burzu postoji nekoliko teorija. Financijski stručnjak Andrej Grubišić smatra da razlozi mogu biti prikupljanje kapitala emisijom novih dionica zbog neke velike akvizicije, izdavanje obveznica na međunarodnom tržištu, lakši izlazak postojećih dioničara te povećanje cijene dionice zbog veće potražnje. U svakom slučaju, izlazak na burzu u Londonu donio bi još veću transparentnost i likvidnost dionica. Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da bi motiv za listanje na Londonskoj burzi mogao biti izlazak sadašnjih dioničara iz vlasničke strukture, ali dodaje da bi Adris za takav iskorak trebao imati mnogo kvalitetniju dugoročnu strategiju. – Strategija Adris grupe prilično je nejasna – ističe Novotny. S jedne strane, prodaja TDR-a dobar je strateški potez budući da je samo gubio tržišni udio, ali ulazak u osiguranje, koje kao sektor izgleda mnogo bolje i profitabilnije nego što to jest, a osobito kada se preuzme loše vođenu državnu tvrtku, za Adris, izgleda, nije bingo. Novotny smatra da bi taj biznis, ako ima zainteresiranih, bilo najbolje prodati. Adrisovu strategiju ulaganja u luksuzne hotele također ne smatra dobrom zbog predugih rokova povrata ulaganja. – Takve su turističke investicije izrazito kapitalno intenzivne, a nisko profitabilne kod nas. Najbolji Adrisov biznis je uzgoj ribe jer ima potencijal rasta i u to je trebao više uložiti. Generalno, Adris je investicije trebao usmjeriti prema novim tehnologijama i na taj bi način mogao ostvariti i bolju poziciju na međunarodnom tržištu kapitala.