Vlast bi se trebala više baviti razvojem industrije te poticanjem privatnih investicija, inovacija, visokih tehnologija i – izvoza. Zato bi novo gospodarsko ministarstvo novu misiju trebalo potencirati i u svome novom nazivu. Forma nikada i ni u čemu nije važnija od sadržaja. Ipak, kada je riječ o ministarstvima i djelokrugu njihova rada, omen est nomen. Nije baš bez vraga da mnoge zemlje u nazivu ministarstva iz domene gospodarstva imaju riječ ‘izvoz/međunarodna trgovina’. Ako tako piše, ima da se time i bave. Naše se Ministarstvo gospodarstva prije krize uglavnom bavilo infrastrukturom i javnim ulaganjima (rezultat: rast javnoga duga). Kriza je interes zarotirala prema energetici, posebno u vrijeme HNS-ova ministra Vrdoljaka. U oba se slučaja ključnom stvari koja gradi trajni i zdravi rast BDP-a – biznisom (industrijom, izvozom, domaćim i inozemnim ulaganjima) – nitko nije bavio. Ako tu i tamo i jest, više javnim poduzećima negoli poslovnim okvirom za realni sektor, onda je Ministarstvo gospodarstva vozilo jednom trakom, Ministarstvo poduzetništva drugom, kao da je riječ o dva zasebna svemira. Pri čemu dva ministra nisu zajedno ni kavu popila i usuglasila barem jednu-dvije dodirne točke. Vjerojatno i zato na najavu rošade naziva, sadržaja i djelokruga rada Ministarstva gospodarstva nitko, ni ekonomisti ni poduzetnici, nema primjedu.
Lider je već pisao o tome kako je namjera nove vlasti iz toga ministarstva izdvojiti energetiku. Iako se dvije trećine vremena Ministarstvo bavi njome, ostatak Ministarstva spojio bi se s poduzetničko-obrtničkim i okrenuo industriji i trgovini. Poželjno međunarodnoj. Industrija i investicije sada su samo podsektor gospodarstva. Kao takvi su i tretirani. Izvoz nije čak ni to. I kao takav je i tretiran.
Nije tajna da Lider već godinama navija za ministarstvo industrije i izvoza, za dvije ključne gospodarske rabote, jedine koje mogu osigurati otplatu dugova i stabilan rast. Ljubo Jurčić sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, jedan od rijetkih ekonomista koji nije odustao od zagovaranja reindustrializacije, kaže kako je takva podjela logična. Ono što ostaje u Ministarstvu nakon izdavanja energetike iako je suštinski važno za razvoj zemlje. U Ministarstvu bi ostao sektor međunarodne trgovine koji pokriva WTO područje i odnos s Europskom komisijom, dakle trgovinska politika. Potom industrijska politika, koja se uglavnom odnosi na pametnu specijalizaciju, uglavnom zato što je takva i industrijska politika EU. Ostaje, naravno i izvoz. Izvoz mora biti ključna točka djelokruga rada novog ministarstva, jer robni izvoz čini tek 20 posto BDP-a, u ostalim je zemljama s kojima se uspoređujemo udjel izvoza u BDP-u oko 40 posto. Toliko i mi imamo tek kada se uračuna i izvoz usluga, dakle turizam, o kojemu previše ovisimo – poručuje Jurčić.
Filip Galić iz Centra za javne politike i ekonomske analize misli da je najavljenje izdavanje energetike iz djelokruga Ministarstva gospodarstva prihvatljivo rješenje. Činjenica jest da su se ministri gospodarstva do sada uvelike bavili energetikom i pojedinim državno kontroliranim kompanijama u tome sektoru. Dobro je i što se spajaju Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poduzetništva i obrta, upravo zbog sličnih poslova i veće sinergije u budućnosti. To bi, uostalom, trebalo značiti i smanjenje birokracije. Ipak, izdavanja i spajanja među ministarstvima sama po sebi nisu važna, za realni je sektor bitna tržišna usmjerena reforma smjera javnih politika. Manji je broj ministarstava dobar smjer, a idealno bi bilo da ih je desetak. Ipak, sadržajno je mnogo važnije da se broj funkcija države znatno smanji i ograniči na one kojima se stvara stabilan i fleksibilan okvir za tržišne slobode, sukladno članku 49. Ustava – kratko i jasno veli Galić.
Konzultant koji se nije želio potpisati poručuje kako primjeri drugih zemalja, primjerice Slovačke, pokazuju kako naziv nije važan ako vlast zna što želi od ekonomije svoje zemlje. Slovačka ima najobičnije ministarstvo gospodarstva i unatoč nazivu u kojemu nema ni industrije ni izvoza ni inovacija ni ulaganja živi upravo od industrije, od izvoza, od inovacija, od ulaganja. Pametna vlast zna čemu služi i od čega živi. Ono što nama nedostaje jest stvoriti okvir za razvoj tehnološki napredne izvozne industrije, bez oživljavanja onoga što smo nekada imali i što više ne postoji, a u proračunu ostaviti velik prostor za inovacije. S izvoznom, tehnološki naprednom i inoviranom industrijom imamo šanse biti konkurentni, početi smanjivati javni dug i rasti održivim stopama. Sve drugo cementira nas na dnu – kategorijan je.
